Proteklih godina bila je uobičajena praksa da hrvatski građani odlaze u pogranične srbijanske gradove i mjesta, najviše u Šid, Bačku Palanku i Bogojevo, kako bi kupili potrepštine za kuću. Ta praksa zaživjela je ubrzo poslije mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i uspostavljanja graničnih prijelaza između dvije države. U Srbiji se svih tih godina kupovalo sve i svašta, najviše cigarete, alkohol, sokovi i prehrambene namirnice. Bilo je i onih koji su preko granice kupovali i stvari za kuću, PVC stolariju, odjeću, lijekove, izrađivali naočale, odlazili kod stomatologa… Bilo je uobičajeno i sjesti u automobil i otići preko granice na neki ručak ili večeru. Išlo se toliko daleko da su mještani Iloka odlazili preko mosta biciklom u Bačku Palanku samo po kruh i mlijeko! Jedini motiv za to bila je činjenica da je preko granice sve bilo osjetno jeftinije, što su prije svih obilato koristili stanovnici hrvatskih pograničnih mjesta. U svim pograničnim srbijanskim mjestima bilo je sasvim normalno vidjeti veliki broj vozila s registracijskim pločicama Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Belog Manastira, Đakova… Promet je bio toliki da su se pogranična mjesta u Srbiji razvijala dobrim dijelom zahvaljujući kunama koje su ondje ostavljali hrvatski građani.
U posljednjih nekoliko mjeseci stvari su se stubokom promijenile. Stanovnici pograničnih dijelova Srbije sve češće i u sve većem broju dolaze u kupnju u Hrvatsku! To se može zapaziti i po brojnim vozilima srbijanskih registarskih pločica na prometnicama istoka Hrvatske. Osim mještana Bačke Palanke i okolnih mjesta, koji su odmah preko granice, do Iloka u kupnju dolaze i građani Novog Sada. Najviše se dolazi u Ilok koji im je najbliži grad u kojem mogu naći veći izbor prodavaonica. Kupuje se dosta i u Tovarniku, koji je odmah preko granice u blizini Šida, no velik broj građana Srbije zbog šopinga potegne i u Vukovar i Osijek, gdje je puno veća ponuda i gdje mogu pronaći sve ili gotovo sve što im je potrebno.
– Ne može se ne primijetiti da posljednjih mjeseci sve veći broj građana Srbije dolazi u Ilok. Ima dana kada je na parkiralištima naših prodavaonica gotovo nemoguće vidjeti automobile s hrvatskim registracijskim pločicama. Ljudi dolaze u Hrvatsku kupovati jer im je nešto jeftinije, kao što i mi idemo kod njih kad je obrnut slučaj. To su prednosti gradova i naselja u blizini granice – kaže gradonačelnica Iloka Marina Budimir.
Govoreći o razlozima kupnje preko granice, kaže kako razlog za to jednostavan – cilj je svima proći što jeftinije. Nešto je povoljnije u Srbiji, nešto u Hrvatskoj, a ako se kupuje pametno, može se uštedjeti dosta novca. Gradonačelnica kaže kako se i u prošlosti više puta događalo da se u većem broju kupuje u jednoj od zemalja te da je sada došao red na Ilok i Hrvatsku na radost domaćih prodavača.
– Ljudi se snalaze kako znaju i umiju. Kod nas su cijene otišle gore uglavnom zbog uvođenja eura, a kod njih zbog visoke inflacije. Pri tome su plaće ostale iste ili su minimalno rasle. Iako dosta ljudi iz Srbije dolazi kod nas u kupnju, i naši ljudi još uvijek odlaze do Bačke Palanke jer ondje ima puno prodavaonica. Mislim da je to dobro za sve, svi su na dobitku – istakla je Marina Budimir.
A da je tako kako se priča već neko vrijeme, uvjerili smo se i sami. U Iloku smo mogli vidjeti niz automobila sa srbijanskim registracijskim oznakama parkiranima ispred prodavaonica ili su pak ulijevali gorivo na benzinskoj crpki. Bilo ih je i ispred pošte, odakle su slali pošiljke dalje u države Europske unije. Svi koje smo zatekli u svoje su prtljažnike unosili najrazličitije vrste roba, a prevladavali su prehrambeni proizvodi. Kod više njih smo pri dolasku vidjeli kako iz torbi ili džepova jakni vade papire s popisom namirnica koje treba kupiti ili su pak u rukama imali akcijske letke prodavaonica.
