Dora Kršul ima 27 godina, isto kao i Marko Matijević. Ivan Božić ima 29, Martina Gelenčir 26, Laura Glamuzina 22, a najmlađi Duje Kovačević i Inga Đuđik 21 godinu.
Ova mlada i talentirana ekipa, od kojih su neki već diplomirani novinari, a neki su još na fakultetu, čini redakciju portala srednja.hr i najčitaniji su u Hrvatskoj u svom sektoru. Iako su, slažu se svi, njihove godine najmanje važan podatak te bi se moglo pisati o cijelom nizu uspjeha koje su postigli, upravo su njihove godine, odnosno starost (ili mladost) Dore Kršul trenutačno glavna tema na Sveučilištu u Zagrebu. Kako je, naime, za srednju.hr prepričao član Senata Sveučilišta s PMF-a Damir Bakić, rektor Damir Boras je Doru Kršul na zadnjoj sjednici Senata Sveučilišta prozvao upravo zbog godina.
“Rektore, sram me zbog vas”
– Rektor je spomenuo Doru Kršul imenom i prezimenom kao nezavršenu studenticu, u dobi od 27 godina, kao osobu koja svojim tobožnjim otkrivanjem afera, takozvanim istraživačkim novinarstvom želi doći u fokus javnosti, a Sveučilištu nanosi štetu iz neznanja ili zle volje – izjava je Damira Bakića koja je pokrenula lavinu komentara, prije svega, zato što je Kršul još studentica na Sveučilištu kojim Boras predsjeda, a dobila je i dvije Rektorove nagrade za vrijeme njegova mandata. S obzirom na to da rektor nije demantirao izjave, osudili su ih i Hrvatsko novinarsko društvo, i akademska zajednica te predstavnici studenata. Tim više što je izjava stigla tjedan dana nakon što je i premijer Andrej Plenković rad Dore Kršul nazvao “istraživačkim pokušajem”.
– Iskreno, kad sam čula, nisam mogla vjerovati i prva mi je reakcija bila: “Zar je zbilja to rekao?!“ Meni je kao studentici neugodno da se tako razgovara na jednoj sjednici Senata Sveučilišta, pa kako onda nije njemu? Nevjerojatno je da se uz toliko problema koje Sveučilište ima govori o meni – kaže Dora Kršul te, okrećući situaciju barem malo na šalu, zaključuje da više neće moći “muljati“ koliko godina ima, a baš su joj govorili da može proći “pod 25“. No, onda opet ističe kako situacija nije nimalo smiješna te da je zapravo zabrinjavajuće zašto si je rektor dao truda saznati njezine godine.
– Nadam se da je to čuo negdje u medijima – ističe studentica koja je u interes javnosti došla kada je početkom srpnja objavila analizu, odnosno usporedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je donio Hrvatski sabor te nacrta Akcijskog plana prema kojemu bi se ta strategija u sljedeće dvije godine trebala provoditi, a koji je donijelo Povjerenstvo na čelu s Dijanom Vican. Nju je za tu dužnost imenovao sam premijer Plenković, a ova novinarska analiza pokazala je da je Vican u Akcijskom planu izbacila čak 129 mjera iz Strategije pri čemu su isključena i djeca romske nacionalne manjine te djeca s poteškoćama u razvoju. Vijest su odmah prenijeli svi mediji, a Dora Kršul postala je novinarska zvijezda dana. Dovoljno je reći da je premijer nekoliko dana nakon objave teksta održao sjednicu Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije nakon koje je ministrica Blaženka Divjak izjavila da akcijski plan nije prihvaćen te da će se ići u reviziju pri čemu će se raditi po strategiji. – Meni to, ali i način na koji su nadležni pokušali umanjiti vrijednost mog rada govori da sam učinila nešto dobro – govori Kršul koja ističe kako je uvijek spremna prihvatili kritiku na svoju analizu. Čak je, kaže, očekivala da će je demantirati ili joj se suprotstaviti argumentima.
– No ja sam očito bila u pravu pa su napali mene osobno – smatra novinarka koja je nakon svega rektoru Borasu javno odgovorila tekstom naslova “Rektore, znam da Vas nije sram, no mene jest i to zbog Vas“ u kojem je, između ostalog, objasnila zašto s 27 godina još uvijek studira, odnosno zašto je do diplome dijeli još jedan ispit i obrana diplomskog rada. Napisala je kako je “sa zelenih 18 godina, kao i mnogi, pogriješila pri odabiru fakulteta“ te je nakon dvije godine na Pravnom fakultetu odlučila upisati studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.
– Zapravo je tužno o čemu razgovaramo, ali i pokazuje kako se u ovoj državi tretiraju mladi ljudi. Nitko ih ne pita za mišljenje, a kada ga netko izrazi, dočeka ga se s podsmijehom. Ja ne kažem da je cijela naša generacija najpametnija i da samo nas treba slušati, ali ne može nas se apsolutno sve marginalizirati zbog godina.
Mlade nitko ne doživljava
A upravo se to dogodilo Dori – nadovezuje se pak urednik portala srednja.hr Marko Matijević te sarkastično dodaje kako će njegove riječi možda nekome “imati veću težinu“ od onih njegove kolegice jer je on ipak fakultet završio u roku. No još dok je bio student, prije pet i pol godina, također je shvatio da mlade u Hrvatskoj nitko ozbiljno ne doživljava te da ne postoji medij u kojemu bi mogli izraziti svoje stavove. Stoga je na trećoj godini studija došao na ideju da pokrene portal specijaliziran za mlade. Krenuo je iz garaže koju je uz pomoć roditelja pretvorio u redakciju, a danas ovaj mladi urednik zapošljava još šestero novinara.
