U Hong Kongu su se ponovila neka demokratska pravila. Kada vlada prva primijeni silu protiv prosvjednika, dobije silovit odgovor. Kada važni demokratski stupovi bivaju uzdrmani, ljudi se bune. Kada građani osjete da im vlada ukida ljudska prava, ustaju u pobunu. I mogli bismo nabrajati razloge zbog kojih su se građani Hong Konga pobunili protiv vlasti u toj nekada britanskoj koloniji, a sada kineskoj autonomnoj pokrajini sa sve manje autonomije.
Dogovor između Londona i Pekinga bio je “jedna država - dva pravila”. Pod tim uvjetom Velika je Britanija 1997. dopustila Kini preuzimanje Hong Konga. Većina mladih Hongkonžana koji sada prosvjeduju protiv lokalne vlasti, protiv guvernerke Carrie Lam zbog prijedloga zakona kojim bi se iz Hong Konga u Kinu moglo protjerati sumnjiva disidenta, nije bila rođena pod britanskom upravom, a ipak u genima ima demokraciju. Stanovnici Hong Konga strahuju kako bi tim zakonom o protjerivanju u Kinu osoba koje hongkonške vlasti procijene opasnima izgubili slobodu. Razumljivo je što su se pobunili protiv tog zakona, čije je donošenje samo odgođeno, a ne potpuno odbačeno.
Oni žele živjeti kao i njihovi preci, bez straha da će morati završiti u nekom kineskom zatvoru zbog izraženih “pogrešnih” misli. U Kini, kao uostalom i u drugim komunističkim zemljama, ljudi su se, nažalost, navikli na to da mogu završiti u zatvoru samo zbog toga što ne dijele isto mišljenje s partijskim i državnim čelnikom.
I premda je većina Hongkonžana rođena nakon pripajanja toga bogatog i slobodnog grada Kini te premda je utjecaj Pekinga na njega neporeciv, ipak ostaje onaj plamičak slobodarskoga u njima. Zasigurno je korisnije doći do dogovora pregovorima nego nametanjem kineske formule Hong Kongu, pa bi i guvernerka Lam trebala dati ostavku, drži profesor suvremene kineske povijesti Song Yongyi sa sveučilišta California. Guvernerka koja je zakuhala prosvjede prijedlogom zakona o smanjivanju ljudskih prava i navela snage reda na prosvjednike ostavkom bi otvorila mogućnost za pregovore.
