Proslave velikih kršćanskih blagdana često počinju večer prije bogoslužjem koje se zove bdjenje, ili vigilija. Ova druga, latinska riječ, kod starih je Rimljana značila noćnu stražu. Na takvu je stražu prošlog tjedna, večer uoči blagdana svetoga Dujma, u Split stigla straža iz Berlina, šestero mačevaoca skladnih i uvježbanih da budu kao jedan. Takva je bila poruka odlično dizajniranog plakata kojim se najavljivao njihov dolazak: jedan mačevaoc u gardu s ispruženim mačem s još pet raznobojnih rubova, poput aura, kao da se šest duša slilo u to jedno tijelo i mačevalačko odijelo.
I liturgija, i straža s mačevima, prikladne su metafore za ono što se te večeri dogodilo, ne u splitskoj katedrali sv. Dujma, nego u hramu koncertne dvorane Hrvatskog doma Split.
Na tom su se mjestu u prošlosti doista organizirala i sportska zbivanja, vjerojatno i ona mačevalačka, kao što se ponekad za turnire u mačevanju znala iznajmiti i dvorana Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Ali, otkako je Hrvatski dom obnovljen kao kuća glazbenika i glazbe, tamo se, kako i treba, svira.
Šestorka koja je nastupila te večeri nije ukrstila mačeve, nego gudala na koncertu najavljenom kao vrhunac sezone i kao glazbena proslava i dar Splitu uoči fešte njihova sveca zaštitnika. Bio je to Gudački sekstet Berlinske filharmonije, šestero glazbenika u najplemenitijoj umjetničkoj misiji, da svjedoče i pokažu što ljudi mogu kada umnože i udruže svoje pojedinačne talente i izvrsnost. Mogu gudalima i glazbalima u svojim rukama ustitrati zrak tako da se on pretvori u glazbu, u ovom slučaju u dva gudačka seksteta Johannesa Brahmsa, dvije simfonije satkane od samo šest niti, šest glasova, dvije violine, dvije viole i dva violončela.
Bila mi je velika čast sudjelovati u glazbenoj proslavi praznika dalmatinske metropole na način da sam prije početka samog koncerta, na pozornici vodio kratak razgovor s jednim od berlinskih filharmoničara koji su u Split pozvani i poslani kao delegacija i uzorak najboljeg orkestra na svijetu. Nije bilo nikakve dvojbe tko će od njih šestero biti moj sugovornik: onaj koji se publici mogao obratiti bez pomoći prevoditelja, prvi i jedini Hrvat kojeg su u 140 godina povijesti tog orkestra u svoje redove izabrali Berlinski filharmoničari.
Da, upravo tako se postaje članom tog elitnog društva: audicija se održava pred čitavim orkestrom koji onda glasanjem izabire nove članove. Zamolio sam maestra Ivića da i uživo, pred splitskom publikom, ponovi ono što mi je nedavno rekao u intervjuu za Obzor uoči gostovanja kompletnih Berlinskih filharmoničara u Zagrebu. Bilo mi je naročito stalo da Saša Ivić upravo u Splitu ponovi što mu je prije četvrt stoljeća, čestitajući mu na položenoj audiciji, rekao jedan stariji iskusni berlinski filharmoničar: “Dobro ste svirali, vi ste onaj koji kola može izvući iz blata, a mi takve ljude trebamo”.
Zašto je to bilo važno ponoviti u Splitu? Zato što je to grad u kojem se nedavno ponovno raspala njegova politička uprava, pa će njegovi građani opet na izbore. I zato što je to grad u kojem je pukao još jedan skandal u kulturi otkrićem da se ne muzičar, nego čak dirigent orkestra tamošnjeg Hrvatskog narodnog kazališta postaje mimo bilo kakve audicije ili natječaja, birokratskom makinacijom i obećanjem zapisanim u nekakvom tajnom ugovoru.
Zato Berlinske filharmoničare, pa tako i njihovu šesteročlanu gudačku delegaciju, vidim kao stražu pred najezdom truleži koja rastače sve vrijednosti i kvalitetu. Čuvaju ovaj svijet od propadanja tako da svoje članove biraju samo po kriteriju izvrsnosti, i nijednom drugom. Pritom ne zaziru od genijalnosti i ne kalkuliraju hoće li njihovo mjesto i zaslužene povlastice koje uz njega idu biti ugroženi ako izaberu da do njih sjedne i s njima zasvira netko još bolji i još izvrsniji.
Tako biraju oni koji ne žele da im kola zaglibe u blatu. Tako bi pogotovo trebali birati oni čijim se kolima od gliba kotači više i ne vide. A da ne govorimo o državi čijim ministrima, umjesto onih koji su sposobni i voljni kola izvući iz blata, postaju oni na koje treba osobito budno paziti da s tonućih kola još i ne ukradu kotače.
Hvalio sam već, i pohvalit ću opet, ravnatelja Marina Kaporela koji je sa svojom malom i vrijednom ekipom od Hrvatskog doma Split u posljednje dvije sezone napravio najproduktivniju i najizvrsniju glazbenu pozornicu u Hrvatskoj. Zbog propadanja kvoruma i raspadanja gradske vlasti njegova je funkcija još uvijek privremena i neizvjesna. Usprkos tome, uzorno i marljivo radi. Sekstet Berlinske filharmonije bio je najavljen kao vrhunac splitske koncertne sezone. Njihov koncert to bi vjerojatno i bio, da Kaporelo predblagdansku glazbenu vigiliju nije iskoristio da najavi kako će se 25. lipnja dogoditi nešto još senzacionalnije: recital Ive Pogorelića. I to vrlo poseban jer na njemu će upravo splitska publika prva, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, čuti novi Pogorelićev program s djelima Mozarta, Chopina i Schumanna. Uz to, zahvaljujući velikodušnoj i plemenitoj gesti genijalnog umjetnika, sav prihod od ulaznica bit će namijenjen potpori najdarovitijim učenicima Glazbene škole Josipa Hatzea u njihovu umjetničkom usavršavanju.
Prije prošlotjednog koncerta u Zagrebu, koji se u subotu 14. svibnja, na dan kada je ova kolumna izašla u tiskanom izdanju Večernjeg lista, održao u dvorani Bersa Muzičke akademije, u Splitu su već gostovali i Zagrebački solisti s još jednim berlinskim filharmoničarom, venezuelanskim kontrabasistom Edicsonom Ruizom. Taj genijalac je član Berlinskih filharmoničara postao sa samo sedamnaest godina. Još jedan mač od gudala na straži.
Hrvatski dom Split bio je u predvečerje Svetog Duje mjesto još jednog važnog događaja, potpisivanja ugovora o suradnji i pokretanju Dalmatinskog ciklusa u kojem će svoje najbolje programe razmjenjivati Hrvatski dom Split, Dubrovački simfonijski orkestar i Koncertni ured Zadar. Ugovor je potpisan u prisutnosti ministrice kulture u Glazbenom salonu Jakova Gotovca, čije je nedavno završeno uređenje i otvaranje posljednja sjajna vijest iz Hrvatskog doma Split u ovoj kolumni. A bit će ih još mnogo.
Šjor Pofuk jeste li VI za ukidanje ustavnog suda? Imate vertikale društva Mlakara,Pipl mast trast as,Druga Leku,čast poštenima ima ih tamo