– Laptopi su nam, doduše, isti kao i onda, ali mi smo jako puno napredovali, a i publika je s vremenom shvatila da nismo neki mali portal za zabavu srednjoškolaca, već medij koji ozbiljno prati obrazovanje – zaključuje Matijević koji dodaje kako su trebale godine da portal postane cijenjen, a u početku je bilo toliko teško da je htio i odustati. Sada mu je i više nego drago da nije.
Osim što je portal s vremenom dobivao povjerenje publike, stizalo im je i sve više “epiteta” od Sveučilišta u Zagrebu. Između ostalog, prozvali su ih “srednja-žalost.hr“ te “lokalnim tamburašima“. A na pitanje kako je njihov sukob sa Sveučilištem uopće počeo, novinari portala odgovaraju jednom riječju – dosadno.
– Za vrijeme bivšeg rektora Aleksa Bjeliša, ali na početku mandata rektora Borasa, mi zapravo uopće nismo previše pratili rad Sveučilišta – prisjeća se Marko Matijević te objašnjava da je sektor obrazovanja toliko širok da bi mu trebalo dvostruko više ljudi da pokrije sve teme. No, onda se prošle godine dogodila afera na Filozofskom fakultetu i tada se portal počeo baviti Sveučilištem.
– Iako je to nešto što bi trebalo zanimati mali krug ljudi, shvatili smo da našu publiku to jako zanima. No, još je bitnije da smo shvatili koliko afera tamo ima, koliko nepravilnosti... Oni doslovno cijelo vrijeme nešto sitno “mute“ i misle kako to nitko neće provjeravati. E sad smo mi tu da provjerimo apsolutno svaki njihov potez – kaže Marko Matijević s kojim se slaže i Dora Kršul iako joj je samo za zadnju analizu dvaju dokumenata kojom je podigla prašinu trebalo više od 30 sati. Ni ona sama nije očekivala toliko nepravilnosti, no nakon svega joj nije žao što je pročitala stotine stranice i poručuje kako isto planira ponoviti čim se objavi novi Akcijski plan. I dok srednja.hr otkriva i objavljuje aferu po aferu, Sveučilište je iz faze ignoriranja, prešlo u fazu napada.
Zašto svi šute?
– Odgovore na naše upite uopće ne dobivamo, u ovom trenutku imamo 48 otvorenih pitanja na koja nikad nismo dobili odgovor od njih. Onda su nam prestali slati obavijesti za medije pa su nam pomagali kolege iz drugih redakcija tako što su nam prosljeđivali obavijesti i pozive na konferencije. U zadnjih šest mjeseci Sveučilište nas je krenulo i otvoreno prozivati, ali ako smo zaslužili uvrede ovakvog Sveučilišta, onda valjda radimo nešto dobro. Očito su nas shvatili ozbiljno – zaključuje ekipa sa srednje.hr koja otvoreno kaže kako smatra da je na Sveučilištu u Zagrebu zavladao mrak te da su tijela koja bi trebala raditi u korist studenata zapravo antistudentska. Dovoljan je, dodaju, podatak da je u zadnjih godinu dana na Sveučilište tri puta dolazila interventna policija “braniti ga od studenata“.
– Najgore je što nitko ništa ne poduzima, a svaki put kada se bilo tko želi umiješati u rad Sveučilišta, ono se poziva na autonomiju. Ta riječ se već toliko isprostituirala kada je Sveučilište u pitanju da je potpuno izgubila značenje. Točno je da u Ustavu piše da Sveučilište ima autonomiju, ali to bi trebalo značiti da se ondje može slobodno znanstveno djelovati i da nitko ne može biti kažnjen niti prozivan zbog toga. To ne znači da Sveučilište može raditi što želi, da se tamo može kršiti zakon i da nitko ne smije uperiti prstom u njih – poručuje Dora Kršul koja smatra da bi se javnost trebala više zanimati za događanja na Sveučilištu jer ipak tamo odlazi poprilična količina proračunskog novca. Marko Matijević pritom proziva i samu akademsku zajednicu koja sva događanja mirno prati i šuti.
– Svi ti ljudi na Sveučilištu koji provode istraživanja i koji su ondje zaposleni, zašto ništa ne kažu? Oni zapravo imaju obavezu da reagiraju jer su ondje poprilično materijalno zaštićeni. Umjesto da potiču argumentiranu raspravu, svi kao da se boje – smatra Matijević te zaključuje kako niti jedan rektor nije savršen te svaki ima nešto dobro i nešto loše što je napravio.
– Osim ovog. Ne kaže se bez razloga da će ostati upamćen kao najgori rektor ikada. Neka bilo tko kaže ijednu dobru stvar koju je napravio, ijedan projekt koji je pokrenuo, ijedan pomak koji je napravio. Na pitanje što je ovaj rektor napravio nitko nema odgovor – poručuje te kaže kako očekuje da će iduća akademska godina na Sveučilištu biti i više nego zanimljiva baš zato što slijede izbori za rektora.
Partijski brojleri koje su odgajali i uzgajali razni puhovski, kregari, josipovići, jakovine.... Trebati će nam još mnoga desetljeća da se riješimo te pošati, kuge, brojlera komunističke diktature