U Učeničkom domu u Virovitici stotinjak je učenika iz pet županija, a za Večernji list razgovarali smo s maturantima Tehničke, Strukovne i Industrijsko-obrtničke škole koji nakon četiri godine boravka danas zauvijek napuštaju Učenički dom.
Kuhinja mogla i bolje
- Kad sa 14 godina odete od roditelja, dođete u novu sredinu i počnete živjeti sa strancima, teško je - sjeća se početaka medicinska sestra Gabrijela Urisk (18) iz Donjeg Miholjca.
- Nedostajala je mama, tata, stari prijatelji. Odjednom živite s ljudima koje ne poznajete, dijelite mali prostor, a imate drugačije životne, pa i higijenske navike - sa smiješkom pričaju ekonomistica Helena Marijan (19) iz Velikog Grđevca i medicinska sestra Ivona Jurić (18) iz Orahovice. Njezina kolegica Andrea Nekić (18) iz Orahovice ističe kako je domski život pun pravila i obveza. Uvijek buntovni i iskreni mladi ocjenjuju da je hrana u kuhinji mogla biti obilnija i bolja te da će domski život pamtiti i po gašenju svjetala u 22 sata, kad su mnogi još željeli učiti. Izlasci, i kada su napunili 18 godina, dopušteni su im samo do 23 sata, a zaljubljenih parova i druženja djevojaka i mladića u domu nema.
Odgajatelji kao roditelji
U sobama je između tri i šest učenika, dom ima i sobu za učenje i slobodno vrijeme, a o mladima skrbi sedam odgajatelja i drugo osoblje. Jozef Pavlović (18), medicinski tehničar iz Grubišnog Polja, u četiri godine iskoristio je izvannastavne programe i postao glumcem, a majstor za četiri računala u domu tijekom ovih godina bio je računalni tehničar Antun Majetić (18) iz Orahovice. Osoblju je znao pomagati i zidar Živko Marković (18) iz Čađavačkog Luga. Dugogodišnji "cimeri" i kolege, šumarski tehničari Alen Smiljčić (18) iz Daruvara, Nemanja Irić (18) iz Dežanovca i Ivan Katić (18) iz D. Miholjca ističu kako im je iskustvo u domu pomoglo steći prijatelje koje će uvijek pamtiti. Hvale dobrotu odgajatelja Voje Božića, Darka Kovačevića i Željka Srnaka koji su im s godinama zamijenili roditelje i uvijek bili na raspolaganju za razgovor i pomoć.
- Pravila su stroga, ali mi smo ipak mladi i znali smo se zabaviti, organizirati vrijeme za učenje, sport i prijatelje. Ovo nam je bila i izvrsna životna škola, uz puno žrtve i mislim da svatko od nas može biti ponosan na sebe jer smo stigli do kraja - smatra Alen Smiljčić.
- Pravila i obveze života u domu su samo instrumenti zakonske brige i odgovornosti koju na sebe preuzimaju odgajatelji i drugo osoblje doma - objašnjava ravnatelj Stjepan Brlas.
