Subota 19. siječnja
Politička se elita, kao nekad, klanja Beogradu
Jedan naslov kaže: “Zekanović i Tomašić traže blokadu pregovora Srbije s EU: Mi ćemo inzistirati sve dok Plenković ne kaže dosta”. Koji optimizam, koje nestvarno očekivanje da će Plenković početi štititi hrvatske nacionalne interese!
Zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović iznosi i jednu zanimljivu pojedinost: “Jako mi je bilo žao čuti premijera Plenkovića kako je, kada sam ga pitao što radi po ovom pitanju, sa simpatijama govorio o Srbiji, a s dosta velikim animozitetom prema Sloveniji.”
Saborski zastupnik trebao bi znati da je Plenković odgojen u duhu bratstva i jedinstva, da je u duhu Marxa i jugoslavenskih ideologa poput Kardelja i pisao kad mu se država već bila zaljuljala. A bratstvo i jedinstvo u toj državi nije se ni mjerilo ni iskazivalo odnosom prema Sloveniji, nego prema Srbiji.
U komunizmu se hrvatska politička elita klanjala Beogradu premda je znala da tamo odlaze hrvatske devize i dinari dok se zatvorima i ubojstvima kažnjava hrvatsko domoljublje, a hrvatska Vlada danas podupire put Srbije u EU premda se tako reći danomice iz srbijanskog političkog vrha sotonizira Hrvatska, Oluja proglašava i po svijetu razglašava genocidnom, laže o stradanjima i protjerivanjima Srba, a za priznanje agresije i ratnu odštetu tamo nitko ne želi ni čuti. Kao što ne čuje ni hrvatska vlast.
Nedjelja 20. siječnja
Od početka 2000. godine birače su svi iznevjerili
Pitajući se koji je trenutačno najozbiljniji politički takmac, jedna kolegica piše kako birači, “nakon što je HDZ pročitan, a SDP potrošen... očajnički traže alternative”.
Nisu građani baš toliko obuzeti politikom da bi zbog nje padali u očaj niti stranke doživljavaju tako dramatično. Rade svoj posao i brinu svoje brige te malo tko ne može spavati zbog HDZ-a i oporbe. Od početka 2000. godine do danas svi su ih iznevjerili, i oni koji su na vlasti, i oni koji ih smjenjuju, pa i oni koje zovu “treći put”.
Ništa od brojnih i gromoglasnih obećanja Račanove i Budišine koalicije nije ostvareno. Po svemu što je žestoko obećavao u oporbi Sanader se popiškio na vlasti. Gospodarstvo u vrijeme Milanovića se srozavalo, inozemni je dug enormno rastao, a tko je on, pokazao je zakonom nazvanim “lex Perković”.
Most se dva puta sudjelujući u vlasti odrekao načela s kojima se vlasti dokopao. Karamarko je zbog malo vlasti ponizio HDZ dopustivši da mu politiku diktiraju marginalci i premijer Orešković za kojeg nitko nije znao, a on sam nije znao hrvatski.
Plenković je svima dosljedan nasljednik – srozao je koloniju Hrvatsku do dna svih gospodarskih i drugih ljestvica EU i sluganstvo prema Bruxellesu doveo do vrhunca sramote. Pa ti biraj.
Ponedjeljak 21. siječnja
Misli li premijer da smo ispod razine magareta?!
”Plenković usporedio Esih s Goebbelsom” (Jutarnji list), “Plenković uvrijedio Bulja – nazvao ga ‘zastupnikom Panjem’” (Narod.hr), “Plenković novinarki RTL-a: ‘Slatki ste’, Gregoret: ‘Premijer si takvo nešto ne može dopustiti’” (Vijesti.hr), “Drama u Saboru i u popodnevnim satima; Plenković htio fizički nasrnuti na Grmoju?” (Tportal.hr), “Plenković vs. Grmoja: Tko bi dobio batine da su se zaista potukli?” (Index.hr)...
