Sve je počelo lijepo; kada su rekli da će i naša Zvijezda biti obuhvaćena aglomeracijom, da će mijenjati sve instalacije; vodovodne, kanalizacijske, struju, telekomunikacije, da ćemo dobiti mogućnost priključiti se na plin, da će ulice biti asfaltirane ili popločene, nije važno kako, ali da će dobiti lijepi novi sloj, novu rasvjetu – pa nitko sretniji od nas. Baš smo se veselili, jer našoj Zvijezdi, a mi smo tu od rođenja i tvrdimo da nema ljepšeg mjesta za život u Karlovcu, takva renovacija stvarno treba. Nikada nitko ne bi mogao pomisliti da će se sve pretvoriti u ovo što imamo danas; uvjeti života postali su nenormalni, kao na Divljem zapadu, a tako se i radi, a Zvijezda izgleda kao Hirošima nakon što je bačena atomska bomba! A tek smo na polovici radova – pričaju nam očajni Karlovčani o čijim se problemima s popucalim kućama zbog, kako kažu, nekvalitetno izvođenih radova, u javnosti priča i piše već mjesecima. No, kažu, pomaka nabolje nema.
– Svakome tko prošeta karlovačkom Zvijezdom, najstarijim i najvrednijim dijelom grada, jasno je što govorimo i da tu nema nikakve politike, to je naša svakodnevica. Sve je počelo lani kada su počeli postavljati takozvane talpe, svojevrsne čak 10 metara duge željezne šipke, duž glavne ulice. Nikada neću zaboraviti taj zvuk i osjećaj; u sedam sati ujutro teški strojevi počeli su nabijati po zemlji, i to tolikom snagom da su nam se kuće tresle. Zagrebački i potres u Petrinji nisu bili ništa prema ovome. Nisu stajali, od 7 ujutro do 16 sati poslijepodne i tako od svibnja do kolovoza – priča nam Davorka Krizmanić koja sa suprugom Miljenkom živi u Kukuljevićevoj ulici, na križanju sa glavnom Klaićevom ulicom. Susjeda Renata Turkalj koja živi u kući do njezine kaže isto.
– Radovi su počeli duž Ruskoga puta, iza naših kuća, i tamo su teškim strojevima iskapali duboke jame, iako je rečeno da će sve to ići na dva do tri metra dubine, ali jame su bile dublje od toga. Čitavo lanjsko ljeto bile su otvorene jame iz kojih je smrdjela kanalizacija – priča nam Renata Turkalj. Davorka dodaje da su, nakon što danima to nabijanje jakim strojevima nije prestalo, slali mail Vodovodu i kanalizaciji.
– Došli su, pogledali, bili su ljubazni, ali su nam rekli da je struka izabrala takav način rada i da je to tako. Rečeno nam je i da će moguće štete sanirati naknadno. A onda su se pokazale i štete; dakle, to što se dogodilo kućama duž trase gdje su postavljane te talpe koje je, kako su nam rekli, struka odabrala kao podupirače koji bi trebali štititi kuće, njihove temelje dok se mijenja infrastruktura, pa to je ravno zločinu. Ne znam kako bih to drukčije opisala, ali svatko tko želi, može pogledati kako živimo. Zar je to način rada u 21. stoljeću u zaštićenom dijelu grada? Danas kada su tehnika i tehnologija napredovale do neslućenih razmjera? Svi su znali kakva je Zvijezda, koliko su kuće stare i da nemaju klasičnih temelja, ali je struka, eto, izabrala baš ovu tehniku – očajno se pita Davorka Krizmanić.
Obitelji su se iselile, njih nekoliko; Matija Volner odselio se lanjskog rujna.
