Četiri dana bila su mu dovoljna da osudi Srećka Uzelca, ubojicu
svećenika Josipa Rafaja. Isto toliko trajalo je i suđenje Zdenku
Mrzljaku, koji je na policiju bacio bombu i očito suđenje želio
pretvoriti u cirkus kada se prvi dan rasprave pojavio u bolničkom
krevetu uz, kasnije se pokazalo, lažnu tvrdnju da ne može sjediti. Nije
dulje trajalo ni suđenje Mati Piviću, koji je zbog ukradene stoke ubio
Juru Močilca, pravda je u nekoliko dana sustigla i Karla Renka,
bivšeg direktora Nacionalnog parka Mljet, kojemu se sudilo
zbog dviju pljački pošte...
Kada 47-godišnjeg Antu Ujevića upitate je li za svoje
sudačke karijere ikoga oslobodio, dobro će posegnuti u trinaest godina
dugo sjećanje prije nego što odmahne glavom:
– Sve su istrage bile jako dobro provedene, a optužnice
osnovane – objasnit će temelj za donošenje
osuđujućih presuda. A kada ga upitate je li mu i inače praksa da kod
njega suđenje traje samo nekoliko dana, odgovorit će da jest
– jer on jednostavno tako radi:
– Kad se uhvatim spisa, ne puštam ga dok ga ne
riješim. Jer spis se nosi u glavi, ne radi se na njemu samo
za stolom. I kod Uzelca je istraga bila dobro provedena i moje je bilo
samo cijeniti valjanost iskaza i u vijeću odrediti kaznu. Treba znati
kada podvući crtu da je upravo osoba koju imate pred sobom počinitelj i
da je odgovorna. Ali, ja bih više volio da se komentiraju
moje odluke, a da sam ja što manje u medijima. Jer sudac sve
ono što ima reći kaže u sudnici.
A meni je najveći uspjeh kada viši sud potvrdi presudu moga
vijeća – rekao je Ujević, jedini sudac prvoga stupnja na
Županijskom sudu u Karlovcu, gdje radi protekle dvije godine. Na istome
sudu ponekad dobije i drugostupanjski slučaj, sudac je
izvršenja kazni zatvora, a ljeti radi i kao istražni sudac.
Prosječne kazne izrečene u njegovoj sudnici jesu sedam godina zatvora,
njegovi predmeti ne padaju u zastaru, a presude koje donese
viši sud u pravilu potvrdi.
U ovom mjesecu nekoliko je dana “rezervirao” za
suđenje Walteru Wolfu, sljedeći će se na optuženičkoj klupi naći
bivši predsjednik Općinskog suda u Otočcu, ratni zločinac
Nenad Pejnović... Između tih poznatijih slučajeva bit će
pokušaji ubojstva, silovanja, zloporabe droga...
Ante Ujević kaže kako zna da ostavlja dojam stroga suca, da ga neki
zbog strogosti uspoređuju sa sutkinjom Ikom Šarić iz Rijeka,
ali, objašnjava, on samo doslovno primjenjuje zakonske
odredbe:
– Problem je suca to što odlučuje o tuđoj imovini,
braku, radu i slobodi. Uvijek postoji netko tko će negativno
komentirati takve odluke. Meni zbog mojih odluka nitko nije prijetio, a
ako sudac ima straha, onda je bolje da ne sudi – kaže.
– Mnogo mojih kolega ne radi ništa drukčije od
mene. Naravno, u svakom poslu ima iznimki i, nažalost, na vidjelo
izlaze samo one koje nisu dobre. Recept za dobrog suca jest da je
marljiv, stručan, neovisan i nepristran. Zakon o sudovima i sudski
kodeks ne kažu kako sudac mora izgledati, koje mu boje trebaju biti
oči, koliko treba biti visok i težak... Ovaj je posao vrlo odgovoran i
prilično konzervativan.
A tako bi se sudac trebao ponašati i izvan sudnice. Ne smije
si dopustiti nedolično i nedostojno ponašanje, mora imati
pojačan osjećaj odgovornosti i uljuđenosti. Dok
“običan” građanin sebi može dopustiti da prijeđe
cestu mimo pješačkog prijelaza, sudac to sebi ne smije
dopustiti. To vam je kao ona latinska izreka – Qui maxima
potentia, minima latentia – odnosno tko više može,
manje smije – kaže Ane Ujević.