Niz bi se naslova mogao nastaviti, ali i ovo je dovoljno da se vidi kakav je premijer kad traži da se piše istina o drugima u ime neistine o njegovoj nedužnosti.
Medijima je jučer poručio da “naprave zgodnu dinamiku uvreda koje... tijekom aktualnog sata idu prema meni zadnje dvije, dvije i pol godine, to bi bio jako dugi popis, za razliku od mene koji nikada ne posežem za tim.”
Kraj tolikih uvreda kojima je ljude počastio on “nikad ne poseže za tim”!!! Jednom me je mati kao dijete vodila iz Zmijavaca u Posušje prodavati grožđe, ispred nas je išlo korpama uprćeno magare koje petnaestak kilometara nijednom nismo skrenuli, upamtilo je cijeli put kojim je i prije išlo i zaustavilo se točno ispred kuće gdje nam je bila “baza”.
Premijer misli da smo po pamćenju daleko ispod razine magareta, poput svih despota koji preziru narod.
Utorak 22. siječnja
Ne volim kad me naviknu na uspjeh pa izgube
Pomor Hrvata dogodio se na dva istodobna velika svjetska sportska natjecanja, na teniskom Australian Openu i na SP-u u rukometu. Razočaranje je to teže što su i tenisači i rukometaši počeli vrlo dobro, a onda su teško poraženi – svi redom izgubili su od slabijih protivnika.
Stotine tisuća navijača očekivalo je i pobjedu rukometaša protiv Brazila i pobjede troje tenisača. U rukometu je Brazil u usporedbi s Hrvatskom druga liga, ali bit će je Červar mislio kako smo toliko jaki da možemo i bez vratara.
Čilić je izgubio od tenisača koji je gotovo 20 mjesta niže od njega na svjetskoj ljestvici, Bornu je pobijedio jednako toliko slabiji protivnik, a Donnu Vekić tenisačica koja je više od dvije stotine mjesta od nje niže na WTA ljestvici!!! Što se to događa s našim sportašima? Boje li se kao Hrvati uspjeha?
Ne, jer to su opovrgnuli sjajni nogometaši, oni su trijumfirali i kad smo s pravom strepili od moćnih protivnika (Argentina, Engleska, domaćin Rusija!!!), dok su tenisači i rukometaši iznevjerili kad smo očekivali trijumf.
Očito je da su tenisači, rukometaši i Červar sami krivi. Više volim kad me tko ne navikne na uspjeh pa uspije nego kad me tko navikne pa mi neuspjehom “uništi život”. Sportaši, razmislite, dok igrate, vi ste hrvatsko “biti il’ ne biti”.
Srijeda 23. siječnja
Gule sirotinju koja onda mora u rizike tuđine
Hrvatsku je užasnula vijest da je u Jemenu u eksploziji mine poginuo pirotehničar iz Osijeka Goran Vekić, otac četvero malodobne djece i muž nezaposlene supruge, koji je kao zaposlenik jedne saudijske tvrtke otišao raditi u pakao Jemena da prehrani obitelj.
Koja tragična ironija! Otišao je iz Hrvatske koja je još uvijek puna mina, otišao je u dvojbi – ostati ovdje i kao pirotehničar s jadnom plaćom živjeti u neimaštini s brojnom obitelji ili riskirati da na istom poslu pogine u arapskoj nigdini.
Dotle sluganski političari, bili desni, lijevi, ili lijevo-desni, vode koloniju Hrvatsku u sve dublji ponor siromaštva iz kojeg se bježi u inozemstvo, a sami žive u raskoši s visokim plaćama i povlasticama, bili na vlasti ili u opoziciji. A ti besramnici tako žive koristeći se porezima kojima gule sirotinju u zemlji i koje donosi trošenje milijardi što ih šalje sirotinja iz inozemstva.
