Uvjereni da pravilno shvaćamo značenje ustavne odredbe prema kojoj “članom Državnog sudbenog vijeća nitko ne može biti više od dva puta”, u Večernjem listu objavili smo tekst “Nevjerojatan propust: Suca Bobana izabrali treći put u DSV, Ustav dopušta samo dva”. Taj je tekst sucu Visokog prekršajnog suda i članu Državnog sudbenog vijeća Nediljku Bobanu nanio toliku duševnu bol da je po tužbi od 31. ožujka 2015. Županijski sud u Zadru 3. ožujka 2017. njemu pravomoćno dosudio 50.000 kuna! Tražio je sudac još 30.000 kuna, dakle više nego što se prema orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda dobije za duševne boli zbog smrti brata ili sestre (75.000 kuna), ali suci su ipak ocijenili da bi to bilo previše.
Nije pomoglo što je potpisnik utuženih redaka, a i ovog teksta, svjedočio da mu ni u primisli nije bilo dovoditi u pitanje profesionalne kvalitete suca Bobana. Jedino smo propitivali zašto baš sudac Boban mora, iako su suci specijaliziranih sudova njemu dali najviše glasova, i treći put biti izabran za člana DSV-a bez obzira na ustavnu odredbu prema kojoj nitko ne može biti biran više od dva puta. Pa u Hrvatskoj ima još više od 1800 sudaca, dodali smo svjedočeći u parnici. Iz istih moralno-etičkih razloga Ministarstvo pravosuđa u nedavnom paketu izmjena pravosudnih zakona predložilo je ne samo da nitko ne može više od dva puta biti članom DSV-a, već i da se propiše kako nitko ne može biti biran uzastopce te da se to odnosi i na aktualne članove DSV-a.
Umanjiti nedopušteni utjecaj
Ministarstvo je to obrazložilo: “Navedeno se predlaže kako bi se što većem broju sudaca omogućilo da postanu članovi Vijeća te da se onemogućavanjem uzastopnih mandata na najmanju moguću mjeru svedu neprimjereni i nedopušteni utjecaji na članove Vijeća”. I Udruga hrvatskih sudaca u svojem je prijedlogu izmjena iste odredbe proljetos bila još stroža tražeći da se mogućnost izbora ograniči na jedan mandat, ali za to bi trebalo mijenjati Ustav. Uostalom i Greco, antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe, upozorio je Hrvatsku da bi trebalo ograničiti mandat predsjedniku Vrhovnog suda u vrijeme kad je Branko Hrvatin bio već treći mandat zaredom prvi čovjek sudbene vlasti. Stoga Ministarstvo pravosuđa sada predlaže da se ograniči mogućnost izbora i čelnika Vrhovnog suda na najviše dva mandata, pozivajući se upravo na preporuke Greca. Dakle, da rezimiramo. Udruga sudaca inzistira na jednom imenovanju za člana DSV-a, europski je preporučeni maksimum i Ustav dopušta najviše dva puta, no ako već mora tako biti, Ministarstvo pravosuđa inzistira da to ne bude uzastopce, a Večernji je list zbog toga što je pisao da sudac nije smio biti treći put izabran morao platiti 50.000 kuna odštete! Pri tomu sucu Bobanu ništa nismo zamjerili jer smo smatrali da je njegova stvar što se i treći put kandidira, već smo u svojoj “pravnoj nepismenosti” prigovorili izbornom povjerenstvu što to nisu uočili ili što su zanemarili. Uzgred, oni nas nisu tužili.
Inače, i sudac Mislav Kolakušić s Trgovačkog suda u Zagrebu čitao je spornu ustavnu odredbu na isti način pa je stoga kao drugoplasirani na tom izboru za DSV podnio prigovor na Bobanovo imenovanje. Ali, i peteročlano vijeće Vrhovnog suda i Ustavni sud dali su Bobanu za pravo. Ispalo je kako se to što u citiranoj odredbi piše da nitko ne može više od dva puta biti biran za člana DSV-a ne primjenjuje retroaktivno, već na buduća vremena pa za suca Bobana nema prepreke da bude izabran treći, pa i četvrti put u DSV. Boban je dvaput bio biran u DSV 2005. i 2009. kad su se bitno izmijenili propisi o DSV-u pa mu je stoga mandat prestao nakon 19 mjeseci. Premda u Ustavu i Zakonu o DSV-u piše da nitko ne može više od dva puta biti član DSV-a bez obzira na to je li odradio mandat do kraja, suci su u povodu prigovora suca Kolakušića presudili da treba uzeti u obzir što Boban drugi mandat nije odradio do kraja. Također, da se ustavne izmjene ne primjenjuju na mandate koji su prije toga istekli pa se stoga prvi mandat suca Bobana ne uračunava. O tomu koja je svrha ograničenja mandata članovima DSV-a, o sistemskom smanjenju mogućnosti lobističkih utjecaja i nastojanju da se poveća objektivnost, u tim odlukama nije bilo riječi. Ministarstvo pravosuđa sada predlaže da se novo ograničenje primjenjuje “na sve osobe koje su do dana stupanja na snagu ovog zakona bile članovi Vijeća”. Očigledna je intencija svih tih općih prijedloga i preporuka. Drugo je pitanje, čak i ako smo pogriješili što smo ustavnu odredbu čitali kako u njoj doslovno piše, zar je zbog toga Boban trebao dobiti čak 50.000 kuna? Prema njegovoj tužbi naslov i tekst bili su intonirani “senzacionalistički, uvredljivo, upitno i omalovažavajuće” te je tekst “grubo ugrozio profesionalnu reputaciju i dignitet tužitelja”. U tužbi se tvrdi i da novinar nije kontaktirao Izborno povjerenstvo premda se u tekstu navodi kako su nam odgovorili da nam ne mogu otkriti svoju odluku u povodu Kolakušićeva prigovora dok ona ne postane konačna, osim što mogu potvrditi da su njegovi prigovori identični našim upitima. Kad smo naknadno doznali odluku Povjerenstva u korist Bobana, i nju smo objavili.
