Svako od posljednjih stoljeća obilježila je jedna velika ideologija. Osamnaesto stoljeće iznjedrilo je liberalizam, devetnaesto komunizam, dvadeseto pak nacizam/fašizam. Dvadeset i prvo stoljeće, kažu, nema potencijal stvaranja “velikih priča” jer smo u postideološkom vremenu kasnog moderniteta svjesni svih njegovih zala. Ipak, preuranjeno je za takve dijagnoze o kraju “velikih ideologija” jer ih činjenice demantiraju. Na Zapadu je na djelu već dugo godina jedna nova velika ideologija, ambijentalizam, kao globalna ljevičarska mutacija u traženju nove kulturne dominacije i novih fronta nakon mase izgubljenih. “Ljevica 21. stoljeća ili će biti ekologijska ili je neće biti!” trubili su prije dvije godine u Le Mondu francuski zeleni Francois de Rugy i Emmanuel Schor. U Hrvatskoj je, na tom tragu, bivša esdepeovka Mirela Holy za ovaj mjesec najavila osnivanje nove zelene stranke s kojom, kako je najavila, želi izaći već na sljedeće izbore za Europski parlament. Kako će se zvati ta nova stranka i koje će ljude okupiti još se ne zna. No ono što se zna, kao i drugdje u Europi za kojom Hrvatska u pomodnim ideološkim trendovima i inače kaska, radi se o “promjeni kursa” na globalnoj ljevici, o čemu već pisah, koji možemo ugrubo predstaviti u pet točaka u kojima su crveni pozelenjeli, no bit i metode ove tzv. nove ljevice ostaju iste.
1. Od povijesti k prirodi. Tradicionalna ljevica nastaje kao svojevrsna higijena povijesti kroz klasnu borbu. Danas, kada su sve te iluzije skončale u rijekama nasilja i krvi, ljevica se okreće higijeni prirode, shvaćene kao fetiš. Kao što su vlastiti pristup povijesti nazivali znanstvenim, tako i vlastiti pristup ekološkim problemima proglašavaju znanstvenim, iako je riječ o smjesi ezoterije i mitomanije. Što je to, uostalom, “ekofeminizam” kojim se bavi gospođa Holy?
2. Mržnja. Tradicionalnu ljevicu nije pokretala ljubav prema boljem svijetu koliko mržnja prema “neprijateljima” toga svijeta, buržujima, kapitalistima, kulacima..., prema kojima su pokazali svu raskoš vlastite okrutnosti. I suvremenu “ekološku” ljevicu obilježava snažna mržnja, mizantropija. Za sve loše na planetu kriv je isključivo čovjek i njegovo djelovanje. Otvoreno traže nasilnu redukciju te biološke i kulturološke štetočine zvane čovjek u kontekstu globalnih populacijskih politika. Abortus je za njih prihvatljiv, dok ubijanje životinja nije.
3. Biološki egalitarizam. Nakon što im je propao projekt radikalnog društvenog egalitarizma, sada zagovaraju radikalni biološki egalitarizam, od rodne ideologije do dubinske ekologije, koja na istu ravan stavlja čovjeka i papriku. Na tragu mizantropije, osporavaju bilo kakvu čovjekovu superiornost nad drugim vrstama, štoviše, on je najodvratniji jer sustavno provodi diskriminaciju zvanu specizam, što znači da diskriminira i eksploatira prirodu, biljke, životinje, smatrajući se vrjednijim od njih.
4. Isključivost i zadojenost. Nitko normalan ne negira ekološke probleme. No kada bilo koji ozbiljan znanstvenik pokuša osporiti neku njihovu postavku, kao onu da je čovjek krivac za globalno zatopljenje, odmah ga se isključuje iz znanstvene zajednice, pa čak i društva. Tako je ekoprofiter Al Gore sve takve “reakcionare” nazvao “negacionistima”, u ravni s onima koji negiraju holokaust. Ovaj njihov “revolucionarni teror” već je započeo. Tako je kanadski klimatolog Timothy Ball od znanstvene inkvizicije 2007. godine presuđen jer se suprotstavio ovom novom ambijentalističkom jednoumlju te je bio i pod policijskom zaštitom zbog čestih prijetnji smrću.
5. U korijenu svih problema je judeokršćanska religija. Religija više nije samo opijum za narod. Ona je sada i kriva za antropocentrizam i sva sukladna ekološka zla. Knjiga postanka govori o čovjeku kao kruni stvaranja, kao biću kojemu je sva priroda podređena i dana na iskorištavanje. Previđaju da tamo piše da je čovjek dobio taj “vrt” da ga obrađuje, ali i čuva. No, šišaj “detalje”, marketinški je jako bitno imati zvučnog neprijatelja, Katoličku crkvu, recimo, te religiju općenito. U jednome, religija je ljevici, crvenoj ili zelenoj, svejedno, uvijek bila omiljeni neprijatelj kojeg treba poraziti, čas uime proletera, čas homoseksualca ili ugrožene velebitske degenije. Sve u svemu, inicijativa gospođe Holy, najavljena za ovaj mjesec, samo je nastavak velike priče započete na Zapadu, priče koja se može sažeti u rečenicu: Kada crveni pozelene, istinski zeleni se zacrvene.
