Vladajuća koalicija visi o niti. A ključna točka loma ili opstanka postalo je pitanje izbora novog ravnatelja SOA-e. Premijer Tihomir Orešković očito ne daje potporu za izbor nekog od dvojice kandidata koje predlaže prvi potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko, a priklonio se preporučenom mu izboru – Daniela Markića. Za kojega, pak, u Karamarkovom HDZ-u ne žele niti čuti.
Posebno im nije jasno zašto bi, nakon što je za ravnatelja bio postavljen Dragan Lozančić, koji je i državljanin SAD-a, sada na čelo hrvatske tajne službe stupio Markić, koji je i državljanin Francuske. Pitaju se u HDZ-u – zar nemamo kandidata koji ne bi bio i strani državljanin? A i iz jednog i drugog “tabora” stižu vijesti o tome kako u pitanju ovog izbora nema popuštanja.
– Karamarko je tu spreman polomiti Vladu i na ovom pitanju dobiva potporu unutar HDZ-a – kaže jedan poznavatelj situacije u vrhu stranke. Koliko je nestabilna situacija, dokazuje i potpuno neočekivano stupanje legendarnog hrvatskog generala Ante Gotovine na političku scenu. Osobe prema kojoj Hrvati imaju najemotivniji odnos i kojoj se jako vjeruje. On je, na pitanje novinara, čvrsto stao iza svog vojnika iz rata Daniela Markića. S kojim motivima i zašto? Kako je Gotovina izveo još jedan “medijski upad”, ugostio je, također prozivani “trn u oku HDZ-a”, ministra policije Vlahu Orepića – čini se da je general dva puta odigrao kontra Karamarka? Čini se, no Gotovina i njemu bliski ljudi to neće tako kazati.
Revolt generala
Gotovina je, naime, uvijek do sada davao javnu potporu svojim bivšim suborcima, i nije gledao na to kojoj od političkih opcija pripadaju, niti tko je na vlasti. Principijelno je podupirao i Antu Kotromanovića (SDP), kao i o Damira Krstičevića (HDZ). A pred izbore dao je potporu i jednom i drugom, čak ih poticao jer imaju sposobnosti koje trebaju RH. No, Facebook fotografiranje s Orepićem iznenađuje jer on, realno, ne spada u taj krug Gotovininih suboraca.
Ovdje je, pak, riječ o iskazivanju određenog revolta generala jer u natezanju između HDZ-a, Mosta i Oreškovića dirnulo se i u ono što nije bilo uputno dirati – tzv. topničke dnevnike. Na Orepića se krenulo s krivom premisom da je on skrio kartu iz topničkih dnevnika, a sugeriralo se da je time oštetio obrane generala Gotovine i Markača, koje su, navodno, te karte potraživale. Istina je, pak, suprotna.
Godinama prateći suđenje u Haagu, svjedočili smo da su se obrane generala upirale u dokazivanju da su topnički dnevnici izmišljotina haaškog tužiteljstva, kojom su željeli relativizirali činjenicu da Knin i ostali gradovi nisu neselektivno i prekomjerno granatirani. RH je tada Tribunal ucijenio i morala je, uz blokadu pregovora s EU, početi proganjati sve sumnjivce, pretraživati im stanove, urede, odnositi računala. Mete su postali deseci uglednih hrvatskih časnika i domoljuba.
Topnički dnevnici nisu pronađeni jer nisu ni postojali. Igrati se sada, iz dnevnopolitičkih potreba, topničkim dnevnicima stoga je neodgovorno i glupo, a to je glavni razlog “aktivacije” Gotovine.
Oruđe političkih obračuna
Od kada se vratio u Hrvatsku, on se kloni politike. Vratio se kao pomiritelj, već na dočeku je puku prenio poruku da je rat iza nas i da valja krenuti u bolji život. Dosta ga ljudi tada nije razumjelo, no on je, od ratnog vojskovođe, postao – ribar. Uzgajivač tuna. Kao i u ratu, general se snašao i u biznisu. A da se neće baviti politikom, prisegnuo je odmah premda je, s obzirom na potporu javnosti, mogao uistinu birati s kime će.
Jednom mi je, kada sam ga hipotetski zapitao u kojem bi se slučaju ipak uključio u politiku, odgovorio – da je on uvijek Hrvatskoj na raspolaganju i da bi se aktivirao kada bi RH bila ugrožena, kao što je to bila 1990.
Bivši premijer Milanović družio se s Gotovinom, brodom se išlo u tune, objavila se pokoja fotka, i to je bilo sve. Pri tome valja znati da je Gotovina imao odličan tretman kod bivše Vlade. Zahvaljujući svom prijatelju, a tada ministru obrane, Anti Kotromanoviću prokrčio je putove kroz državnu birokraciju, što mu je, na kraju, omogućilo poslovni uzlet. Gotovina je uvijek tumačio kako je on vojnik, a vojnik poštuje državu i njezine poglavare.
Kada su došli predsjednički izbori, Gotovina je malo odstupio od svoje neutralnosti. Dva je puta javno ugostio kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović u Pakoštanima, i to je bio do sada najjači politički istup kojim je on uistinu dao vjetra kandidatkinji HDZ-a. Došli su i parlamentarni izbori, no u javnosti njegovu potporu nisu dobili ni Milanović ni Karamarko, koji je, istina pio kavu s Gotovinom pred izbore u Zadru.
Bilo bi pogrešno zaključiti da sada Gotovina a priori podupire Oreškovića, a da je protiv Karamarka. Osim toga, Orešković sigurno do prije nekoliko dana nije niti znao tko je Markić. Netko mu ga je predložio i uvjerio ga da je dobar izbor. A to nije bio Gotovina. Ali je bio taj koji je ovih dana i Karamarku osobno kazao isto što je putem posrednika poručio i premijeru, da Markić jest dobar izbor.
Ono što je sigurno jest da su se stvari otele kontroli. Pitanje novog ravnatelja SOA-e rješava se putem medija, umjesto iza zatvorenih vrata. Jer vođenjem afere putem medija, razotkriveno je već desetak do sada pomno čuvanih imena iz vrha SOA-e, što je nezamislivo. I pitanje je, sada, kolika je daljnja “upotrebna vrijednost” Markića, koji je postao oruđem političkih obračuna i prije službene kandidature.
>> 'Ante i ja našli smo se kako bismo se prisjetili naših suboraca i istine koja je neupitna'