– Kuća se satima tresla od vibracija, na naše oči su zidovi počinjali pucati; isprva manja pukotina koja se širila i s vremenom je narasla toliko da ste kroz nju mogli vidjeti van. Popucao je i temelj kuće i zgrada je počela kliziti. Zvali smo sve nadležne, došli su iz Vodovoda, Grada, ali radovi nisu stali. Šteta je zabilježena, ali je statičar rekao da moramo napustiti kuću jer nije sigurna za život. Iselili smo se – ispričao je Matija Volner. Iselio se i Marijan Dančulović koji živi u kući na istoj trasi kao i obitelj Volner. Pukotine na zidovima njegove kuće tolike su da je moguće ruku provući kroz njih. Po zidovima su postavljeni željezni nosači koji ih drže da se ne uruše. Karlovački Vodovod i kanalizacija, tvrtka koja je nositelj projekta Aglomeracije, sa stručnjacima je obišla lokacije na kojima su prijavljene štete, a rezultat je zastrašujući – od 270 objekata u Zvijezdi njih 54 su oštećena, od toga neki trajno bez mogućnosti popravka, što je 20 posto stambenog fonda najstarijeg dijela Karlovca.
POVEZANI ČLANCI:
– Volnerova je kuća poduprta željeznom konstrukcijom, da toga nema, već bi se raspala. To su strašne stvari s kojima živimo. Mi smo u Kukuljevićevoj ulici bolje prošli, jer naša je ulica sporedna u odnosu na glavnu trasu, pa je zemlja između ublažila vibracije strojeva, ali štete imamo. Zidovi su nam popucali, to smo slikali i zabilježili. No najgore je što problemi tu ne staju. Rekli su nam da se zemlja sliježe još dvije godine nakon što se talpe izvade. Dakle, štete mogu samo rasti kroz godine, jer čeka nas i to slijeganje zemlje i bog zna što još. Ništa ne znamo. Rečeno je da su radovi zaustavljeni dok se ne istraži čitav projekt, ali vidite i sami da radovi čitavo vrijeme traju. Nas je 11 u ovoj kući, od toga petero malene djece, znamo se naći u situaciji da ne možemo nikuda; kada odemo u nabavku, stvari nosimo preko pola Zvijezde do kuće. Prošlo je ljeto bilo neizdrživo; prašina posvuda jer cijeloga dana rade i nabijaju, smrad je bio nesnosan, komaraca milijun. Noćima bi znali ostavljati agregate da rade i ispumpavaju vodu. A kad smo kod kvalitete radova, to je posebna priča. Nekidan su nam u ulici postavili cijev za novu kanalizaciju i 'spojili' je pur-pjenom na staru, a tu novu su okomito položili u zemlju. Sada nam te vode idu pod kuću. Molila sam ViK, poslala mail da nam kažu do kada će to tako biti. Oni su samo kazali da je to privremeno – priča Renata Turkalj. O iznenadnim i višesatnim nestancima vode, kažu, ne vrijedi ni govoriti. Taman uključe perilice, i nestane vode. Do kada, nitko ne zna. Voda za piće u staračkom domu desetak dana nije bila za piće, a o kvaliteti vode koju piju, kažu, ne žele ni razmišljati.
– Nitko nas ni o čemu ne obavještava, a kada im prigovorimo za bilo što, tada i radnici postaju bahati, bezobrazni, kažu nam da im ne možemo ništa, da su oni dobili takve upute za rad i da tko smo mi da propitkujemo. Žalosti nas što nam i iz Grada stalno poručuju da smo protiv radova u Zvijezdi, a uvijek kada kažemo što ne valja, proglase nas neprijateljima. To nas vrijeđa. Mi živimo u Zvijezdi, mi joj želimo najbolje, zbog sebe i budućih generacija. Pa zar bismo trebali šutjeti na ovo što se događa i što proživljavamo – kaže Davorka Krizmanić i pita zašto je čitava Zvijezda jedno gradilište, zašto se ne radi ulica po ulica ili određeni dio jedan za drugim.
– Ovako jednu ulicu otvaraju nekoliko puta. Sada za kanalizaciju, pa će to zatrpati, pa ponovno otvarati za vodu, pa za nekoliko mjeseci za plin, struju... – dodaje Miljenko Krizmanić. Smeta im i kada im predbacuju da su kuće u Zvijezdi stare i neodržavane, instalacije loše i popucale, jer, kažu, to nije tako.
