Zahvaljujući haaškom sucu Jeanu Claudeu Antonettiju, koji je potpisao odluku o puštanju Vojislava Šešelja na slobodu, u Beogradu se ponovo javno govori o velikoj Srbiji.
Doduše, tamo možda nikad nije sasvim iskreno ni napuštena ideja širenja na zapad, iako je njezina realizacija u Miloševićevoj režiji Srbiju skresala za Kosovo. Sudac Antonetti već se jednom na sličan način iskazao. Kad se prije odlučivalo o Šešeljevu zahtjevu, vijeće ga je odbilo, a Antonetti izdvojio mišljenje. Prema njemu, Šešelj nije bio član udruženog zločinačkog pothvata kojem je na čelu bio Slobodan Milošević! Nije bilo dovoljno dokaza za tvrdnju da je Šešelj član tog pothvata, uvjeren je Antonetti.
Možda sad kad Šešelj ponovo govori o velikoj Srbiji sudac promijeni mišljenje. Samo, nekoga kao što je Šešelj nije lijepo vidjeti na slobodi i bez presude nakon gotovo 12 godina. Kad se puštaju takvi optuženici, to nije dobra poruka prognanicima i obiteljima ubijenih. Koliko se god četnički vojvoda činio ridikulozan, on iza sebe i dalje ima sljedbenike koji zajedno s njim kao u transu viču o velikoj Srbiji, žene plaču, masa ga nosi... Zahvaljujući haaškom tribunalu, priča o pravdi nekako počinje nalikovati na tragikomediju u kojoj ridikuloznom četniku sude ne suviše različiti suci.
>>Šešelj je oteo stan u Zemunu pa ga dao svojoj tajnici
>>Šešelj: Rasturit ću Haaški sud. Ostavio sam zvijer da krvari!
Kad je naš jedan general koji je bio privremeno pušten na slobodu samo uslikan u lovu za 24 sata je povučen u jadni Hag. Ovaj otvoreno propagira ono za što je optužen pa ništa. Jad i čemer od ovog suda.