Trenutačna gospodarska situacija, poskupljenje energenata i svih troškova proizvodnje, kao i nedostatak natječaja za bespovratna sredstva, nikako ne idu u prilog malim proizvođačima i poljoprivrednicima koji očekuju brojne gubitke u budućnosti.
Ni subvencije, ni solara
– Ako se nastavi ista politika (ne)korištenja i (ne)kanaliziranja raspoloživih sredstava, odnosno izostavljanja stakleničke proizvodnje iz ionako rijetkih natječaja za korištenjem bespovratnih sredstava (posljednji je bio 2015.) možemo očekivati stagniranje i pad domaće proizvodnje voća i povrća – kaže Zvonimir Belić, vlasnik i direktor tvrtke Rajska iz Svete Nedelje. Što se njih samih tiče, žele i dalje rasti i razvijati se. Stoga bi, tvrdi, bila velika šteta da si i Rajska, nakon 20 godina uloženog truda tijekom kojih su prepoznati i među 50 najboljih proizvođača rajčice na svijetu, postavi pitanje opstojnosti poslovanja.
Godišnje se iz staklenika tvrtke na tržište plasira oko 4 milijuna paketića rajčice - dugogodišnjim poslovnim partnerima, veletrgovcima i velikim robnim centrima, a osim u Hrvatskoj, Rajska rajčice prepoznate su i izvan hrvatskih granica, u Sloveniji i Srbiji. Zna li se kako je Hrvatska u 2021. uvezla 16,9 tisuća tona rajčica za više od 17,2 milijuna eura, što je 27, odnosno za 42% više nego godinu ranije, te da je uvozimo gotovo najviše od sveg povrća, jasno je kako je perspektiva za rast domaće proizvodnje značajna. Zahvaljujući upravo stakleničkoj proizvodnji njihove su rajčice potrošačima dostupne od ožujka do prosinca. No glavni preduvjet za daljnje investicije praćenje je države sa subvencijama, koje izostaje. Sve države EU takvu vrstu proizvodnje subvencioniraju različitim metodama i alatima, ali ne i Hrvatska, napominje Belić.
– Visoke troškove proizvodnje prošle smo godine nekako uspjeli amortizirati, ali ova je neizvjesna. Gorući problem je poskupljenje struje. Cijena je porasla sedam puta, pa nam je račun za kompletnu proizvodnju s pola milijuna kuna skočio na 3 milijuna kuna godišnje. Uz to, vezani smo ugovorom na tri godine u kojem je cijena struje fiksna. Ne možemo je smanjiti bez obzira na to što je ugovor potpisan u rujnu 2022., kad je cijena struje bila najviša, a danas je upola manja s tendencijom pada. To znači da sada plaćamo četiri puta skuplju struju nego što trenutno košta na tržištu. Ugovor ne možemo raskinuti i ako tržišna cijena padne i više stotina posto, dok je HEP to pravo zadržao – objašnjava Belić.
Prije pandemije cijene su generalno dugoročno bile stabilne, a troškovi i promjene na tržištu u značajnoj su se mjeri mogli predvidjeti.
– Uslijed pandemije tržište je poremećeno, a troškovi su povećani preko noći. Unatoč tome mi naše cijene nismo korigirali nego smo te disbalanse amortizirali iz vlastitih rezervi. Prošla godina koja je sa sobom donijela rat u Ukrajini dodatno je otežala stanje. Za očekivati je da će u drugom kvartalu 2023. preklopiti više negativnih faktora – inflacija, porast materijalnih troškova, porast plaća, povećanje troškova novca i na kraju nevjerojatno povećanje troškova energenata od nezamislivih 700%. Naravno da će sve ovo, ako želimo da proizvodnja i dalje opstane, morati reflektirati usklađivanjem rasta cijene krajnjeg proizvoda s inflacijom – kaže naš sugovornik. Ističe kako državi nedostaje senzibiliteta u shvaćanju da rast cijena nije uvjetovan uvođenjem eura nego preklapanjem niza drugih efekata u kojima i ona sama sudjeluje.
– Subvencioniranje struje do 1. travnja 2023., kratkoročna mjera koju i sami trenutačno koristimo, neće polučiti nikakve efekte ako nakon toga na snazi budu ostali potpisani ugovori HEP-a i poduzetnika temeljem kojih će plaćati 300 i više posto višu cijenu struje u odnosu na tržišnu, s nemogućnošću raskida ugovora. Tako će HEP odnosno država ne samo nadoknaditi nego i višestruko naplatiti sve ono što je subvencionirala, ali će pod veliki upitnik doći opstojnost poslovanja gospodarstva – upozorava Belić.
Visokim cijenama struje moglo bi se pak doskočiti postavljanjem solarnih panela. No i tu ima prepreka – ne mogu ih postaviti na staklenike jer im je sunce potrebno za uzgoj, a zakon određuje da se solari ne smiju postavljati na poljoprivredna već samo građevinska zemljišta pa su staklenici jedini građevinski objekti u Hrvatskoj koji ne mogu proizvoditi električnu energiju solarima za vlastite potrebe.
A nova sezona u staklenicima, uz višestruko veće inpute, već je počela i prva berba očekuje se sredinom ožujka. Koriste se vrhunske, suvremene tehnologije. Biljke nisu kemijski tretirane, upotrebljava se isključivo biološka zaštita. Iako je trenutačno zaposleno više od stotinu radnika, pomanjkanje domaće radne snage posljednjih je godina sve izraženije, a procedura dolaska stranih radnika traje i pet do šest mjeseci.
Problem s radnicima
– Najviše nam dolaze radnici iz Indije i Nepala. Strancima platimo smještaj i svu potrebnu dokumentaciju kako bi imali priliku raditi kod nas, a onda se dogodi da se jedan dan samo ne pojave na poslu. Taj je problem jako izražen u turističkoj sezoni kada svi gravitiraju prema moru, a nama je to vrhunac sezone u kojem mahom ostajemo bez radnika. Smatram kako bi država u tom segmentu mogla reagirati i više zaštiti naše tvrtke. Ako već prolazimo tu kompleksnu proceduru, osiguravamo nekom vizu i smještaj te priliku za rad, smatramo da bi bilo u redu da postoji određeni pravilnik prema kojem je ta osoba dužna odraditi određeno vrijeme kod poslodavca koji mu je omogućio ulazak na naše tržište rada prije prelaska na novi posao ili ga vratiti u matičnu državu – rekao je Belić.
Ispod vaših staklenika je geotermalna voda sa 84°C. Tražite poticaje za zelenu energiju.