Donedavno vitalna 85-godišnjakinja iz Opuzena skrbila se o svom 87-godišnjem nepokretnom suprugu, dok nije pala i slomila kuk. Bolovi, operacija i dugotrajan oporavak život su joj potpuno promijenili, ali sve se okrenulo naglavačke i za cijelu obitelj koja je morala smisliti 24-satnu skrb za oboje staraca.
Čeka se pet godina
– Djed već godinu dana čeka mjesto u domu. Kad je baka završila u bolnici, tata je uzeo godišnji odmor i bio u Opuzenu s djedom. I mama radi pa smo tražili njegovateljicu koja bi s bakom i djedom bila 24 sata, ali nismo je našli. Mjesta u domovima nema ni u Dubrovniku ni u Metkoviću, čak ni u privatnim domovima, čeka se oko dvije godine – kaže nam Dina, unuka te dubrovačke obitelji, koja živi i radi u Zagrebu. Mjesta ni u privatnim domovima nema ni u obližnjoj im Čapljini u Bosni i Hercegovini, a na kraju su jedva našli slobodno mjesto u malom privatnom domu za dvadesetak korisnika u Neumu. Djed je smješten u dvokrevetnoj sobi za 4000 kuna, a kad baka izađe iz bolnice, i ona će mu se pridružiti.
– Djedu će mirovina pokriti smještaj, baki ćemo nadoplaćivati, ali dobro je da smo ih uspjeli zbrinuti pa makar i u susjednoj državi. Svima nam je užasno teško. Da bi se djedovom mirovinom plaćao dom, nije vrijedila opća punomoć koju otac ima otprije, već su morali tražiti bilježnika u Neumu kako bi napravili posebnu punomoć za djedov račun u banci. Djed je nemoćan, dva je dana vježbao pokušavajući se potpisati. Tata ima 64, i njemu je zdravlje narušeno, a vidim kako pati jer uza sve probleme cijelo ga vrijeme muči krivnja što ih smještamo u dom. No, ne možemo drukčije organizirati život – sa suzama u očima priča nam 34-godišnja Dina.
Starenjem populacije povećava se problem skrbi za starije osobe svuda u svijetu pa i u Hrvatskoj. U 45 županijskih domova smješteno je oko 11 tisuća korisnika, što nije ni dva posto starije populacije, kojih je 700 tisuća. Nije stoga čudo da je na listama čekanja vjerojatno bar još toliko ljudi, no točan broj teško je utvrditi jer se jedna osoba može kandidirati u više domova. Primjerice, u zagrebačkih deset domova u kojima su smještena ukupno 3642 korisnika, čak je 17 tisuća zahtjeva za smještaj, no u nadležnom Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom kažu da su analizom podnesenih prijava utvrdili kako je stvarno zainteresiranih oko 2500 kandidata, i to za smještaj u jedinicu za pojačanu njegu. Čekanje na odgovarajuće mjesto u domu potraje i pet godina.
Cijene smještaja u "državnim" domovima u rasponu su od oko 1800 do 3800 kuna, od najjeftinijih višekrevetnih soba za funkcionalne osobe do skupljih jednokrevetnih, s balkonom i kupaonicom ili pojačanom njegom. Cijene u privatnim domovima sežu i do 8000 kuna za vrhunski tretman i skrb. To je najskuplji smještaj za jednokrevetnu sobu u privatnom domu s ambulantom i dvoranom za rekreaciju.
Cijene u županijskim domovima, ili kako ih često nazivamo "državnima", nisu ekonomske, već još uvijek dijelom socijalne jer im država putem tzv. decentraliziranih sredstava osigurava potporu. Za ovu je godinu iz decentraliziranih sredstava predviđeno 163,17 milijuna kuna, a lani je domovima išlo 174,9 milijuna kuna.
