Izvješće Europske komisije o monitoringu ističe problem neriješenih sudskih predmeta, što je u medijskim interpretacijama opet pribilo suce na stup srama kao “dobro plaćene neradnike” koji dovode u pitanje naš ulazak u EU. Početkom tjedna u Vrhovnom sudu sastali su se čelnici sudova, ali na redovitom tromjesečnom sastanku na temu koja je godinama u žarištu javnosti.
Panika zbog 0,7 posto
Evidencija sudova pokazuje da situacija nije alarmantna. U prvih šest mjeseci broj neriješenih predmeta od lani, kad se nije digla galama, porastao je za 0,7 posto (ili 5817). Broj riješenih predmeta uobičajen je (na razini priljeva), a ove godine mogao bi biti i veći. Stalno se smanjuje broj predmeta starijih od tri godine (kaznenih je u sedam godina od 15 tisuća, ukupno 50 tisuća) smanjeno na 2977 (ukupno 26.233). Na građanskim sudovima stalno raste broj potvrđenih i preinačenih presuda. Manje je ponavljanja suđenja.
– Godinama kontinuirano i intenzivno radimo na smanjenju broja predmeta pri čemu smo, uz bitno smanjenje broja sudova, postigli i rezultate u smanjenju broja neriješenih predmeta, a što je i potvrđeno zatvaranjem poglavlja 23. Dakako, s ispunjavanjem kriterija nismo stali, već organizacijskim, zakonodavnim i drugim mjerama i dalje inzistiramo na kvantitativnom smanjivanju, ali i na kvalitetnijem rješavanju predmeta.
Učinak kontroliramo kroz naše evidencije svaka tri mjeseca, ne samo na razini svakog suda, već i suca. Međutim, treba naglasiti da je i golem priljev predmeta jer gospodarske i druge okolnosti pogoduju masovnom povećanju broja predmeta – kaže predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin. Tako je lani u studenome podneseno nekoliko tisuća tužbi radnika državnih tvrtki. Recesija je u prvih šest mjeseci ove godine na zagrebački Općinski građanski sud donijela 14.926 prigovora na rješenja o ovrsi javnih bilježnika, dok ih je cijele prošle godine bilo 17.053. Slična je i psihologija države.
Produkcija sporova
O tomu je u članku “Mit o reformi pravosuđa” pisao i današnji predsjednik Upravnog suda u Zagrebu Andrej Abramović, obrazlažući kako nesavjesna ministarstva neplaćanjem obveza produciraju sporove u kojima se ovrha provodi na državnom proračunu jer se tužbe podnose protiv RH, a ne ministarstava koji nemaju pravne osobnosti. Tako “siromašna, a rasipna država” koristi pravosuđe kao građani minus na računu, što je s gledišta pravosuđa i države “katastrofalno”, zaključio je u analizi Abramović jer se potiče nelikvidnost i putem domino-efekta producira sekundarne sporove zbog neisplate plaća, neplaćanja računa...
Pa kak ne bi bili prigovori na ovrhe javnih bilježnika kad ovrhe štancaju i šalju FINI kaj po traci. Tih utjerivača dugova se namnožilo više neg mrava, pa te naganjaju kaj vrag svoju mamicu od 0 do 24, što telofonom, što poštom.