Ranko Ostojić (56), predsjednik SDP-a Splitsko-dalmatinske županije, bivši ministar unutarnjih poslova, vođa je pobune protiv Davora Bernardića i vrha SDP-a. Svojim izjavama izazivao je pozornost cijele javnosti, a ne samo birača SDP-a. Ostojićeva poruka Bernardiću – nećete lako s Dalmacijom – za brojne je članove Predsjedništva i Glavnog odbora SDP-a neprihvatljiva.
– To je kriva poruka, poruke iz SDP-a moraju biti upućene HDZ-u, ali u ovom otkačenom vremenu u SDP-u više ništa nije normalno. Naši ljudi se obično kandidiraju da bi se borili s HDZ-ovcima, a ne SDP-ovcima. U cijeloj kampanji za predsjednika SDP-a Splitsko-dalmatinske županije nijednom nije spomenuo HDZ – rekao je jedan od utjecajnih SDP-ovaca i “drug” iz Dalmacije.
Radio i fizičke poslove
No, koji su motivi pobunjenika u okršaju s Bernardićem?
– Žele povratiti formalni utjecaj koji su imali u tijelima stranke prije nego što je Bero došao. Većinom je riječ o bivšim članovima Predsjedništva koji su se kandidirali ponovno i nisu prošli. Njihovi osobni motivi pojačani su Berinim blagim nesnalaženjem u radu stranke. U međuvremenu, ti su motivi postali opći, ne samo osobni jer pobunjenici u početku nisu bili tako dominantni i glasni – pojašnjava jedan od članova Predsjedništva SDP-a koji, dakako, ne želi govoriti javno.
Naime, i on se, poput većine u SDP-u, boji javno govoriti o Ostojiću koji, nema sumnje, kao bivši ministar MUP-a o svojim protivnicima ili zna ili može saznati puno toga ako to želi. Ostojić je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, među članstvom SDP-a, navodno “uvijek bio utjecajan i omiljen“.
Međutim, Ivan Račan, sin Ivice Račana, koji je bio jako blizak Ostojiću, ne misli tako. Ostojić, prema njemu, nikada nije bio utjecajan u Splitu, a kao predsjednik županijske organizacije može pokušati utjecati na procese u stranci, ali taj utjecaj nije dovoljno jak.
Naime, Splitsko-dalmatinska županija ima devet članova Glavnog odbora SDP-a koji, vjerojatno, zbog činjenice da je njihov predsjednik Ostojić, neće promijeniti svoje stavove.
– Ta je organizacija velika, ali županijsko vodstvo je samo koordinator, najveći utjecaj imaju gradske organizacije. Na žalost, ono što je meni paradoks, gleda se tko je za koga, a ne koliki je tko doprinos dao SDP-u – zaključio je jedan od dalmatinskih članova Predsjedništva i Glavnog odbora SDP-a.
No, tko je zapravo Ranko Ostojić?
– Smatram da on ima puno vrlina, vrhunac njegove karijere bila je izbjeglička kriza kad je pokazao i operativnost i humanost i sve ostalo. Neke stvari gleda crno-bijelo i teško ga je uvjeriti u suprotno, mislim da se ponekad okruži ljudima koji su isključivi i ne gleda širu sliku. Ta isključivost ponekad je političko-ideološka, a ponekad osobna – dodaje član Predsjedništva i Glavnog odbora SDP-a.
Ranko Ostojić podrijetlom je po očevoj strani iz Povlja na otoku Braču gdje ima starinu i kamo rado odlazi otkad je bio dijete. Rođen je u Splitu 1962. U osnovnoj školi bio je predsjednik razreda i najbolji učenik. Godine 1981. upisao je Centar za odgoj i obrazovanje u umjetnosti i kulturi, smjer novinski izvjestitelj.
Kao srednjoškolac radio je i fizičke poslove. Ostojić je vrlo rano postao izviđač, čak je kao mladić vodio izviđački kamp u uvali Tatinja, u vojnom objektu. Uz školske obveze, od 1974. do 1982., igrao je za Vaterpolo klub Jadran, a nakon toga rukomet za RK Split. Jedan je od osnivača Skijaškog kluba Split.
