Odmah nakon brutalne i krvave ovotjedne pljačke u Zagrebu, u kojoj su ubijena dva Sokolova zaštitara, ministar policije Ivica Kirin najavio je rat organiziranom kriminalu. Na sličan način, što je, mora se priznati, u ovakvim situacijama pomalo neuobičajeno, reagirao je i premijer Ivo Sanader, kojemu je to bio drugi takav istup u manje od pet dana.
Uzimajući u obzir posljednje događaje, nije ni čudno što se mnogi pitaju je li brutalna pljačka u po bijela dana, u središtu glavnoga grada, odgovor podzemlja, prije svega zagrebačkog, na premijerovu i ministrovu objavu rata.
Profesionalci vični ubijanju
I dok takav rasplet događaja nitko zasad ne želi službeno komentirati, ostavljajući prostora razvitku policijske istrage, te na koncu mogućem "akceptiranju događaja i na takav način", neslužbeno se može čuti nešto sasvim drukčije.
Prema neslužbenim izvorima, očito je da pljačka poslovnice Fine nije djelo amatera u narkomanskoj krizi, nego okorjelih kriminalaca, profesionalaca. Prema nekim teorijama, čak je riječ o uvezenim kriminalcima, jer su ovakve brutalne pljačke dosad često viđane u nama susjednim zemljama.
-Pljačku su, bez sumnje, izveli dobro uvježbani profesionalci koji su vični ubijanju i pritom ne oklijevaju. Jer ako pogledate slične pljačke koje su se dosad događale, nikad nije bilo takve brutalnosti koja je, usput budi rečeno, bila potpuno nepotrebna kaže visoki policijski izvor koji je htio ostati anoniman.
No krvava pljačka poslovnice Fine, osim što ostavlja prostora nagađanjima je li mafija uzvratila udarac, sijući strah i paniku te tako pokazujući da je moćnija od države s čijim je mnogim strukturama ionako isprepletena, otkrila je novu činjenicu: na mafijaškoj pozornici pojavila se nova, mlađa i brutalnija skupina kriminalaca, iznikla iz pepela nekadašnjih klanova.
Primarna su im djelatnost, po svemu sudeći, oružane pljačke novčarskih ustanova, dobro planirane i dobro organizirane te s dobrom logistikom. U prilog tome idu i policijske statistike koje pokazuju da se ove godine u Hrvatskoj bilježi bum upravo prepada na institucije koje posluju novcem, a u svim prepadima u kojima se šteta mjeri u milijunima kuna počinitelji nisu otkriveni.
Bagarić i Sliško
Opljačkanim novcem kriminalci pokreću ilegalne poslove. Nikad razriješena pljačka dostavnog vozila Zagrebačke banke u Paromlinskoj 1996. godine pripisivala se grupaciji jednog sada ubijenog pripadnika podzemlja. Prema glasinama koje su tada kružile, klanu je novac hitno trebao za nabavu velike pošiljke heroina. No te priče nikad nisu otišle dalje od policijskih bilježaka.
Što se uistinu dogodilo s milijunima Zagrebačke banke, do danas je ostala nepoznanica. Tih godina metropolom su drmala dva kralja podzemlja Vjeko Sliško i Zlatko Bagarić. Gradska legenda kaže da je dvojicu čvrstih momaka sa zagrebačkog asfalta povezivalo prijateljstvo i želja za moći. No kako u tom svijetu obično biva, partija barbuta u zadimljenoj kockarnici zagrebačke Dubrave uništila je tanke spone prijateljstva te dovela do krvavog rata koji je na ulicama glavnog grada bjesnio do 1999. i spektakularnog uhićenja "dečki s Knežije".
U to vrijeme Bagarić je već bio mrtav, a Sliškova ekipa lagano je preuzimala sve poslove u gradu. Obezglavljeni klan situaciju je pokušao riješiti likvidacijom Sliška, što ih je stajalo uhićenja. U nekoliko godina stvari su se malo primirile, a Sliško je u međuvremenu skončao kao i Bagarić u krvi, na asfaltu.
Novi bossovi
Na koncu, Bagarićevo i Sliškovo mjesto zauzeli su neki novi bossovi, a s njima je došlo i novo shvaćanje "posla", koje je dovelo do već legendarnog pomirenja suprotstavljenih klanova.
No godine zatišja na mafijaškoj pozornici i nestanak neprijepornih bossova, čija se riječ i zapovijed slušala bez pogovora, pogodovala je stvaranju novog, mlađeg, beskrupoloznijeg klana. Klana čiji su pripadnici kao klinci svoje uzore vidjeli upravo u Slišku i Bagariću.
Klana čiji pripadnici ne gube vrijeme na krvave ratove zbog teritorija i poslova, klana koji ne zanima pregrupacija moći, koji ne podnosi autoritete. Oni hoće sve, i to odmah, gazeći sve što im se nađe na putu. Jer i brutalnost je jedan od načina da se uđe u gradsku legendu. Da se dođe do tako željena trona mafijaškog bossa. A kandidata je puno...
Konačno umivena POA
Činjenica da je u istragu o počiniteljima posljednjeg razbojničkog prepada u središtu Zagreba uključena i Protuobavještajna agencija ni po čemu nije novost s obzirom na težinu djela. Brutalnost ili prevelika nervoza i strah koji su ubrzali povlačenje okidača, oružje koje je bez dvojbe vojnog podrijetla te "frizirani" metak, streljivo namijenjeno trganju organa, mogu i ne moraju biti dio potpisa profesionalca. Plijen, nepunih 300 tisuća eura, prava je sitnica da bi pljačka bila naručena. No, temperaturu u službama podigla je priča da je pljačka samo poruka premijeru koji je najavio "ultimate fight" kriminalu kako podzemlje može što hoće. Realno, pravom se mafijom ipak ne bi mogli nazvati ljudi s tjeralica iako bi se rado vidjeli u ulozi bossova, okruženi "consiglierima" preko kojih pokušavaju krojiti medijsku sliku svoje moći, čak i s druge strane rešetaka. Sve je ipak dovoljno da se u POA-i, odnedavno umivenoj i pometenoj, ipak ne zanemari potreba da se pojačaju sigurnosne provjere, preporuči "podebljavanje" zaštite za ključne ljude i skupe glave. Razmjena informacija i "začepljeni" policijski izvori učinili su to da POA (zapljena oružja u Zagrebu, uhićenje Ice Matekovića i uhićenje Hrvoja Petrača na trajektu u Grčkoj) napokon počne obavljati svoj posao. Pakiranja, prisluškivanja i uporaba novinara te "pouzdanih izvora" kao medija za plasiranje intriga i namještaljki posao je kojim se agencija, nedvojbeno, više ne bavi.
