Izuzev dostojanstvenog Josipa Leke, njegovi kolege nisu mogli obuzdati gnjev i bijes ni u svečanom trenutku u Hrvatskom saboru pri glasovanju o akademiku Željku Raineru, koji im je zauzvrat očitao lekciju o demokratskoj kulturi. Još jedan u nizu poraza Zorana Milanovića i SDP-a očito im je i najbolniji. Nažalost, ponajmanje zbog toga što je u njega uloženo nikad više stranačkog i osobito novca poreznih obveznika. Bolan im je jer su svjesni da se dogodio prije svega zbog kardinalnih pogrešaka Zorana Milanovića nakon izbora, a jedna se vuče još od predsjedničkih izbora, jer bi Ivo Josipović očito već na trećim konzultacijama mandat dao onome tko je bliži saborskoj većini. Toliku gorčinu kod njih izaziva i to što su bili tako blizu željene pobjede, i rezultatski i poslijeizborno, a za ostanak na vlasti, pokazali su, bili su spremni na sve pa i na političku prostituciju. Nudili su prvi i bitno više od konkurencije. I na kraju, unatoč i svesrdnoj podršci medija u uskraćivanju šanse Mostu kao očigledno neželjenom političkom djetetu, i njegovoj ideji tripartitne vlade, završni udarac zadali su im upravo ti neiskusni politički amateri koji su baš zbog svih tih udaraca ispod pojasa sačuvali svoj krhki integritet i poštenje koliko god se Milanović i njegov tim još trudili vlastite moralne grijehe, prijevare, laži, neprincipijelnosti i prijetvornosti projicirati na njih i Domoljubnu koaliciju koja je i stjecajem okolnosti morala igrati pošteno. Gdje bi danas oni, i mi s njima, bili da su i približno tako vodili računa o svom potpisu na Planu 21.
Umjesto toga, 22. prosinca kad je izabran HDZ umjesto SDP-a otkrili su "pravo lice" Mosta. Odbijanjem mjesta premijera i sedam ministarstava, a ranije i pozicije šefa Hrvatskog sabora, za nešto zasad neodređeno ali skromnije, mostovci su postali "nešto najgramzivije na našoj političkoj sceni". Svi znamo da bi Željko Jovanović bio posljednji koji bi HDZ-u oteo tu titulu, ali na svom profilu na Facebooku dao je podršku toj čudnovatoj računici, što govori kroz što esdepeovci, ionako poznati po teškom podnošenju poraza, prolaze ovih dana. Teško prihvaćaju činjenicu da je Most mogao s njima u troje, ali ne i u dvoje nakon svega što im je radio Milanović, i da su baš zato što su pristajali i na nemoguće pobudili sumnje u časne namjere te postali neprihvatljivi. Sada Most etiketiraju s foteljama, a kad su o njima odbijali govoriti, prozivali su ih da se ne usude preuzeti odgovornost. A da su se odmah, 9. studenoga ponijeli asocijalno, odbijajući ići s bilo kim, bilo bi vjerojatno i posljednje što bi učinili u politici.
I sve dok se činilo da će Most biti na vlasti sa SDP-om, Božo Petrov nije bio "prevarant i lažov", kakvim ga sada vidi Gordan Maras, niti je imao "opsesivno-kompulzivni poremećaj" kako je to "dijagnosticirao" Siniša Hajdaš Dončić. To što se Marasu urušio još jedan ambiciozni san ne opravdava njegov poziv na verbalni linč Petrova. To je bijes razmaženog dječaka kojem je oduzeta tuđa igračka. Kao da u kampanji nije učinio dovoljno štete svojoj stranci i koaliciji. Istupi Milanovića i ministara govore i o njihovim komepetencijama, jer su tog istog Petrova nudili za premijera, a bili su spremni i na koaliciju sa "špijunima, ustašama i kriminalcima". Tako su prevrtljivi bili i s monetizacijom autocesta, bušenjem Jadrana, outsourcingom... Na tečnom hrvatskom jeziku. Ako već ne vode računa o svom dostojanstvu, trebali bi barem o stranci kojoj pripadaju. Samo su pokazali tko nam je protekle četiri godine vodio državu. I koja nam korist što dobro govore hrvatski, kad ga tako zlonamjerno koriste. A što smo profitirali i od njihova izbornog legitimiteta u usporedbi s mandatima troje ponajboljih ministara koji ga nisu imali, Anke Mrak Taritaš, Orsata Miljenića i Borisa Lalovca.
I Tihomir Orešković kao mandatar kojem se zasad ne može staviti ozbiljnija zamjerka sol je na ranu onih koji ne žele uspjeh novoj vlasti. Osobito jer dolazi iz ionako osporavane dijaspore, kojoj su maksimalno otežali glasovanje, a sad će nam tipičan domoljub iz kruga politički obespravljivanih Hrvata još i voditi glavnu riječ u Hrvatskoj. Vesna Pusić je i na Božić uvjeravala da Domoljubna koalicija nije pobijedila jer je osvojila tri mjesta u dijaspori, dok je njezina koalicija isti broj mandata osvojila s IDS-om. Niti zna kad su i kako završili izbori, ali zna da su tri glasa "ljudi izvan Hrvatske".
Udubljivanje u prave razloge konačne odluke Mosta dovodi nas do pitanja tko je u toj priči zapravo lažov i prevarant. Za SDP, socijaldemokraciju i Hrvatsku bilo bi dobro da ga što prije postave u sada vodećoj oporbenoj stranci.
>> Petrov nije potpisao da je nemoguća bilo kakva koalicija
>> Kakav je demokratski legitimitet neizbornog mandatara
nikada partija i njeni mentalni komunisti poput Milanovića neće pošteno priznati poraz i čestitati pobjedniku.neće,jer njihova avangardna misao je da su samo oni i partija ti koji trebaju vladati.ne služiti narodu,ne raditi za dobrobit građana već vladati.neće priznati da je Plan 21 bio prevara građana,neće priznati da su 4 godine njihova mandata bili šarena laž. neće priznati da su podijelili ovaj narod s čuvenom " mi ili oni". isto tako neće priznati da ih je za njihovo neznanje,njihovu nesposobnost,njihov nerad narod kaznio davši im 26 mandata manje ili im uskraćujući svojih 250 tisuća glasova.ne njima su svi krivi osim njih.