U propovijedima je međugorski župnik fra Jozo Zovko – praćen u sklopu istrage o aktivnostima kleronacionalista – prema SDB-u, "istupao neprijateljski", "pozivajući boga u pomoć da pusti na slobodu sužnjeve da budu na vlasti kršćani"
Međugorski fenomen navršio je gotovo punih trideset godina, ušao je u svoju zrelu fazu premda je već nakon rođenja bio osuđen na smrt. Preživio je crkvena sumnjičenja i osporavanja, torturu domaćih i inozemnih medija, žestoke nasrtaje komunističkog režima, brojna znanstvena i medicinska ispitivanja, sve ono što ga je odavna trebalo raskrinkati i uništiti.
Što ga to održava na životu, kakva ga to tajanstvena sila pokreće da se razvija i širi poput bujice koju ništa ne može zaustaviti? Na to pitanje pokušava odgovoriti knjiga "Misterij Međugorja", koja u nakladi Večernjeg lista upravo izlazi iz tiska te će u prodaji biti od sutra.
Knjiga je plod dugogodišnjega istraživačkog rada skupine autora te se ne bavi nagađanjima, nego donosi živu riječ sudionika međugorskoga fenomena, autentična svjedočanstva hodočasnika, stručno mišljenje poznavatelja, ali i kritički sud osporavatelja Međugorja. U njoj se ekskluzivno objavljuju povjerljivi dokumenti koje je iza sebe ostavila Služba državne bezbjednosti (SDB, kolokvijalno Udba), moćna tajna policija bivše Jugoslavije čiji je ateistički režim međugorska zbivanja okarakterizirao kao kontrarevoluciju te je Međugorje pokušao ugušiti svim sredstvima.
Udar na neistomišljenike
Kako se tajna služba obračunavala sa sudionicima međugorskog fenomena zorno pokazuje niz dokumenata koje nam je ustupila Obavještajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine. Ovo je prvi put da ti dokumenti, klasificirani kao državna tajna, izlaze na svjetlo dana. Trideset godina trebalo je proći da se objavi makar mali dio policijskog dosjea o Međugorju.
Najintrigantniji dokument svakako je "specijalna informacija" SDB-a od 17. studenoga 1987. godine, a klasificiran je kao državna tajna. Njime tajna služba izvještava ministarstvo unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine o rezultatima operativne akcije kodnog naziva "Crnica". Cilj operacije bila je kompromitacija u prvom redu fra Tomislava Vlašića (kodno ime Oto) i međugorskog župnika fra Joze Zovka (kodno ime Lujo) koji su, uz nekolicinu ostalih franjevaca, bili ponajviše vezani uz vidioce i međugorska zbivanja.
Operacija Crnica
"Dosadašnjom realizacijom planiranih mjera iz op. kombinacije Crnica postignuti su značajni rezultati na planu kompromitacije Ota, nakon čega je došlo do njegove pasivizacije u neprijateljskoj djelatnosti i potpunog povlačenja kao vjerskog djelatnika i propagatora međugorskih ukazanja", piše u dokumentu. Ukratko, SDB je prikupio podatke prema kojima fra Tomislav Vlašić navodno ima dijete s bivšom časnom sestrom te je o tome obavijestio tadašnjega mostarskog biskupa Pavla Žanića (kodno ime Pio), a ovaj je tu informaciju prenio hercegovačkim franjevcima i vidiocima te se Vlašić povukao iz Međugorja. Dokument završava detaljnim prijedlogom mjera za daljnju kompromitaciju biskupa Žanića i fra Joze Zovka.
Knjiga "Misterij Međugorja" donosi i ekskluzivni intervju s bečkim kardinalom Christophom Schönbornom, koji progovara i o radu vatikanske komisije za istraživanje Međugorja.
Osim toga, knjiga donosi i niz "specijalnih informacija" o "neprijateljskoj djelatnosti" fra Joze Zovka, koje će ga na kraju stajati robije u fočanskom zatvoru, povjerljive informacije o kontaktima predstavnika vlasti s tadašnjim provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije, o obilježavanju međugorskih obljetnica i vjerskih blagdana... Iz dokumenata je vidljivo kako je zapravo jugoslavenski režim pomno nadzirao svaku djelatnost Crkve, ali i kako se bojao svake manifestacije koja nije bila u skladu s ideologijom vladajuće partije. Epilog "gušenja ukazanja" dobro je poznat: Jugoslavije i SDB-a više nema, a Međugorje je i te kako živo.
proročica Budući da Papa unatoč milijunskom broju hodočasnika nije prizao Međugorje onom tko ima imalo mozga nije teško zaključiti što on misli o Međugorju odnosno što vjeruje da se tamo dogodilo.