Na posljednjem sastanku Europskog vijeća odnosno šefova država i vlada još uvijek 28 članica Europske unije, reflektori i pažnja novinara bili su usmjereni na mladog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Na predsjedničkim izborima uspio je poraziti “demona”, čelnicu Nacionalne fronte Marine Le Pen, zvanu i madame Frexit, oličenje nezdravog populizma. Macron je na pariškom sveučilištu Sorboni koncem rujna oslikao Europu kakva bi trebala biti do 2024. kada bi svi studenti trebali govoriti najmanje dva jezika, a prethodno bi trebala zaživjeti ona digitalizirana, sigurna sa zajedničkom vojskom, porezno usuglašena, odnosno Europa snova.
Zamka populista
Neće proći oni koji šire mržnju i podjelu, kazao je Macron na početku predstavljanja svoje Europe i naglasio kako “ne smijemo pasti u zamku populista postavljajući si jednostavna pitanja ili sve predstavljajući kroz optiku bijelo-crno”. Velika raspra o tome kakva bi trebala biti stranica nove EU održat će se 2018.
U Austriji je na parlamentarnim izborima pobijedila pučka stranka (ÖVP) 31-godišnjeg čelnika Sebastiana Kurza, ali pošto je njegov pogled na Europu malo drukčiji od Macronova i pošto ulazi u koaliciju sa ksenofobičnom desnicom (FPÖ), onom koja vidi samo crno-bijeli svijet, težak će biti hod prema snivanoj Europi.
Između Macrona i Kurza nalazi se njemačka kancelarka Angela Merkel, koja se priprema za sastav nove vlade u svom četvrtom mandatu. Ovaj put i koalicija će biti drukčija, odnosno šarenija, jer će u njoj osim Merkeličinih kršćana (CDU/CSU) biti i liberali (FDP) i Zeleni. Na dan pobjede (15. rujna) austrijske pučke stranke i prije svega njezina mladog lidera Kurza na parlamentarnim izborima, u Beču se nalazio mladi Jens Spahn, kojega smatraju budućim čelnikom njemačke CDU.
Kurz i Spahn zajedno su okidali selfije i slavili. Tri tjedna kasnije, Merkeličin CDU izgubio je na izborima u njemačkoj Donjoj Saskoj. Mislilo se da će izbori u tom “Landu” pomoći Merkel u sastavljanju vlade te da će je predstaviti prije Božića, ali je napredovanje nacionalističke desnice, Alternative za Njemačku (AfD), zakompliciralo stvari i nova njemačka vlada mogla bi biti predstavljena tek u siječnju 2018. Merkel radi sve usporeno, ali ipak temeljito.
Sada je ponovno izvučen glagol “merklati” (merkeln), odnosno ne činiti ništa, odugovlačiti, oklijevati, a izvučen iz prezimena Merkel. Sada, prema mišljenju dijela njemačke javnosti, Merkel odugovlači, premišlja se, ne istrčava. Kažemo da je sada ponovno izvučen taj glagol jer je stvoren 2015. Prema definiciji koju je iznijela njemačka izdavačka kuća Langenscheidt, “merkeln” znači “ne činiti ništa, odugovlačiti i donošenje odluka odgoditi do daljnjega”. Glagol “merkeln” su na Twitteru upotrebljavali mladi, a onda je ušla u politički rječnik kako desnice tako i ljevice.
Na Twitteru se pojavio #merkeln. Tako je izdavačka kuća Langenscheidt proglasila riječ “merkeln” neologizmom za 2015. godinu. I sada Merkel “merkla”, ali ne zaboravimo da ju je časopis Forbes proglašavao najmoćnijom ženom svijeta (u godinama 2006., 2007., 2008., 2009., 2011. i 2012.), da je bila ne samo prva žena na kancelarskom položaju, već da je to postala i četvrti put za redom. Bez obzira na poletnost Kurza i na diplomatsku mudrost Macrona, te na sjenu koju bacaju na Njemačku bez vlade, Merkel je još uvijek sinonim za Europu.