– Nažalost, kontinuirano je smanjenje decentraliziranih sredstava, što je u posljednje tri godine utjecalo na mogućnost daljnjeg rada domova za starije. Tako je u 2002. godini bilo osigurano 40,66% ukupnih troškova poslovanja domova za starije osobe, a u 2015. 11,64%. U zadnje tri godine Grad Zagreb je iz vlastitih sredstava dodatno osigurao 22,850.000 kuna kako bi ustanove mogle podmirivati svoje obveze – kaže Višnja Fortuna, pročelnica zagrebačkog nadležnog ureda.
Smještaj u zagrebačkim domovima poskupio je u veljači 2008. godine te u rujnu 2013. godine.
Domovi u Karlovačkoj županiji digli su cijene početkom 2013., a cijene su potkraj prošle godine povisili i u četiri doma Primorsko-goranske županije. U Osijeku, Zadru, Čakovcu i Varaždinu kažu da nema naznaka za skoro dizanje cijena.
Međutim, s obzirom na kontinuirano smanjenje državnog novca i najave koje su početkom 2014. išle iz resornog ministarstva o tome kako cijene smještaja trebaju pratiti imovno stanje korisnika za one koji mogu platiti punu (ekonomsku) cijenu, smještaj starijih u dom će, prije ili kasnije, poskupjeti, barem onima koji će to moći platiti.
Nasljednici će platiti
Intencija je, naime, da bi onaj tko ima mirovinu jednaku ili veću od cijene smještaja, posjeduje nekretninu ili drugu imovinu koju će ostaviti svojoj djeci ili drugim nasljednicima, iz te imovine trebao platiti ekonomsku cijenu svog smještaja ili bi mu smještaj trebao platiti nasljednik koji će tu imovinu dobiti.
No, uvođenju ekonomskih cijena treba prethoditi kategorizacija ustanova prema vrsti, opsegu, kvaliteti usluga koje pružaju starijim osobama različitog zdravstvenog stanja, broju i stručnosti djelatnika, broju, veličini, namjeni i kvaliteti prostorija, uređaja i opreme...
Od 11 tisuća stanara županijskih umirovljeničkih domova u zemlji, trenutačno su samo 1633 koja zaista nemaju – za njih Ministarstvo socijalne politike u ovoj godini plaća (potpuno ili djelomično) ukupno 21 milijun kuna. S druge strane, analiza Ministarstva pokazala je da ima dosta korisnika koji bi cijenu svog smještaja mogli platiti.
Surađivali: Ivica Beti, Snježana Bičak, Branimir Bradarić, Suzana Lepan Štefančić, Tamara Opačak Klobučar, Frane Šarić
>> 'Bude li dom umirovljeniku 6000 kn, neće imati ni za pastu za zube'
Sve sam to prošao s svojim roditeljima i moje iskustvo govori kako smo zakasnili s reformama još prilikom prelaska u ovaj sustav. Imam osjećaj da smo na samom početku kad tek prihvačamo kako nešto ne štima i da to treba mijenjati. Stihijski pristup izazovima vremena puno je skuplji jer je iz politike izbačena struka koju još uvijek zamjenjuje ideologija.Život koji živimo kao društvo još uvjek nije došlo na dnevni red i prioritete nismo poslagali onim redosljedom za jedno civilizirano i moderno društvo gdje čovjek treba zadržati dignitet ali i postati odgovoran do trena kad se više za sebe ne može brinuti .Naša država i poredak čovjeka i zajednicu kao naciju još uvjek dijeli na državne i privatne osobe što je protuustavno što onda stvara dodatnu zbrku onih koje se to ni najmanje ne tiće i koji ostatak svog života trebaju provesti u miru. Hrvatsko društvo je izgubilo respekt prema vrijednostima koje su postavljale generacije prije nas u kojima se je poštivala mudrost starijih. Za trošiti novac i postavljanje cijena prvotno je potrebno postaviti osnovu stjecanja novca i povezati početak s krajem , a meni se čini kako mi neznamo što je početak a što kraj.