Pobjeda populista Andreja Babiša i njegova “Pokreta nezadovoljnih građana” na parlamentarnim izborima u Češkoj samo je nastavak jačanja konzervativno desne političke struje koja polako počinje dominirati Europom.
Tjedan dana prije izbornu pobjedu u Austriji odnio je Sebastian Kurz, a već otprije vladajuće pozicije konzervativci čvrsto drže, ili su blizu vlasti u Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Španjolskoj, Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj... pa u konačnici i u Njemačkoj gdje je uz deklarativno konzervativni CDU/CSU treća politička snaga postao krajnje desni AfD (Alternativa za Njemačku).
Problemi srednjeg sloja
Populističkoj sferi treba svakako dodati i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, a ne treba smetnuti s uma da je na populističkoj retorici i vraćanju Amerike u prvi plan, vlast u Sjedinjenim Američkim Državama osvojio Donald Trump.
Ovakav razvoj događaja ne može se ni u kojem slučaju promatrati površno i tražiti razloge u samo jednom segmentu društvenih zbivanja jer je situacija puno složenija i kompleksnija.
Jačanje desnih opcija diljem Europe podudara se s velikim migrantskim valom 2015. godine, i terorističkim napadima i prijetnjama koji su paralelno s migrantima stigli u Europu, a na koje vodstva europskih država, barem onih ključnih, nisu znala adekvatno odgovoriti.
No, migrantska kriza nikako nije jedini razlog pada “starih struktura”. Građani su se diljem Europe i svijeta zasitili desetljećima starih političkih opcija, uglavnom dualističkih sistema u kojima su se dvije velike “narodne” stranke (demokršćani i socijaldemokrati) smjenjivale na vlasti, i počeli tražiti, nova rješenja. Na krilima nezadovoljstva nastali su različiti pokreti koji su, prerastajući u stranke, građanima odlučili ponuditi neku novu, treću opciju, temeljenu ne na ideologiji ili temama koje su u prošlosti prevladavale u političkom eteru, već na rješenjima za probleme malog čovjeka, onog srednjeg sloja građana kojem je političkih elita preko glave. U tom se kontekstu može promatrati pobjeda Emmanuela Macrona u Francuskoj, Andreja Babiša u Češkoj, pa i Sebastiana Kurza u Austriji, čiji je put ipak malo drugačiji jer je on krenuo s reformom velike narodne stranke iznutra. Upravo je na problemima srednjeg sloja, pretežno bjelačkog stanovništva, za čije probleme administracija u Washingtonu desetljećima nije pokazivala razumijevanje, ključ za Bijelu kuću osvojio i Donald Trump.
Uz taj segment, primjetno je i jačanje nacionalnog elementa, stavljanje unutarnjih problema u prvi plan kao i isticanje tradicionalnih vrijednosti pojedinih nacija, nužnost obrane, vojske, policije, sigurnosnog sustava, učvršćivanje granica...
Jačanje nacionalnih država
Ti nas elementi vode do trećeg uzroka jačanja konzervativnih snaga, posebno onih unutar država članica Europske unije, a to je nezadovoljstvo upravo tom zajednicom na čelu s Bruxellesom.
Posljednjih nekoliko godina sve više u prvi plan izlaze neslaganja država članica s političkim vrhom Unije, a stavovi, čak i među stožernim, najsnažnijim, državama poput Njemačke, Francuske i Velike Britanije, udaljeniji su nego ikad.
London se voljom građana odlučio na Brexit, Berlin i Pariz unatoč deklarativnom slaganju o nužnosti zajedničke tvorevine vode međusobnu bitku za liderstvo unutar EU, Srednja Europa želi zajednicu unutar zajednice, a ostatak Unije vuče svaki na svoju stranu odbijajući i pomisao na višebrzinski EU koji su osmislili Merkel i Macron.
Kada se ovom dodaju i konstantna nastojanja formiranja novih nacionalnih, neovisnih država poput Katalonije ili Škotske, pa u budućnosti potencijalno i Baskije, ili pak stalnih traženja većih regionalnih autonomija unutar nacionalnih država, jasno je kako je politička ideja Europske unije na vrlo klimavim nogama.
Populizam upravo na anti-EU platformama dobiva veliki zamah diljem bogatih, uređenih država jer mastodontsku administraciju u Bruxellesu koja sve više dokazuje kako je svrha sama sebi, gotovo nitko ne smatra svojom.
Teško se u bilo kojoj državi članici EU može pronaći većina koja svojim čelnicima smatra Junckera ili Tuska. Ovog potonjeg ni u vlastitoj državi koja je otklizala jako desno ne smatraju više svojim predstavnikom.
Uz sve glasnije zahtjeve za povratkom nacionalnih valuta, sve češćim ukidanjem Schengena i jačom kontrolom granica, jasno je kako je reforma EU i vraćanje korijenskom tržišnom, a ne političkom ujedinjenju nužna.
Komunisti ,ISIL ,99 % medija ,Soroš, ,liberalni fašisti ,Klinitoni na apartima !