Hrvatska je jedina na sastanku Vijeća EU glasovala protiv reforme europskog sustava trgovanja emisijama (ETS), a koja ima za cilj ubrzanje tempa smanjivanja emisije stakleničkih plinova.
Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike taj su potez objasnili istaknuvši da tekst prijedloga direktive stavlja Hrvatsku u neravnopravan položaj u odnosu na druge države članice kada je riječ o ukupnoj količini emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbama. ETS je razvijen kao tržišni mehanizam za smanjenje emisija i pokrenut je 2005., a od 2013. obvezuje na kupovanje emisijskih jedinica putem dražbi većinu sudionika sustava.
Penali zbog zagađenja
Tako, primjerice, termoelektrane trebaju kupovati cjelokupan potreban iznos emisijskih jedinica na dražbi ili na sekundarnom tržištu. Tako ih se penalizira zbog zagađenja zraka. Ukupna količina jedinica za dražbe raspodjeljuje se na države članice EU primarno prema udjelu emisija države u ukupnoj emisiji iz sektora obuhvaćenih sustavom trgovanja na razini EU. Iz Hrvatske u ETS-u sudjeluju 52 postrojenja i jedna zrakoplovna kompanija. Za razdoblje od 2017. do 2020. za Hrvatsku je određena ukupna količina za dražbu u iznosu od 18,286.692 emisijske jedinice. Prema planu raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u RH, očekivani prihod od prodaje emisijskih jedinica u Hrvatskoj, koji se uplaćuju Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, od 2017. do 2020. iznosi 825,000.000 kuna. To je 95 posto ukupnih hrvatskih prihoda od prodaje emisijskih jedinica, ostalih pet posto ide u državni proračun. U razdoblju od 2014. do 2016. od prodaje emisijskih jedinica Fondu je uplaćeno 726 milijuna kuna. Ta se sredstva koriste za projekte smanjenja emisija štetnih plinova.
Hrvatska je nezadovoljna novim odredbama direktive, prema odgovoru iz Ministarstva, jer je ta direktiva donesena 2005. kad RH nije bila članica EU. Stoga traži da se postojeće odredbe usklade tako da se propišu kriteriji za izračun hrvatskog dijela dražbovnih prava. Toni Vidan iz Zelene akcije kaže da je hrvatski stav da bi u naše emisijske kvote trebale ući i emisije termoelektrana u vlasništvu hrvatskih tvrtki u drugim državama, kao i to da je 1990. kod nas emitirano puno više CO2 pa bismo stoga sada trebali dobiti veće kvote. On kaže da su naše nadležne institucije nezadovoljne jer to nije uzeto u obzir.
Model bez rezultata
Ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar dr. Goran Granić smatra pak da je trgovanje emisijama najlošija komponenta jedinstvene klimatske i energetske politike. Ističe da taj sustav treba ukinuti jer je proizvodio samo štetu, a ako se ne ukine, upozorava, i dalje će proizvoditi štetu. Granić kaže da je koncept trgovanja emisijama direktno odgovoran za zatvaranje plinskih elektrana u EU i povećano korištenje elektrana na ugljen.
– Nerazumljivo je da se nakon više od 20 godina propagiranja jednog modela koji nije dao nikakve rezultate i direktno je proizvodio štetu on i dalje održava na životu. Već nekoliko godina zastupam prijedlog da se taj sustav napusti i da se umjesto njega uspostavi porez ili naknada na emisije CO2 kao ključnog elementa upravljanja procesom smanjenja istih. O tome sam i pisao i europskim institucijama. Kroz novi sustav prikupljanja poreza i naknada poticali bi se obnovljivi izvori i energetska učinkovitost. Da sam ministar, nikada za taj sustav ne bih dignuo ruku – kaže Granić.
Svima zelenima i sličnim prodavačim magle bi trebali iskopčati struju i oduzeti vozila da smanjimo stakleničke plinove. Bio bi to najkonkretniji prilog, a ne prodavanje magle i od toga dobro živjeti