Četvrtak 24. siječnja
‘Šovinizmom’ skrivaju nemoć da dođu do vlasti
Kada se zbroje glasovi koje u anketama Promocije plus dobiva gomilica stranaka takozvane Amsterdamske koalicije – GLAS, HSS, IDS, HSU, PGS – dođe se do oko 6,5 posto birača. Ali kad se pred novinarima pojave neki čelnici te skupine, kao Boris Miletić i Anka Mrak Taritaš, taj se postotak u njihovim ustima udvostručuje te se proglašavaju “najozbiljnijom opozicijom vladajućima”.
Pa kao što napuhuju svoje postotke i značenje, napuhuju i nepodopštine u Hrvatskoj. Jedna njihova rečenica sažima te krivotvorine: “Šovinizam, mržnja i nasilje postali su hrvatski brend.”
A kad se sve zbroji, dobiju se tri marginalna slučaja: Đakićevo divljaštvo na društvenim mrežama, jedna tučnjava u Vukovaru i jedna gužvica u Saboru. Po istom obrascu “uočavani” su nacionalizam i šovinizam u komunizmu: ako si bio zijevnuo u obliku slova U, Šuvar i drugovi su te snimili i postao si kontrarevolucionarni brend.
I danas su šovinizmi iznimke koje baš nimalo nisu znakovite za stanje u društvu i nitko čestit neće u njima naći nikakvu općenitost, pa gdje to onda Mrak, Miletić i drugovi vide kataklizmu? “Šovinizmom, mržnjom i nasiljem” uzvraćaju na nemoć da se iz mizernih 6,5 posto (dijeljeno s pet!) kao “najozbiljnija opozicija” dokopaju vlasti.
Petak 25. siječnja
Zašto Ustav u Hrvatskoj ne tumače stručnjaci
Pošto je Ustavni sud odbacio ustavne tužbe građanskih inicijativa za referendume o izbornom zakonu i Istanbulskoj konvenciji, izvanredni profesor Ustavnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu Robert Podolnjak na Facebooku je napisao: “Potpuno pogrešno stajalište Ustavnog suda...
Kada bi takvo stajalište bilo ispravno, svaka Vlada i njena parlamentarna većina mogle bi opstruirati zahtjev građana za raspisivanje referenduma, a Ustavni sud bi oprao ruke izjavljujući da nije nadležan.”
Nedavno je sveučilišna profesorica Zlata Đurđević osporila još jednu odluku Ustavnog suda, onu Ivi Sanaderu u slučaju Ina-MOL, kojom je srušena presuda jer, među ostalim, “nije utvrđeno je li bivši premijer doista bio službena osoba”. Nevjerojatan i gotovo komičan razlog!
Imamo, dakle, najveće stručnjake, sveučilišne profesore nasuprot sucima Ustavnog suda među kojima su, na primjer, isluženi političari SDP-a i HDZ-a koji ili nemaju prikladna iskustva za ta mjesta, ili su bili samoupravni suci i direktori u komunizmu (Leko), ili su, po vlastitom priznanju, na ispitu iz ustavnog prava dobili dvojku (Šeparović), ili su kao političari služili za sprdnju (Antičević-Marinović)...
Jedino je razumno pitanje – zašto su oni na Ustavnom sudu, a ne Podolnjak, Zlata Đurđević i slični stručnjaci!?
Obilježavanje holokausta ispred zagrebačke katedrale
Sasvim sigurno u nas ima sposobnih ljudi sa velikom energijom i znanjem koji bi mogli svojim idejama i novim strukturama izvući kola iz blata. Ali očito onima koji su u pozadini istinski vladari ove zemlje to ne odgovara. Jer čim je Hrvatskoj lošije, njima je bolje. Jaka i bogata Hrvatska za njih bi značila gubitak utjecaja i moći. Tako da su na vlasti uvijek mediokriteti i slabići s kojima je lako upravljati kao sluganjskim marionetama.