– Ranko je bio vaterpolist i bio je na putu da postane golman reprezentacije Jugoslavije u vaterpolu, a to je bila reprezentacija koja je osvojila dva olimpijska zlata 80-ih. Zaigrao je, ali je njegova karijera prekinuta zbog ozljede koljena. On je bio vrh – otkriva Ivan Račan.
Politikom se počeo aktivno baviti 1990. Bio ja gradski vijećnik s liste SDP-a u Splitu. Sudionik je Domovinskog rata i nositelj je Spomenice. Najprije je, od rujna 1991., bio u Samostalnom splitskom dragovoljačkom bataljunu. Onda je u studenom 1991., kad se formirala 141. brigada, prešao u tu brigadu. Bio je najprije na bojištima Stona, Drniša, Šibenika, a poslije i na Južnom bojištu.
Po povratku iz rata registrirao je poduzeće Scout d.o.o., međutim, kad su mu 1995. ukrali tri tone bakalara na čemu je mislio zaraditi, morao je zatvoriti tvrtku. Bio je to Ostojićev neuspješan izlet u „biznis“. Nastavio je raditi kao vozač Crvenog križa, a nakon operacije Oluja vozio je za Crveni križ u Kninu i okolici.
U Crvenom križu radio je do 1997., a onda je tri godine bio načelnik upravnog odjela Grada Splita, bio je zadužen za gospodarenje resursima. Nakon što je SDP dobio izbore 2000., Ostojić je imenovan najprije za načelnika splitske policijske uprave, a godinu poslije ravnateljem policije u Zagrebu.
– U Zagreb je 2001. došao za ravnatelja policije. Bilo je u tom poslu i nekih nerutinskih stvari, trebalo je izvesti mirnu predaju Norca. Osim toga, to je vrijeme kada je provedena brutalna reforma policije, kada je RH imala 3000 ljudi u specijalnoj policiji. Taj je broj smanjen na 160. Nije samo on to radio nego i Šime Lučin. Usto, 2000. godine zatečena su skladišta oružja koja su bila nezaštićena i loše osigurana kao da je rat. I to je trebalo maknuti, premjestiti, uništiti – kaže Ivan Račan.
Na funkciji ravnatelja policije Ostojić je bio do početka 2004. Ostat će upamćen da je kao ravnatelj policije, nakon tajnog sastanka na kojem je bio i jedan od voditelja britanske obavještajne službe MI6 u veljači 2003. potpisao akciju „Cash“ koja je imala zadatak uhititi generala Gotovinu.
Poslije je izjavio da o toj akciji, zbog visoke razine tajnosti, nema pisanih tragova. A zašto Ostojić nije ostavljao pisane tragove, zna Dražen Budiša, bivši predsjednik HSLS-a i potpredsjednik Vlade RH od ožujka do srpnja 2002., koji se suprotstavljao izručenju generala Haaškom sudu.
– To je bila posve ilegalna akcija – kaže Dražen Budiša koji su usprotivio operaciji „Cash“.
Nakon što je 2003. SDP izgubio izbore, Ostojić je zatražio pomoć od Ninoslava Pavića koji ga je zaposlio u EPH-u. Ostojić je bio u Upravi Slobodne Dalmacije i bio direktor investicija. No, poslije parlamentarnih izbora 2007. postao je saborski zastupnik SDP-a. Godine 2008. izabran je za člana Predsjedništva SDP-a. U Saboru je bio predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Unatoč tome što je na lokalnim izborima u utrci za gradonačelnika Splita izgubio 2009. od Željka Keruma i što ga je na unutarstranačkim izborima pobijedio Marin Jurjević, i dalje je ostao u milosti predsjednika stranke Milanovića i bio njegov odan čovjek. U Vladi Zorana Milanovića Ostojić je bio ministar unutarnjih poslova, nakon Tomislava Karamarka, a poslije i potpredsjednik Vlade za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Kao ministru, predbacivao mu se sukob interesa. Naime, jedno vrijeme živio je u stanu Ninoslava Pavića, a jedno od Pavićevih poduzeća bilo je dužno 2,5 milijuna kuna poreza na dobit.
