“Ideju o suspenziji zakonske odredbe koja postoji u sustavu osam godina u vrijeme kada do početka njezine primjene ostaje 10 dana smatram pogrešnom u svojoj srži, neovisno kakvim se razlozima rukovodila, a posebno kada za to nema valjanih razloga. Reakcija tek u “sudačkoj nadoknadi vremena” šteti ponajprije pravnoj sigurnosti, a time i cjelokupnom pravnom sustavu”.
Naveo je to, među ostalim, Andrej Abramović, sudac Ustavnog suda, koji se nije složio s nedavnom odlukom Ustavnog suda da privremeno suspendira početak rada Visokog kaznenog suda. Taj sud s radom je trebao početi 1. siječnja 2020., no to se neće dogoditi jer su Peđa Grbin i Orsat Miljenić, saborski zastupnici SDP-a, 14. studenog 2019. podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti i predložili da se do odluke Ustavnog suda donese privremena mjera kojom se suspendira početak rada Visokog kaznenog suda.
Trebao je raditi od 1. 1. 2020.
Zašto je suspendiran početak rada Visokog kaznenog suda, Ustavni sud obrazložio je u nedavno objavljenoj odluci. U sklopu te odluke objavljena su i izdvojena mišljenja trojice sudaca koji se nisu slagali s većinom kolega. Osim suca Abramovića, stav da bi Visoki kazneni sud normalno trebao početi s radom 1. siječnja 2020. zastupali su i suci Branko Brkić te Miroslav Šumanović. S druge strane, od odlučivanja o ovoj problematici izuzeli su se Ingrid Antičević Marinović i Josip Leko jer su bili saborski zastupnici u vrijeme kada su izglasavani zakoni čija se usklađenost s Ustavom sada propituje.
Grbin i Miljenić traže da Ustavni sud zauzme stav prema tome hoće li osnivanje Visokog kaznenog suda oduzeti nadležnost odlučivanja Vrhovnom sudu, kao najvišem pravosudnom tijelu u zemlji. Sporno im je što je zakonskim odredbama iz 2008. bilo određeno da Visoki kazneni sud u drugom stupnju odlučuje o žalbama na presude općinskih i županijskih sudova, dok bi prema zakonskim odredbama iz 2013. taj sud trebao odlučivati u drugom stupnju samo o žalbama na presude županijskih sudova. Prema Grbinu i Miljeniću, Vrhovni sud u tom bi se slučaju bavio samo izvanrednim pravnim lijekovima, čime bi se, smatraju oni, ozbiljno dovela u pitanje njegova Ustavom propisana zadaća, odnosno osiguravanje jedinstvene primjene prava. Osim toga, SDP-ov dvojac smatra da bi, u slučaju da se naknadno ustanovi da neki zakoni nisu usklađeni s Ustavom, to dovelo do ozbiljnih pravnih posljedica jer bi Visoki kazneni sud odlučivao o žalbama u najvećim predmetima.
Neosnovan zahtjev
No dok većina ustavnih sudaca smatra da su primjedbe na koje upozoravaju SDP-ovi saborski zastupnici ozbiljne te da ih treba dobro proučiti prije nego što se odluči što će dalje biti s Visokim kaznenim sudom te hoće li ga uopće biti, suci Brkić, Abramović i Šumanović s tim se ne slažu. U svojim izdvojenim mišljenjima sva trojica ističu da je zahtjev za ocjenu ustavnosti, po njima, neosnovan. Ističu tako da bi Vrhovni sud i dalje odlučivao o žalbama u trećem stupnju, odnosno u predmetima gdje je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, odnosno kazna viša od 20 godina. Sudac Abramović ističe i da nije točno da je odlučivanje o žalbama najučinkovitiji način usklađivanja sudske prakse te napominje da je “to tek jedan od načina, i to najpolaganiji”. Ističe i da je notorno poznato da Vrhovni sud gotovo nikada ne odlučuje o žalbama u parničnom postupku.
– Takva situacija u pravnom sustavu postoji već godinama pa svejedno nitko nije došao na ideju da bi bila ugrožena ustavna funkcija Vrhovnog suda koji mora osiguravati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni – naveo je sudac Abramović.
Šumanović smatra da se “funkcija Vrhovnog suda ne ostvaruje ujednačavanjem činjenica, nego ujednačavanjem prava” te navodi da se nada da je odluka Ustavnog suda o zaustavljanju početka rada Visokog kaznenog suda samo privremena.
Hrvatine Peđa i Orsat!