Predrag Mišić Peđa hrvatski je branitelj koji je u srpskom logoru u Mitrovici proveo 271 dan. Otac i majka su mu Srbi, a 1991. godine kada je rat počeo, on je stao na hrvatsku stranu i branio domovinu u kojoj je živio, dok mu je rođeni brat prešao u četnike.
Danas je gostovao u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u dva gdje je pričao o svome ratnom putu, ali i trenutačnom stanju u Vukovaru te svojoj političkoj karijeri u Hrvatskoj konzervativnoj stranci.
– U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu, imali smo 45 tisuća stanovnika, 29 tisuća ih je radilo, bio je izuzetno bogati grad. U ono vrijeme jedan od najbogatijih gradova. Nije nikad bilo mira u Borovu selu, tamo je uvijek netko završio u bolnici, izbode, bačen u Dunav kada se slavio kirvaj, no onda nisam to tako gledao. Tamo su Ozrenci, deklarirani četnici, ljudi koji nikada neće prihvatiti ovu državu – rekao je.
Prije rata vrijeme je često provodio u Srbiji.
– Odrastao sam na surčinskom asfaltu, tamo mi je tetka, druga tetka, ujak u Kragujevcu, Mladencu, Palanci. Dugo si nisam htio priznati da će doći do samog rata, mislio sam odvojit ćemo se svatko na svoju stranu. No, dao sam si truda, otišao u Borovo selo, vidio četnike, shvatio sam da neće biti dobro, kada razmišljam o tome ne mogu shvatiti da su mogli takav zločin počiniti – kaže Mišić.
– Tada sam bio zaposlen u jednoj privatnoj firmi, 89. se rodila starija kći, živjeli smo normalnim životom u krugu rodbine, prijatelja, kumova. Rat je počeo, bili smo još djeca, prisiljeni da braniš obitelj, kuću, dom, državu, domovinu – rekao je on.
Ističe kako je odgajan u kršćanskom duhu zahvaljujući svojoj majci te da nikada nije razmišljao o ljudima u koju crkvu idu.
– Na samom početku rata, mati i polubrat su zajedno s Hrvatima bili u podrumu – prisjeća se on. No, s majkom danas ne razgovara. Otišla je u Srbiju i nisu se otada čuli.
Kada je rat počeo, bio je vojnik na Mitnici, a njegov brat s druge strane među četnicima.
19. studeni 1991. godine pamti, kaže, kao dan kada je umro.
– Nikada više nećemo biti nakon toga isti. Dijete mi se rodilo 6. rujna u Slavonskom Brodu, samo sam je pokupio iz bolnice i vratio se, jedino što sam pomislio da je više nikada neću vidjeti. Mislio sam to je to, sad će nas pobiti i s tim smo završili – prisjeća se.
Kada su ih četnici zarobili, prvo su ih odveli na Ovčaru.
– Tamo smo prenoćili, onda su nas odveli u Mitrovicu, Božja ruka nas je sačuvala. Tu noć su već kopali bagerima – rekao je on.
U logoru je proživio najveće strahote o kojima ne voli niti govoriti.
Na pitanje Aleksandra Stankovića je li među srpskim vojnicima bio bar jedan 'čovjek', Mišić odgovara da takvih nije bilo.
– Samo su neljudi bili. Josip Boldić, bio je 5 godina stariji od mene, zdrav potpuno, dobio je dijete u drugom mjesecu, saznao je za to, svi su znali, nakon tri dana su ga ubili u batinama, na stotine je takvih. Zbog toga ne volim ni pričati, prebili su koga god su stigli. Na dan razmjene 14. 8. su govorili da će nas iz Nemetina vratiti u Mitrovicu, bio sam spreman ubiti se – rekao je.
Nakon razmjene u Nemetinu, priznaje, trebalo mu je nekoliko mjeseci da se vrati svojoj obitelji.
Godinama je nakon toga živio u prognanstvu, a u Vukovar je prvi puta ušao 1997. godine. Htio je fotografirati kuću, no promašio ju je jer su sve bili iste, srušene.
Dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković u prilogu ga je prozvao da nije Srbin jer ne poštuje niti jedan njihov običaj, na što mu je Mišić odgovorio kako su mu i otac i majka bili Srbi te da se ne mora nikome opravdavati.
– Milaković ne predstavlja srpsku manjinu, on ne brine o srpskoj zajednici, ne brine o gradu, već samo za svoju svojtu – kaže Mišić.
Komentirao je i Milorada Pupovca.
– 145 tisuća ljudi u ovoj državi se predstavlja kao Srbi, a Milorad Pupovac dobila 8.000 glasova, koga on to predstavlja? On predstavljaju SDSS – kaže Mišić.
Tvrdi kako su mnogi branitelji u problemima jer su poslani nakon rata u mirovine.
– od 98. sam u mirovini, mirovina mi je tisuću eura, to znači da sam dosad dobio skoro 240 tisuća eura. Da mi je netko 98. godine rekao evo ti bager, dizalica, radi, nakon pet godina počni plaćati porez, mi bi danas bili puno sretniji. Ne znam iz kojih razloga je netko nas gurnuo na margine – pita se Mišić i ističe kako je najveća pogreška nakon rata što su mladi ljudi poslani u mirovine.
Vukovar danas, priznaje, izgleda bolje nego ikada, no brine ga da za koju godinu u njemu neće imati tko raditi jer će se radna mjesta možda i otvoriti, ali ljudi neće više biti.
Peđa, uvijek kažem za tebe da si veličina od čovjeka. Sve si opet dobro rekao, jedino mi je žao što notornom Stankoviću nisi uspio objasniti da u Hrvatskoj nije bio građanski rat jer da si uspio možda bi drug Stanković shvatio da Hitlerova okupacija Sudeta u Čehoslovačkoj (gdje su Njemci činili većinu) nije bio građanski rat, ista stvar s pripajanjem franscuske oblasti Alsace-Lorraine itd...Kako je uopće moguće da notorni Stanković (koji očito promovira ideologiju memoranduma SANU tj. četništvo) i dalje uzurpira ovaj veoma gledani termin (nedjeljom u 2 popodne) na prvom programu HTVa??? Kako je to moguće??? Gdje to još ima osim u RH???