Nadali su se da će otkriti razmišljanja i zapise Josip Stillera, hrvatskog graditelja češkog podrijetla, autora najljepših barokno-klasicističkih zgrada i palača s kraja 18. i početka 19. stoljeća u Karlovcu. Raskošne palače europskog štiha i danas su najljepši motivi Karlovca, a grad Stilleru duguje i dogradnju franjevačkog samostana starog koliko i karlovačka Zvijezda iz 16. stoljeća, dogradnju crkve Sv. Trojstva, gradnju stražarskih kula, skladišta, vojne bolnice na Dubovcu, a zahvaljujući njegovu sinu Ivanu, Karlovac i danas ima pivovaru s gostionicom. Njegova razmišljanja Karlovčanima i dalje ostaju misterij pažljivo pohranjen u nekoj vremenskog kapsuli koju možda čuvaju zidovi, temelji, zvonik u najstarijoj karlovačkoj crkvi, u prozoru neke od palača, u nosivoj gredi, u zidu nekog od vojnih objekata u gradu. U svakom slučaju, svici iz njegova vremena nisu pronađeni pri nedavnom skidanju križa-barometra sa zvonika crkve Sv. Trojstva.
– Tome smo se nadali, to smo i očekivali jer je u to vrijeme bilo uvriježeno stavljati svitke, vremenske kapsule u one dijelove građevina koji su dograđivani ili preuređivani. Ispalo je da je svitak koji smo pronašli u jabuci zvonika iz nama bližeg vremena, iz 1938. godine. Uopće nismo znali, niti imali dokumentaciju o tome, da je u to vrijeme bilo nekih radova na zvoniku crkve – kazala je Sonja Kočevar, pročelnica karlovačkog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture i medija, nakon što je sadržaj pronađene vremenske kapsule iz jabuke križa karlovačkog zvonika otvoren pod budnim okom konzervatora iz Hrvatskog državnog arhiva i predstavljen javnosti.
S rukavicama na rukama i maskom na licu, konzervatori-restauratori bili su spremni na sve izazove koje pred njih stave pronađeni svici položeni isprva u bakrenu, pa u staklenu kapsulu. Kako je rekao Dinko Čutura, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, ne postoji jezik ili pismo koje stručnjaci Državnog arhiva ne znaju pročitati, nema te tajne koju vremenske kapsule mogu donijeti a da je njihovi stručnjaci ne mogu dešifrirati.
Tajne ove karlovačke vremenske kapsule dokazale su da je povijest franjevaca neraskidivo vezana s poviješću Karlovca i obrazovanja u tom gradu, a jedan od četiriju dokumenata pronađenih među svicima pokazao je da su nadničari nekada bili jako dobro plaćeni.
– Vremenske se kapsule pronalaze diljem Hrvatske pri restauraciji, pogotovo crkava, pitanje je samo u kakvom su stanju. Na taj se način u budućnost šalju i važni podaci o građevini koja je tada, a vjeruje se da će i u budućnosti, biti važna zajednici koja tu živi. U sklopu četiriju dokumenata nađenih u Karlovcu dobili smo podatke o tome kada je obnavljan zvonik, kako, zašto, koliko je to koštalo, tko je tada bio gvardijan, nadbiskup, doznali smo detalje o vojnoj, civilnoj i crkvenoj vlasti i sve to slaže mozaik povijesti građevine, grada, naroda – kazala je pročelnica S. Kočevar.
U karlovačkom su svitku pronađena ukupno četiri dokumenta; najstariji iz 1858., zatim dva iz 1883. i zadnji iz 1938. i savršeno su sačuvani. Najstariji je pisan na njemačkom jeziku, njemačkom kaligrafijom. Stručnjaci su očekivali da će drugi biti pisani latinskim, ali pisani su hrvatskim jezikom. Svi dokumenti imaju dekorativne ukrase u crvenoj, plavoj i crnoj tinti, a za zlatne detalje korišten je zlatni prah. Posebno su zanimljivi podaci koji govore o cijenama namirnica i rada u krajcarima.
– Govedina je koštala devet krajcara, što je oko 105 kuna, teletina isto toliko, a piletina oko 275 kuna za kilogram. Kruh je težio sedam lota, banatska pšenica koštala je tri i pet šestina guldena što je oko 1520 kuna, vino 14 krajcara odnosno oko 160 kuna, dok je kava, pretpostavljamo kilogram, koštao 32 krajcara odnosno oko 365 kuna. Navedeno je da je dnevničar bio plaćen 40 krajcara dnevno što je 455 kuna, a naučnik na tornju oko 900 kuna dnevno. Znamo i da je podizanje zvonika za 10 metara 1794. godine koštalo 13.000 forinti ili oko 8,88 milijuna kuna. Radovi su počeli nakon pogodbe 1792. godine, a pozlata križa od 1858. do 1859. koštala je oko 137.000 kuna. Navedeno je i da je sve radove platio Grad Karlovac – navela je Sonja Kočevar.