Jer i Europa “merkela”, nije brza u donošenju odluka, pregovara, odugovlači, traži kompromise, odgađa… Europa je oličenje Merkel. Je li dobro “merklati”? U Italiji imamo primjer da naglost nije dobra. Mladi Matteo Renzi želio je prebrzo uvesti promjene, pa je izgorio. Njegov prijedlog promjena, među kojima i ustavnih, pao je na referendumu. Sada je čelnik Demokratske strane, koja ima i premijera Paola Gentilonija, ali je pitanje hoće li biti njezin premijerski kandidat na parlamentarnim izborima u proljeće 2018. Jer, većini Talijana sviđa se Gentilonijevo “merklanje” više nego Renzijev jureći vlak. Kurz u razgovoru za list Corriere della Sera kaže da nije premlad za vladanje jer je već prije sedam godina, kada je imao samo 24 godine, ušao u austrijsku vladu, pa zna što treba činiti u vladinoj palači.
No, Kurz nije završio fakultet, nije se školovao kao Macron koji se obrazovao upravo da postane političar. Između Kurza i Macrona velika je razlika ne samo u obrazovanju ili pogledima na budućnost Europe, nego i u djelovanju. Kurz je kao ministar vanjskih poslova svakodnevno ponavljao da treba poslati tenkove na talijansku granicu na Breneru kako bi se zaustavio val izbjeglica. Tenkovi nisu poslani, ali je to dobro zvučalo za propagandu.
Mladi nasljednik
Macron nije dobivao glasove na tako jeftinoj propagandi kao što je zastrašivanje pučanstva, već se upravo europeističkim pogledom suprotstavio protueuropskoj politici Le Pen. Merkel nije pobijedila većinom kojom se nadala, možda i zato, kako drže neki politolozi, što je već vladala tri mandata, pa je i zbog same te činjenice nekome dodijala, ali je ostala na svojim stajalištima. Nije jurila za populizmom, odnosno uzimanjem glasova desničarskom AfD-u. Kurz je mislio da će s protuizbjegličkim programom i plašenjem Austrijanaca pokupiti glasove bivših Haiderovih birača, a onda ih je morao primiti u koaliciju. Merkel ne želi odbaciti ni stajalište prema izbjeglicama, premda govori o reguliranoj imigraciji.
Ne mijenja svoje stajalište premda unutar njezine stranke ima onih koji su njome nezadovoljni, pa već traže njezina nasljednika. To bi mogao biti 37-godišnji Jens Spahn, onaj koji se “samoslikao” s Kurzom. Konzervativni dio CDU-a podržava Spahna, koji je katolik i deklarirani homoseksualac, živi s njemačkim novinarom Danielom Funkeom. U dosadašnjoj vladi bio je podtajnik ministra financija, moćnog Wolfganga Schäublea, koji je 24. listopada postao predsjednik Bundestaga. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Spahn biti u novoj Merkeličinoj vladi i na kojem položaju.
U donošenju odluka brži je od Merkel, a list Frankfurter Allgemeine Zeitung govori o “metodi Sphan”, koja se temelji na tkanju odnosa s raznim političkim skupinama bliskima demokršćanima. No, Spahn ne želi sučeljavanje s Merkel. Jedno od njegovih pravila je ne činiti unutarstranačku oporbu ako uza se nemaš većinu. Ipak, listu Die Welt izjavio je kako uvođenje tuđih kultura ne treba uvijek smatrati bogaćenjem, a cilj “integracije nije multietnički prihvat, već onaj tko dođe ovdje u Njemačku mora postati dio njemačkog društva”. Merkel možda ne bi to rekla tako jasno. Merkel nije Schäublea postavila za predsjednika parlamenta kako bi ga izbacila iz ministarstva financija,kako to mnogi smatraju. Ne, Schäuble je najbolji predsjednik Bundestaga za sadašnju situaciju. I po tom Merkeličinu potezu se vidi da “merklati” može značiti i donositi, premda usporeno, dobre odluke.
A tko tebi daje pravo nekoga proglašavati ksenofobnom desnicom dragi druže novinaru? Koliko si sirijaca doma primio o svom trošku??..