A načela konzervativnosti i sam se doslovno pridržava. Tako nam kaže da
kemijsku ne zna ni držati u ruci, a kamoli njome pisati jer posljednjih
30 godina piše perom, i to samo crnom tintom.
Tim se perom nije koristio jedino za svojeg prvog posla koji je dobio
nakon studija prava, a diplomirao je u roku kao jedan od petnaest
najboljih studenata u generaciji. Naime, Ujevićev prvi posao bio je u
kiosku u Baškoj Vodi, gdje je radio desetak mjeseci.
Poslije je radio u upravi prihoda u Ogulinu, a u ratu je u ovom gradu
bio šef policije. Da bi se “dokopao”
svoje sudnice, trebalo je proći i desetak godina od
završetka fakulteta. Jedan od prvih slučajeva koji je dobio
na Općinskom sudu u Karlovcu bio je onaj profesora tjelesnog odgoja,
kojemu se sudilo zbog bludnih radnji. Uslijedile su rasprave vezane uz
incest, spolni odnos očuha i pokćeri... Uglavnom, bila je riječ o
slučajevima o kojima je javnost malo znala jer je bila isključena. Tako
se nije znalo ni da je Ante Ujević i te predmete zaključivao u samo
nekoliko održanih rasprava. O drugom poslu i drugome sudu Ante Ujević,
kaže, zasad i ne razmišlja:
– Tu sam gdje jesam. Sudove ne preskačem, mogao sam ići u
odvjetništvo, ali ovog se posla ne bih odrekao jer ga volim
– kazao je Ante Ujević. Ipak, u mlađim je danima
razmišljao o drugom pozivu pa je upisao likovni odgoj na
nastavničkom studiju u Splitu:
– Htio sam biti slikar, a na kraju sam postao sudac
– smije se Ujević i otkriva kako je šest godina
bio i pjevač, i to u Karlovačkom vokalnom oktetu, gdje je bio prvi
tenor.
Još neki slučajevi
I Matu Pivića, kojemu se sudilo da je iz koristoljublja ubio stočara
Juru Močilca iz okolice Slunja, čije je tijelo pronađeno ispod slame
dvanaest dana nakon zločina, osudio je Ante Ujević. Dugotrajnu
zatvorsku kaznu, od 25 godina, potvrdio je Vrhovni sud. Ujević je
nedavno dobio i potvrdu dvanaestogodišnje zatvorske kazne,
na koliko je osudio Bernarda Acketu, koji je tako istukao majku da je
za nekoliko dana umrla. Na deset je godina zbog ratnog zločina prema
civilima Ujević osudio pripadnika paravojnih postrojbi Nenada Tepavca...
Karlo Renko
Bivšeg direktora Nacionalnog parka Mljet Karla Renka Ante
Ujević osudio je na devet i pol godina zatvora zbog dviju pljački
poslovnice Hrvatske pošte u Karlovcu. Renko je maskiran
kapom i sunčanim naočalama iz pošte ukrao novac i bonove za
mobitel. Vrhovni sud potvrdio je tu presudu.
Srećko Uzelac
Ubojici svećenika Josipa Rafaja Srećku Uzelcu vijeće kojim je
predsjedao sudac Ujević “odrezalo” je
četrnaestogodišnju kaznu. To je godinu manje nego
što je mogao biti maksimalno osuđen. Nepravomoćnom je
presudom potvrđeno da je Uzelac ubio svećenika zbog ljubomore
– obojica su bila u vezi s istom djevojkom, Evicom
Krešić.
Zdenko Mrzljak
Nepravomoćno je osuđen na deset godina zatvora zbog bacanja bombe na
policajce. Prvog je dana suđenja u sudnici bio u bolesničkom krevetu,
pjevao je i tvrdio da ne može hodati. No, sudac Ujević provjerio je to
i doznao da Mrzljak u zatvorskoj bolnici hoda na štakama pa
mu je naredio da tako dolazi i u sudnicu.
Walter Wolf
Ne dođe li 14. listopada na Županijski sud u Karlovcu, sudit će mu se u
odsutnosti zbog nezakonite prodaje poslovnog prostora Karlovačke
industrije obuće u Srbiji. U slučaju suđenja u odsutnosti, Ujević će
sudskom vijeću predložiti da se za poduzetnikom raspiše
tjeralica.