Desni politički krugovi prigovaraju mu da nije riješio aferu „svastika“, crtanje nacističkog simbola na stadionu Poljud prije utakmice hrvatske nogometne reprezentacije jer je zapravo ili prešutio ili, kako mnogi sumnjaju, navodno i sam upleten u tu akciju koja je imala zadatak kompromitirati Hrvatski nogometni savez.
Kao dokaz, desni krugovi navode činjenicu da je Ostojić prije utakmice Hrvatska – Italija bio na večeri i održao sastanak s povjerljivim ljudima u restoranu Lučica na splitskom Spinutu. Na sastanku su, osim ministra Ostojića, bili ministar obrane Kotromanović, ali i Ante Maslov, direktor poduzeća Jadro, koje održava travnjak na Poljudu. Međutim, ni Ostojićev nasljednik nije riješio slučaj „svastika“, što on navodi kao argument u svoju korist.
S druge strane, mnogi u SDP-u i danas skidaju kapu Ostojiću zbog rješavanja migrantske krize kada je organizirao prihvat i kampove za migrante u Slavonskom Brodu.
– Zašto je Ranko bio dobar u izbjegličkoj krizi? Njemu je to prirodno stanje. Njemu je to situacija u kojoj uživa, on se voli baviti logistikom, obilaziti ljude. Kako je on izviđač i sportaš, to je za njega “prirodna“ situacija. Ljudi to previđaju. On je jedan uvjereni ljevičar i njegova najjača snaga je njegova operativnost. U krizi treba nazvati Ranka. On je pun optimizma i to ljudi vole. Ono što je mene uvijek fasciniralo kod njega je to da ga nikad nisam čuo da je podigao glas, nikad ga nisam čuo da je zagalamio, a prošao sam s njim puno druženja. To je isto njegova velika prednost, to je karakter. On je dosta nasmijan, jako je ugodan u društvu, voli uzeti gitaru, voli svirati i pjevati – kaže Ivan Račan.
U SDP-u je neizdrživo
No stanje u SDP-u takvo je da Bernardić mora maknuti pobunjenike koje predvodi Ostojić ili se maknuti s mjesta prvog čovjeka SDP-a. Zasad, kako se čini, niti Bernardić ima snage da ih makne iz stranke, niti oni mehanizme da ga sruše.
– Ova situacija koja trenutačno vlada u SDP-u neodrživa je. Situacija u kojoj najistaknutiji nositelji izvršne vlasti javno traže odstupanje predsjednika svoje stranke je neodrživa – uvjeren je Ivan Račan.
Prema njegovu mišljenju, proces rasapa u SDP-u počeo je 1999., a dovršen u Milanovićevo vrijeme.
– Osjetio se 1999. priljev novih ljudi koji su dolazili jer su htjeli nešto za sebe, mirisalo je da će SDP doći do vlasti. Bilo je sve više karijerizma i sve više oportunizma, kao motiv za učlanjenje u stranku i u trenutku kojem se dogodila promjena. Kad je došao Milanović, stranka nije razvila mehanizme kako to suzbiti i suspregnuti tako da se postave neki kriteriji. Milanović je uveo samo novi sustav glasanja koji je još ubrzao rasap. Jer, način glasanja “jedan član – jedan glas” pogoduje oportunistima i karijeristima koji se umreže i šalabahter-demokracijom prebrišu sve koji su samostalni. Bero je rodonačelnik toga, to je njegova logika, svi problemi su u tome, prevelik je broj ljudi koji je u SDP došao tražiti nešto za sebe – zaključio je Ivan Račan.
>> Todorići - Od raja do sloma
Niste napisali da je pojedince preko svoje ekipe slao u umobolnicu, za što je i tužen , a tu je i prikrivanje razloga ubojstva hrvatskog branitelja Pajičića kojeg je ubio i spriječio da mu se pomogne hrvatski policajac - četnikik i sam sin osvjedočenog četnika. Kakav branitelj on je u HV-u bio po zadatku, kao što je i u politici.