Fakultet političkih znanosti proveo je istraživanje (koje se temelji na podacima dugogodišnjeg niza predizbornih i poslijeizbornih terenskih anketa) o tome kako se dijele hrvatski birači, koliko religioznost i odnos prema prošlosti utječe na to koga zaokružuju na biralištu, koja je razlika između birača HDZ-a i SDP-a... O rezultatima smo razgovarali s politologom Višeslavom Raosom.
Što je biračima najvažnije kad izlaze na biralište, čime se vode prilikom glasanja?
U istraživanjima biračkog ponašanja obično se govori o tome da se birači povode identitetima, stavovima ili interesima. Dakako, moguće je primijetiti i kombinaciju tih triju faktora. U hrvatskom slučaju možemo reći da se i stranačka mobilizacija i biračko ponašanje ponajviše strukturiraju oko zacrtanih identiteta i osjećaja bliskosti određenoj političkoj opciji i pripadajućoj (sub)kulturi, dok je rasprava o stavovima o konkretnim javnim politikama gotovo nevažna. Također, birači tek u manjoj mjeri glasaju za svoj materijalni interes, već više prema preduvjerenju da će „njihovi“ znati bolje osigurati neku maglovitu viziju blagostanja. Ovo i slična istraživanja bave se izborima na nacionalnoj razini. Na lokalnoj razini, dakako, možemo puno jasnije govoriti da birači podržavaju one opcije od kojih imaju jasnu materijalnu korist.
Što je ono ključno što i dalje dijeli birače HDZ-a i SDP-a?
Tijekom ranih i srednjih devedesetih godina, dakle uoči, za vrijeme i neposredno nakon Domovinskoga rata, oblikovali su se temeljni društveni rascjepi koji strukturiraju biračko ponašanje u Hrvatskoj, a HDZ i SDP i dalje ponajviše mobiliziraju građane na temelju tih rascjepa čiji temelj nisu razlike u stavovima o ekonomskoj i socijalnoj politici, već identiteti ukorijenjeni u osobnom i kolektivnom odnosu prema religiji i prošlosti.
Video: Hajdaš Dončić o Plenkoviću: On voli biti okružen dječacima, kao da je neki stari grčki mislilac
Kada će se to promijeniti?
Sadašnji saziv Sabora ima dosta raznolikih opcija, od kojih neke zastupaju i podosta jasno profilirane ekonomske ideje i vrijednosti. Međutim, glavnina društvenih rascjepa je zamrznuta, ostaje samo pitanje u kojoj se mjeri strukturiranje birača na temelju odnosa prema prošlosti te prema religiji prenosi na mlađe generacije. Istraživanje koje bi kontrastiralo dobne skupine dalo bi nam odgovor, ili bar nagovještaj odgovora na to pitanje.
Tko su birači Domovinskog pokreta i kolike su sličnosti, odnosno razlike između njih i birača HDZ-a?
Ovo je prvo istraživanje koje ih je zahvatilo te treba još biti oprezan s donošenjem velikih zaključaka, no možemo opaziti trend koji je prisutan posljednjih godina kod novih opcija (Živi zid, Most), a to je da privlače heterogeno biračko tijelo koje bi inače apstiniralo te da u većoj mjeri privlače mlađe birače. Birači Domovinskog pokreta su, poput HDZ-ovih birača, češće religiozni i češće imaju osobno ili obiteljsko iskustvo Domovinskoga rata od birača lijevo od centra. Međutim, religioznost, kao i Domovinski rat, puno su značajniji prediktori glasanja za HDZ.
Što pokazuje istraživanje s obzirom na dob ispitanika?
Dob ispitanika ispostavila se kao dosta dobar prediktor glasanja za pojedine političke opcije. Konkretno, SDP i druge stranke članice Restart koalicije privlače starije birače te sa starošću ispitanika znatno raste vjerojatnost glasanja upravo za stranke lijevog centra. Nasuprot tome, mlađi birači češće će apstinirati od izbora ili glasati za nove političke opcije, u ovom slučaju za Domovinski pokret. Naposljetku, HDZ uspijeva zahvatiti širok raspon birača, pa tako i širok raspon dobnih skupina.
Koliko na birače utječe obiteljsko nasljeđe Drugog svjetskog rata te odnos prema Domovinskom ratu?
Premda je sve manje živih sudionika ili svjedoka Drugog svjetskog rata i poraća, ti identiteti i dalje su živi u biračkom ponašanju. U našim fakultetskim anketama kontinuirano raste broj onih koji kažu da su im obitelji bile izvan ratnih sukoba u onome ratu, što upućuje na povijesni odmak, a možda i svjesni ili nesvjesni zaborav. Nasljeđe NOB-a izrazito je dobar prediktor glasanja za stranke lijevog centra, dok kod birača Domovinskog pokreta vidimo veći utjecaj nasljeđa NDH. Kod HDZ-a su oba prediktora manje izražena, dok se prediktor Domovinskog rata (braniteljski status ispitanika ili članova obitelji ispitanika u anketi) pokazuje kao izrazito snažan. Drugim riječima, Tuđmanova teza o povijesnoj pomirbi i kasnija snažna mobilizacijska funkcija narativa o ratu i braniteljima za tu se stranku pokazuje uspješnom, odnosno uspješno identitetski „vezuje“ birače uz HDZ.
Koliko je rasprava o pobačaju u kampanji utjecala na birače?
Birači koji preferiraju Domovinski pokret imaju restriktivniji stav o tom pitanju, što odgovara i snažnom naglasku koju je ta opcija stavila na pitanje abortusa u kampanji. Nasuprot tome, stav o pobačaju pokazuje se kao snažan prediktor upravo kod birača lijevog centra, tj. permisivni stav o regulaciji pobačaja vrlo je dobar prediktor glasa za SDP i partnere.
Iako socijalno-ekonomski rascjep u hrvatskom društvu očito postoji, zašto se to ne vidi i u Saboru?
Glavne stranke ne mobiliziraju se na socioekonomskoj osnovi. Međutim, novi saziv Sabora ipak odražava i raspon socioekonomskih stavova, pa tako imamo centrističke zastupnike koji predstavljaju ekonomski liberalizam, zastupnike ekološke ljevice, ali i zastupnicu antikapitalističke ljevice.
nob je prekrasan naziv za poslijeratni genocid nad hrvatima u komunistckoj diktaturi ....sve do oslobodilackog domovinskog rata .....