U zapisu na njemačkom piše i tko su i odakle bili majstori koji su obnavljali crkvu te popis osoblja djevojačke škole. Drugi dokument iz 1883. original je na hrvatskom. On pak otkriva da je to bilo vrijeme vladavine Franje Josipa I., bana Josipa Jelačića i kardinala Haulika. Navedena su i imena gimnazijskih profesora, a dosta su detaljno popisani i gradski činovnici iz tog vremena. Nakon obnove križa i zvonika, ali i crkve koja je stradala u potresu, nova će vremenska kapsula biti postavljena s istim podacima.
No, osim karlovačkog, bilo je i drugih slučajeva vremenskih kapsula. Prije dvije godine, primjerice, restauratori su na Silbi, pri obnovi crkve Gospe od Karmena, pronašli, kako ju je autor nazvao, spomenicu iz 1922. kada je crkva restaurirana. Osim što su suvremenici napisali popis troškova popravka, imena onih koji su to platili, naveli su i ime župnika u to doba, građevinskog poduzetnika, mjesnih zidara; a naveli su i da je 1922. godine njihovo mjesto “... još bilo pod talijanskom okupacijom, a očekivala se evakuacija i pripojenje Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca”.
Na kraju spomenice stajao je i simpatičan zapis: “P.S. Molimo tko nadje ovo pismo, da nam radiotelegrafira ili aeroplanom javi dan pronalaska.”. Nalaznike su čekali i papirnata moneta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 25 para i zamotana cigareta! Iz iste godine datira i vremenska kapsula koju su arheolozi Gradskog muzeja u Vinkovcima pronašli 2011. kada su radili istraživanja u središtu Vinkovaca, na lokaciji Hrvatskog doma. U toj su kapsuli bili papirnati svici iz vremena postavljanja temeljnoga kamena zgrade nekadašnjega Hrvatskog doma iz 1922. godine, koji se nalazio na toj lokaciji do Drugog svjetskog rata. Zanimljiv je i pronalazak iz 2018. pri obnovi zagrebačkog hotela “Palace”. U temeljima je pronađena čak 127 godina stara vremenska kapsula s porukom obitelji Schlessinger koja je bila prvi vlasnik palače. Bile su tu i novine i kovanice iz doba vladavine cara Franje Josipa I. i bana Khuen-Héderváryja.
“Kuća ova, koje temeljni kamen ovu izpravu sadržaje, neka mnogo stotina godina postoji čvrsto i uzvišeno, netaknuta od nesgoda vriemena i živalja, neka stoji u znak pregnuća gradjanstva našeg liepog zemaljskog glavnog grada Zagreba”, napisano je krasopisom u poruci koju je na hrvatskom i njemačkom jeziku budućim generacijama ostavila obitelj Schlessinger, vlasnici tadašnje palače napravljene u duhu secesije, koja je 1907. prenamijenjena u hotel “Palace”. U dokumentu je dan i presjek vremena vladavine cara Franje Josipa I. i bana Khuen-Héderváryja, a tu su i cijene robe i usluga, investitori i ulagači, a napisan je i blagoslov za zgradu i sve osobe koje će u budućnosti boraviti u njoj.
Osim poruke, kapsula je sadržavala novine Obzor tiskane 30. svibnja 1891. te Agramer Zeitung iz iste godine, kao i osam kovanica forinti iz toga doba. Iako pri zadnjem uklanjanju vrha tornjeva sa zagrebačke katedrale nisu nađene nove poruke, još 2014. pronađena je pri obnovi poruka graditelja Hermana Bolléa, i to u južnom tornju. Vremenska kapsula otkrivena je na 102. metru južnog zvonika katedrale, iza natpisa A. D. 1898., a u njoj pisana poruka Hermanna Bolléa. “A dao dobri Bog, kada iza viekovah opet na javu dodje sadanja spomenica... da se tada nadju svi Hrvati kao dobri katolici, te slavan, složan i slobodan narod”, pisao je na kraju 19. stoljeća Herman Bollé, graditelj i vizionar Zagreba.