– Blizu živimo pa smo svako malo u Iloku u kupnji. Bliži nam je Tovarnik, ali je tamo izbor robe još manji pa smo češće u Iloku, a nekada skoknemo i do Vukovara. Kupujemo najčešće ono što je na akciji jer pratimo sve te akcijske letke. Međutim, u kupnji u Hrvatskoj vidim i ljude koji žive i dalje pa i one iz Novoga Sada. Njima je do Iloka nekih četrdesetak kilometara tako da ni njima nije predaleko, posebno jer se isplati – rekla nam je Marijana iz Šida.
Zatekli smo je ispred prodavaonice u Iloku upravo kad je vadila kupljenu robu iz kolica i slagala je u prtljažnik automobila. Kaže da moraju paziti što kupuju kako ne bi imali problema s carinom i policijom na granici. Prema njezinim riječima, građani Srbije dosta u Hrvatskoj kupuju meso koje je osjetno jeftinije nego kod njih. Usporedba cijena pokazuje da im se isplati sjesti u automobil, voziti nekoliko kilometara i obaviti kupnju. Cijena mlijeka u Srbiji je 150 dinara (1,26 euro), dok je u Hrvatskoj oko 84 centa (100 dinara). Jogurt u Srbiji košta 180 dinara (1,52 eura), a u Hrvatskoj je 1,18 eura. Povoljnije je i meso, jaja, sirevi i kemijski proizvodi. U Hrvatskoj je i riba, i morska i riječna, jeftinija nego u Srbiji. Kilogram šarana u Srbiji stoji 750 dinara (6,32 eura), a u Hrvatskoj 4,89 eura (580 dinara). Cijena junetine za gulaš od 400 grama u Hrvatskoj je barem 100 dinara niža nego u Srbiji. Kad je riječ o gorivu, dizel u Srbiji košta 195 dinara (1,64 eura) po litri, a benzin 175 (1,48 eura), dok je u Hrvatskoj cijena dizela i benzina po litri 1,35 eura (160 dinara). Stoga se isplati obaviti kupnju, pa onda za nastalu razliku natočiti i rezervoar goriva.
VEZANI ČLANCI:
Dok iznosi cijene i uspoređuje ih s cijenama u Hrvatskoj, naša sugovornica Marijana kaže da zapravo i ne zna što se dogodilo posljednjih mjeseci i zašto sve veći broj njihovih državljana mora dolaziti kod nas po jeftiniju robu.
– Zaista ne znam niti sam o tome razmišljala. U Šidu i dalje ima kupaca iz Hrvatske, no činjenica je da ih je manje nego prije, a sve veći broj nas u kupnji je kod vas. Kod nas se događa da se cijene u prodavaonicama u jednom danu mijenjaju dva ili tri puta, što nije normalno. Sve su cijene otišle gore, a plaće su ostale iste. Pri tome se, koliko vidim, i dalje voze dobri automobili, restorani i kafići su puni – govori Marijana.
Dodaje i kako dodatni problem predstavlja činjenica da su plaće u Srbiji niže nego u Hrvatskoj i da je sve veći broj onih koji jedva preživljavaju. Problem pograničnih mjesta je i taj što su cijene proteklih godina, zbog kupaca iz Hrvatske, veće nego u naseljima koja su nešto dalje u unutrašnjosti Srbije. Zakon ponude i potražnje. Marijana kaže da je prošlog ljeta četiri mjeseca radila kao sezonac u Hrvatskoj pa se uvjerila da cijene u Hrvatskoj, pa i na hrvatskom moru, nisu prevelike u usporedbi s onima u Šidu. Tvrdi da su na hrvatskoj obali bile čak i povoljnije ili barem na istoj razini kao u Srbiji, što, smatra ona, nije normalno.
– Bojim se kako će sve ovo završiti i u kojem smjeru sve to ide, ali živjeti se mora – ističe Marijana.
U Iloku smo razgovarali i s Vesnom iz Srbije koja nam kaže kako ne kupuje nikada planski nego kupi ono što joj se svidi ili na što naleti. Ipak, i ona je kupovala meso za sušenje za svoju majku. Kaže kako poslom ide i do Vukovara i Osijeka, ali i dublje u Hrvatsku, pa i Sloveniju.
– Ponekad od mame dobijem popis što kupiti, ali ne često. Nešto od namirnica jeftinije je u Hrvatskoj nego kod nas, ali mislim da je i dalje više toga povoljnije kod nas. Cijene nekih namirnica, poput mesa, bile su toliko niže da su ljudi u velikom broju dolazili u kupnju, a onda kupe i još ponešto – kaže Vesna.