– Tri desetljeća suprug i ja ulažemo u kuću u kojoj sam i rođena i sve smo instalacije promijenili, stolariju, fasadu, krov. Dakle, nema govora o tome da je kuća neodržavana. Tako je i kod susjeda – kaže Renata Turkalj. I Davorka kaže da su ulagali koliko su mogli, koristili kredite, ali da sada kao umirovljenici ona i suprug ne mogu više financirati velike zahvate.
– Nije fer da ovo doživljavamo, da svi mi moramo strahovati za sudbine naših kuća. Zato i tražimo da se onaj tko preuzima odgovornost pismeno obveže da će platiti popravke, jer mi nismo krivi za njih – dodaje D. Krizmanić.
Stanari Zvijezde kažu nam da ne misle da su Grad ili ViK htjeli da se ovo dogodi te naglašavaju da vjeruju da je i njima teško zbog svega, ali da za sada imaju samo obećanja da će nakon aglomeracije, a to će trajati još dvije godine, sanirati štete. Očajni su i jer ne vide pomake nabolje.
– Nakon svega što smo im prijavili, nakon ovih silnih i sramotnih šteta na kućama, ništa se ne mijenja; radnici i dalje rade, tehnologija rada je ista, i dalje nema nadzora, nitko nam ništa ne govori, nema planova, ničega, sve je stihijski. I kako da onda vjerujemo ikome? Nitko od silnih inspekcija kojima smo sve prijavljivali nije došao na teren. I kako je uopće moguće da konzervatori koji inače uvjetuju sve do zadnjeg detalja kada obnavljate kuće u Zvijezdi, sada žmire na to da im se čitave zgrade u A zoni zaštite urušavaju? Iskreno, puno je toga sumnjivo u svemu, o puno se toga i ne govori. Izvođač radova je u svemu neokrznut, nema sankcija. A koliko nam se puta dogodilo da bi nam neki, takozvani nadzornici na gradilištima znali odbrusiti da, ako nismo zadovoljni radovima, prodamo kuće – dodaju sugovornici koji su danas, više nego ikada, kažu, skeptični oko budućnosti Zvijezde.
– Čak i kada sve završi i da uspiju i popraviti kuće kako obećavaju, radovi su toliko šlampavo i nestručno rađeni, da se pitam koji će se problemi javljati naknadno, u godinama koje dolaze. Gledao sam i slušao jednu grupu radnika koja je sat vremena vijećala nad jednim separatorom o tome kako popraviti štetu koju su napravili jer su promašili spoj cijevi; onda su uzeli kolac i napinjali cijev da bi je spojili sa otvorom; na udaljenosti od 30 metara promašili su 40 cm – priča nam Miljenko Krizmanić. Jedan od otvora je i u obližnjoj Haulikovoj ulici kod kafića Libero gdje su vlasnicu Katicu Janjanin pitali na gradilištu gdje je cijev iz zemlje.
– Došli su kopati, koliko sam ih shvatila, kako bi slivne vode spojili na cijev kanalizacije. Kopali su i tražili, ali cijev čitav dan nisu našli, pa su mene pitali gdje je. Onda sam im rekla da sam je ja uzela doma za dimnjak! Što da im kažem na to! Oni nikada na gradilište ni u jednoj ulici nisu došli s nekim nacrtima, projektima kako bi znali gdje je bilo što od instalacija ili gdje oni što trebaju staviti. To izgleda kao anarhija, a svojim pitanjima to i dokazuju. Jednog su me, pak, dana pitali gdje je glavni šaht od vodovoda, a drugog ih je dana zanimalo gdje je šaht od kanalizacije – priča nam Katica i dodaje:
– Molim vas napišite, da mi nismo protiv radova u Zvijezdi, naši apeli nemaju nikakve veze s politikom, ali baš nikakve, ali ovako se to ne radi. Mi smo Zvijezda i mi joj želimo dobro, ali ovim načinom bojimo se što će od Zvijezde ostati – zdvojno zaključuje Katica Janjanin.