Svjedoci smo da se u temelje važnih zgrada, škola, crkava stavljaju svojevrsne vremenske kapsule koje bi budućim generacijama trebale otkriti naše razloge gradnje, troškovnike, neka svjedočanstva našeg postojanja. Jedna je banka u Hrvatskoj prije nekoliko godina na sto godina u trezor zatvorila vremensku kapsulu s više od tisuću stvari svojih klijenata koje svjedoče o tom vremenu; od obiteljskih fotografija, novca, lula, odjeće, mobitela, netko je čak ostavio i olovku i šiljilo, igru čovječe ne ljuti se kao nešto što netko za sto godina možda neće ni znati što je. Na otoku Pagu su do 2064. godine pohranili vremensku kapsulu s podacima o mjestu; broju stanovnika, s paškom čipkom, poštanskom markom... Učiteljica jedne osnovne škole dala je svojim učenicima kao zadatak da svatko napravi svoju vremensku kapsulu na početku pandemije i da predvide što će se dogoditi i promijeniti za godinu dana. Zanimljivo bi bilo vidjeti što bi svatko od nas stavio u vlastitu vremensku kapsulu kao definiciju sebe, ali i vremena u kojem postoji.
– Ja bih za budućnost ostavio, primjerice, frazu Tina Ujevića “kristalna kocka vedrine” i sve ono što ona znači. Ostavio bih spot “Udice” Zlatana Stipišića Gibonnija, malo Krleže, puno Arsena Dedića, nešto od pjesnika Danijela Dragojevića, takve stvari koje svjedoče posebnost našeg vremena. Jer, uvjeren sam da se za 200 godina neće pratiti razni influenceri i pjevačice koje svoje najintimnije stvari izlažu javnosti, niti će izjave Zdravka Mamića biti sadržaj ikakve vremenske kapsule. Nažalost, ni išta vrijedno što je Zagrebu ostavio nedavno preminuli gradonačelnik. U odnosu na Holjevca u Zagrebu ili Jakše Miličića u Splitu, aktualni se političari u tim gradovima nemaju čime pohvaliti za buduće generacije jer nisu stvorili dodatnu vrijednost; novi dio grada, neku viziju za buduće generacije, ne samo za vlastitu korist.
Nažalost, živimo u vremenima, i to ne samo kod nas, nego iu Europi koja polako odumire i SAD-u, kada prevladavaju sveprisutni cinizam, hedonizam, materijalizam u kojima takve divne pojave i arheološke vrijednosti poput pronalaska vremenske kapsule iz davnih vremena ostaju bez većeg interesa. Danas, zapravo, nemamo velikih stvaratelja poput Krleže, Mozarta, Bacha, Goethea, Marka Marulića, Vlahe Bukovca, Ive Andrića i niza drugih i nemamo se baš puno čime hvaliti u nekim vremenskim kapsulama; malo bi koga zanimao sadržaj takvih kapsula. Uvijek su takve stvari, takve želje za pisanjem svitaka i ostavljanjem nekih misterioznih poruka za budućnost bili rezervirani za pojedince, elite, a ne za običan puk koji je danas više nego ikada zaokupljen preživljavanjem, egzistencijalnim imperativom, usmjerenošću na življenje ovdje i sada. Malo tko od obične čeljadi kod nas o tome danas i razmišlja. A pojedinci; intelektualci, oni koji se bave duhovnim pitanjima, a da to nije samo Crkva, već i akademije znanosti, oni bi mogli stvarati vremenske kapsule, ali oni šute – kaže istaknuti sociolog Dražen Lalić, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Smatra da, primjerice, političari mogu ostaviti trag u vremenu, time da budu državnici i da se brinu za narod.
– No, oni ne stvaraju ni uvjete da se novi naraštaji naroda na ovom prostoru uopće rode. Stoga je upitno tko će naše vremenske kapsule na ovim prostorima za par stotina godina otvarati – hoće li uopće imati naš DNK – pita se Dražen Lalić.
Sve je stvar, smatra sociolog, vremena u kojem živimo i koliko vidimo širu sliku u kojoj smo tek jedni od listova na granama stabla čije je korijenje davno nastalo.
– No, uvijek je bilo pojedinaca koji su ostavljali velike tragove za budućnost. Primjerice, benediktinci su iz šestog stoljeća, a kasnije su proglašeni zaštitnicima Europe jer su za budućnost napravili velike stvari, ostavili značajne “vremenske kapsule”. Moramo se zapitati što ostavljamo mi sada, kome će naš trag biti zanimljiv – dodao je Lalić.
Kao civilizacija, kao ljudski rod prije nekoliko godina smo u letjelici Voyager, koja je sada milijunima kilometara udaljena od Zemlje, ostavili zvukove, slike i poruke sa Zemlje – ta svemirska vremenska kapsula može trajati milijunima godina i, u konačnici, u jednom trenutku može postati i jedini trag postojanja ljudske civilizacije.
Jesu dobro preračunali cijene? Nekako mi je sumnjivo da je kila piletine preko 200 kuna a kokoši u ono vrijeme hodale posvuda.