Europska središnja banka (ESB) je nadnacionalna monetarna institucija koja, uz nacionalne središnje banke država članica Europske unije, čini Europski sustav središnjih banaka. ESB je osnovana 1998. godine, a njezino sjedište je u Frankfurtu. Osnovna svrha ESB-a jest održavanje stabilnosti cijena. Pritom ESB ima značajnu ulogu u kreiranju i održavanju opće ekonomske politike EU kroz čitav niz aktivnosti koje provodi, a od kojih su najznačajnije slijedeće: kreiranje monetarne politike, skrb o sustavu izdavanja novčanica eura, intervencije na deviznom tržištu, nadzor nad financijskim rizicima, izdavanje europskih državnih obveznica, te definiranje politike Eurosustava (ESB i središnje banke onih država članica koje su uvele euro – trenutačno je riječ o 17 država članica, poznatim pod nazivom "euro područje").
Preciznije rečeno, ESB vodi računa o količini novca u opticaju, upravlja tečajem eura, kroz Europski sustav središnjih banaka kontrolira devizne pričuve, te nadzire platni sustav. Ideja kreiranja središnje banke na europskom nivou počiva na težnji k uspostavi monetarne unije kako bi se podržao i pojačao razvoj unutrašnjeg tržišta Unije.
Monetarna unija podrazumijeva efektivnu skrb o kupovnoj moći eura te stabilnosti cijena. Primjerice, ESB vodi računa da ishod inflacije na povećanje potrošačkih cijena ne prelazi stopu od 2% na godišnjoj razini. Također, u prethodno navedenom smislu, ESB određuje visinu kamata po kojoj nacionalne središnje banke komercijalnim bankama izdaju novac. Kako bi se osigurala mogućnost ESB-a da provodi efektivnu politiku, ESB-u je dodijeljeno isključivo pravo odobravanja izdavanja euro-novčanica u Uniji, a posljedično tome, isključivo one euro-novčanice koje su izdate od strane ESB-a i nacionalnih središnjih banaka imaju status važećeg sredstva plaćanja. Od izuzetne je važnosti osigurati neovisnost ESB-a kao i nacionalnih središnjih banaka pri obavljanju svojih zadaća i dužnosti. Iz tog razloga, strogo je naglašena zabrana traženja ili primanja naputaka od institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, kao i bilo koje vlade država članica.
Strukturu ESB-a čine Upravno vijeće (glavno upravljačko tijelo zaduženo za osmišljavanje monetarne politike Unije; čine ga šest članova Izvršnog odbora te guverneri nacionalnih središnjih banaka država članica euro područja), Izvršni odbor (zaduženo za provođenje monetarne politike sukladno odlukama Upravnog vijeća), te Opće vijeće (zaduženo za suradnju zemlja unutar i izvan euro područja; čine ga predsjednik i potpredsjednik ESB-a te guverneri nacionalnih središnjih banaka svih država članica).
Uloga ESB-a tijekom posljednjih 5 godina, počevši sa izbijanjem globalne ekonomske krize 2008. godine, poprima nove konture. Iskustvo euro područja je pokazalo kako se ozbiljna financijska integracija ne može provesti bez sukladne politike integracije programa financijske stabilnosti na europskoj razini. Naime, odgovor na ekonomsku krizu u bitnome se razlikovao među članicama euro područja, te su i one države članice koje su usvojile uspješne instrumente stabilizacije financijskog tržišta, osjetile posljedice neuravnoteženosti na europskoj razini.
Ta činjenica govori u prilog onom tumačenju koje se zalaže za uspostavu jedinstvenog mehanizma financijske kontrole i nadzora, iz razloga što je iskustvo u proteklom razdoblju pokazalo kako nacionalni instrumenti sami po sebi nisu jamstvo da će se provesti jednako uspješne mjere fiskalne konsolidacije na čitavom euro području. Prema podacima Europske komisije, ukupne mjere koje su poduzete s ciljem spašavanja posrnulih banaka trenutačno koštaju europske porezne obveznike (građane Unije) €4,5 trilijuna.
Odgovor Unije na ekonomsku krizu kanalizirao se kroz dva smjera: prvi se bavi konsolidacijom tržišta i sprječavanjem širenja preko-graničnog (širenja procesa) urušavanja nacionalnih ekonomija; dok je drugi smjer usmjeren na institucionalnu strukturnu reformu pogođenih ekonomija. Po pitanju konsolidacije tržišta, Unija je oformila tzv. krizne upravljačke mehanizme na europskoj razini, pod čim se prvenstveno (danas) podrazumijeva Europski mehanizam stabilnosti (EMS, organizacija ustrojena 2012. godine, sa sjedištem u Luksemburgu). Ideja iza ovog mehanizma podrazumijeva financijski stimulans državama članicama pogođenim krizom, uz uvjet makroekonomskih strukturalnih promjena u državi primateljici.
Trenutačna se snaga ovog mehanizma očituje u financijskog snazi novčane pomoći (mogućnost prikupljanja sredstava u iznosu od €500 milijardi), koja predstavlja svojevrstan financijski rezervni fond na europskom nivou. Zahtjeve za financijskom pomoći evaluiraju i odobravaju Europska komisija, ESB i Međunarodni monetarni fond (trenutačnu pomoć primaju Španjolska i Cipar). Paralelno sa ovim mehanizmom, ESB od 2012. godine predviđa program otkupa državnih obveznica onih država članica koje pripadaju euro području, te potražuju financijsku pomoć putem EMS-a. Drugi smjer podrazumijeva niz mjera i instrumenata na nacionalnoj razini, što uključuje smanjenje ukupnog raspoloživog državnog proračuna, smanjenje plaća, nadzor kreditnih stopa, nadzor tržišta nekretninama, te međudržavni dogovor o tzv. fiskalnoj odgovornosti u svezi osiguravanja strukturalno balansiranog i stabilnog proračuna na nacionalnoj razini.
Sve prethodno navedene mjere i programi reflektiraju se na strukturalnu izmjenu uloge i značaja ESB-a, u vidu osnivanja tzv. bankovne unije. Prvi korak u tom smjeru već je ostvaren predviđanjem Jedinstvenog sustava nadzora nad bankama, kojim se ESB-u omogućava direktna kontrola svih banaka u euro-području, a što uključuje i mjere intervencije te sankcije u svezi rada banaka i kreditnih institucija, ali i utjecaj na makro-ekonomske financijske mjere u državama članicama euro područja. Ono što prethodi uspostavi bankovne unije jest uspostava Jedinstvenog mehanizma rezolucije, kojim se namjerava uspostaviti sustav rješavanja problema posrnulih banaka, te uspostava europskog sustava depozitnih garancija.
Cilj uspostavljanja bankovne unije usmjeren je na konsolidaciju bankarskog sustava u Uniji, te određivanje takvih mjera koje će uspješno rješavati probleme posrnulih banaka, te vratiti pouzdanje u euro kao (globalnu) valutu, pri čemu značajnu ulogu nosi i Europska bankovna uprava koja je zadužena za mirno rješavanja sukoba, pripremu tehničkih i pravnih smjernica i preporuka, te kontrolu pridržavanja europskih zakona u financijskom području.