Prema njezinim riječima, u kupnji u Hrvatskoj mogu se vidjeti obični građani Srbije, ali i političari, gradski vijećnici, policajci, carinici… Nema pravila, u kupnju gdje je povoljnije odlaze svi koji mogu i koji imaju vremena. Osnovni razlog povoljnijoj cijeni mesa, smatra ona, pojava je afričke svinjske kuge zbog koje su cijene u Srbiji otišle u nebo pa su akcijske cijene u prodavaonicama u Hrvatskoj spas za mnoge građane. Tvrdi da su cijene odjeće i obuće otprilike podjednake u obje zemlje, ali da je i u Srbiji sve više prodavaonica koje snižavaju cijene.
Prije nekoliko godina uobičajena pojava bila je da građani iz Srbije dolaze u Hrvatsku kupovati televizore, fotoaparate i druge proizvode koji su bili povoljniji nego kod njih. Uz to, nakon što bi ih prevezli do Srbije, i nakon što bi izašli iz Hrvatske, imali li bi pravo i na povrat PDV-a koji u Srbiji iznosi 20 posto za većinu proizvoda. Neki su se s činjenicom da je meso u Hrvatskoj osjetno jeftinije i "zaigrali" pa je tako jedan mještanin Bačke Palanke prije nekoliko tjedana objavio oglas da prodaje meso iz Iloka. Ta objava donijela je veće i strože kontrole na graničnim prijelazima koje su se poslije nekog vremena ipak vratile na staro.
– Ako čovjek prenosi preko granice neke normalne količine robe, nitko mu neće raditi problem, ali ne treba pretjerivati. Zna se što je za osobne potrebe, a što nije. Ja nikada nisam imala problema na granici, ali činjenica je i da nisam nikada nosila neke ogromne količine robe koju bih mogla preprodavati. E sad, prenošenje mesa preko granice nije baš uobičajeno, ali idem na rizik pa kako bude. Ako ne prođe, vratit ću se i u redu – kroz smijeh pojašnjava Vesna.
VEZANI ČLANCI:
U vrijeme dok smo razgovarali s Vesnom, do svoga automobila došao je Miroslav koji do Iloka dolazi iz sela u okolici Šida. I on kaže da najčešće dolazi do Iloka, ali da zna otići i do Vukovara, gdje je ponuda mnogo veća i gdje, kako kaže, redovito popije kavu u centru grada. Govoreći o kupnji u Hrvatskoj, kaže kako ima stvari koje se isplati kupiti, jer su povoljnije, ali i da je većina namirnica sličnih ili pak jednakih cijena kao u Srbiji. Niz je i proizvoda koji su i dalje povoljniji u Srbiji tako da, kako kaže, onaj tko želi proći jeftinije, mora dobro računati i paziti na cijene.
– U Hrvatskoj se jedno vrijeme najviše kupovalo meso, ali kupujemo i bademe, grah, cvijeće i još neke proizvode. Kod nas su jeftiniji sokovi, pivo, a dosta građana iz Hrvatske i dalje dolaze u Šid i okolicu kupiti PVC stolariju. Cijene nekih proizvoda koje su bile jako različite kod nas ili kod vas s vremenom su se gotovo izjednačile. To je slučaj s gorivom koje je prije nekoliko mjeseci bilo osjetno jeftinije u Hrvatskoj, ali je sada cijena goriva pala i u Srbiji. Puno srbijanskih građana smatra i da su proizvodi u Hrvatskoj kvalitetniji pa je i to postao jedan od razloga dolaska u kupnju kod vas. Kako god, u ovo današnje vrijeme rasta cijena svaka se ušteda isplati. Ja imam desetak kilometara do Iloka, a ljudi iz Bačke Palanke svega nekoliko. Doslovno biciklom mogu doći u kupnju. Svi to koristimo. Nekada ste vi u velikom broju dolazili kupovati u Srbiju, a sada su se stvari malo okrenule – kaže Miroslav.
U prodavaonici u kojoj smo bili, kupaca je bilo dosta, ali to je opet, kako nam je rekao jedan od trgovaca, nemjerljivo manje nego prošlih dana. Glavni razlog manjeg broja kupaca bila je činjenica da je toga dana bio zatvoren most preko Dunava koji spaja Ilok i Bačku Palanku, zato što je teretni brod s baržama punim umjetnog gnojiva udario u jedan od stupova. Stoga se morala provjeravati sigurnost mosta pa je i mnogo kupaca iz Bačke Palanke i okolnih mjesta moralo odgoditi svoje planove za kupnju. Jedan od prodavača nam je rekao kako im je taj dan, zbog puno manjeg broja kupaca, bio kao godišnji odmor.
– Trebate doći i vidjeti kako bude kad je most otvoren i kad imamo neku akcijsku prodaju. Ubijemo se od posla! – slikovito nam pojašnjava prodavač.
Ipak, i toga se dana kupovalo puno i, koliko smo mogli vidjeti, kupovala se najrazličitija roba. Uz letke i popise namirnica, mogli su se vidjeti i kupci koji putem mobitela preračunavaju cijene kako bi vidjeli isplati li im se nešto kupiti ili ne. Neki su pak koristili i činjenicu što u Iloku hvataju telefonski signal srpskih teleoperatera pa su i putem mobitela primali dalje instrukcije za kupnju. Kupci su strpljivo šetali oko polica s proizvodima, a svako malo moglo se vidjeti i da traže pomoć prodavača.
– Ma uvijek nešto zaboravim ili pak zaboravim popis pa onda nazovem ženu ili mamu. Kupim i za susjede ako nešto trebaju. Nekoliko sam puta dovozio i neke od starijih susjeda u kupnju jer nisu imali kako doći. Najviše su kupovali meso koje je bilo pa skoro upola jeftinije nego kod nas. Dolazak u Ilok iskoristim i da natočim gorivo u auto. Uglavnom, isplati se – kaže nam Marko.
Sve to što se događa, prate i hrvatski građani koji kažu kako pojava dolaska velikog broja kupaca iz Srbije u Ilok traje već više od šest mjeseci. Goran Popović iz iločkog prigradskog naselja Mohovo kaže da su parkinzi oko iločkih trgovina svakodnevno prepuni automobila iz Srbije.
– Kad sam ih pitao za razlog kupnje kod nas, što je svima nama čudno jer smo uvijek mi odlazili kod njih jer je sve bilo jeftinije, kažu da su sad kod nas meso i još neki proizvodi puno jeftiniji. Nisam vjerovao pa sam išao provjeriti i vidio sam da je zaista tako. Sada je tamo malo proizvoda koji su jeftiniji i za koje se isplati otići preko u kupnju. Koliko sam vidio, jeftinije je pivo, cigarete i još neki proizvodi. I cijene u kafićima su sada gotovo iste. Ipak, i dalje mi odlazimo u Bačku Palanku kupiti nešto jer je tamo ponuda veća nego u Iloku, a opet to nam je puno bliže nego Vukovar – kaže Popović.
VEZANI ČLANCI:
Dodaje i kako stariji Iločani pričaju da su građani Iloka, upravo zbog blizine, uvijek bili više okrenuti prema Bačkoj Palanci, što se i danas vidi po šopingu.
– Sve se nekako okrenulo. Mislim da danas oni u većem broju dolaze u kupnju kod nas nego što smo mi odlazili tamo. Koriste i činjenicu što smo mi u Europskoj uniji pa iz iločke pošte šalju pošiljke širom Europe. U Iloku ima svoj ured i tvrtka obitelji preminulog Đorđa Balaševića, odakle posluju s državama EU – rekao nam je Popović.
Komentirajući veliki broj kupaca iz Srbije koji svakodnevno dolaze u Hrvatsku u kupnju, prodavačica iz Iloka kaže kako je to super ne samo za tvrtku za koju radi nego i za grad Ilok.
– Osjetno nam se povećao promet i to je super. Do sada su naši građani odlazili u velikom broju preko granice u kupnju, a sada je, hvala Bogu, došlo vrijeme da oni kupuju kod nas. Naše cijene su povoljnije, a mislim i da imamo jako dobru ponudu. Kada je riječ o prehrambenim namirnicama, kod nas mogu kupiti sve što trebaju. Međutim, kada je riječ o nekim drugim proizvodima, onda je problem jer u Iloku i nije neka ponuda pa se mora ići do Vukovara i Osijeka. Hoće li se nešto i u tom smjeru mijenjati, ne znam, ali s obzirom na svakodnevni broj kupaca, ne bi me to iznenadilo. Mi se trudimo da su nam police uvijek pune, da je roba raznovrsna, a i ono što se traži, ako nemamo, da što prije nabavimo i ponudimo. Za sada su zadovoljni svi i vjerujem da će tako i ostati – zaključila je naša sugovornica, prodavačica iz Iloka.
Znači nisu samo gastarbajteri kod nas nego te zarađene novce i troše u Hrvatskoj?!