Sporni tekst, obrazložio je Boban u tužbi, mogao je stvoriti uvjerenje da je izabran na nezakonit način, što ga je dovelo do “gubitka koncentracije, rezignacije, osjećanja gorčine i nezadovoljstva, zabrinutosti za obitelj i djecu, tegoba kod spavanja, osjećaja iscrpljenosti i niza drugih tegoba, a isto su doživjeli i članovi obitelji tužitelja”. Sučevi supruga i sin potkrijepili su njegove tvrdnje da je tih dana “možda nekih tjedan-dva” bio rastresen.
Zastupnici Večernjeg lista iz odvjetničkog ureda Hrvoja Ladana u odgovoru na tužbu naveli su da su potpuno promašene tvrdnje o karakteru objavljenih informacija te da bi usvajanje tužbenog zahtjeva predstavljalo povredu prava na slobodu medija i prava na iznošenje vrijednosnog suda, odnosno da sporni tekst nije uopće bio podoban povrijediti pravo osobnosti i nanijeti neimovinsku štetu.
Prvostupanjska sutkinja Ilijana Petyo, čiju je presudu županijska sutkinja u Zadru Marina Tanta potvrdila, obrazložila je da je sporni tekst mogao povrijediti profesionalni ugled suca Bobana, jer se od njega očekuje “osjećaj za odgovornost, moralno i savjesno ponašanje, da dobro poznaje Ustav i zakone, pa da se ni ne prijavljuje za izbor za DSV ako za to ne ispunjava uvjete”. Premda, zašto bi sudac morao poznavati sve grane prava ili kako će netko tumačiti propise? Bivši predsjednik države Ivo Josipović, profesor i doktor prava, slovi za puno većeg pravnog stručnjaka nego što je to sudac Boban pa što je njegovoj reputaciji štetilo što je svojedobno kao kaznenopravni stručnjak predložio da kaznena djela iz pretvorbe i privatizacije ne zastarijevaju, pogrešno misleći da ta odredba može imati retroaktivni učinak, a ne može, kako je naknadno utvrdio Ustavni sud. Sam Josipović pa i drugi pravni stručnjaci i danas smatraju da je to bila pogrešna odluka Ustavnog suda u slučaju bivšeg premijera Ive Sanadera. Ali, nitko od njih zbog tog svojeg stava nije morao platiti odštetu od 50.000 kuna. Tako i stavovi Udruge hrvatskih sudaca, i Ministarstva pravosuđa, govore da je jedno pravo – to što Ustavni sud dopušta Bobanu da i tri ili četiri puta bude izabran za člana DSV-a – a drugo moral. Sudac Boban očigledno s pokrićem ima visoko mišljenje o sebi, ali unatoč tomu pitanje je njegove profesionalne savjesti što on ne vidi problem u tomu da ukupno gotovo deset godina, koliko će nakupiti po isteku mandata, odlučuje o izboru sudaca i njihovu napretku, umjesto da taj posao prepusti i drugima bez obzira na to što očigledno uživa povjerenje kolega.
S obzirom na to da se sutkinja Petyo u obrazloženju presude pozvala na Bobanov osjećaj za odgovornost, moralno i savjesno ponašanje te poznavanje Ustava i zakona, zanimalo nas je kako se sudac Boban ponio kad je na sjednicama DSV-a raspravljano i odlučivano upravo o kandidaturi sutkinje Petyo. Ona se od listopada 2015., prema podacima objavljenim na web-stranici DSV-a, javlja na natječaje za sutkinju županijskih sudova u Zagrebu, Karlovcu, Velikoj Gorici i Bjelovaru. Na potonjem izboru u lipnju ove godine pri razgovoru s kandidatima član DSV-a Boban nije se izuzeo niti je ostalim članovima DSV-a prijavio okolnost da je sutkinja Petyo nepravomoćno presudila spor u povodu njegove tužbe dosudivši mu 30. lipnja 2016. odštetu kao članu DSV-a od 50.000 kuna. Predsjednik DSV-a na naše pitanje odgovorio je da Boban o tomu nije izvijestio ostale članove DSV-a ni na dijelu sjednice u kojem je odlučivano o imenovanju kandidata. To doduše nije okolnost zbog koje se član DSV-a mora izuzeti, ali prema Zakonu o DSV-u, ako član DSV-a zna za neke okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost u postupcima iz nadležnosti Vijeća, dužan je o tome odmah obavijestiti Vijeće koje će donijeti odgovarajuću odluku.
– Nakon primitka vašeg dopisa razgovarao sam s kolegom Bobanom koji mi je rekao da je točno da mu je dosuđena naknada presudom koju je donijela sutkinja Ilijana Petyo, međutim da je taj predmet pravomoćno okončan te da on smatra da s obzirom na to ne postoje nikakvi razlozi zbog kojih bi postojala sumnja u njegovu nepristranost i da zbog toga nije bilo potrebe da o tome obavještava Vijeće – odgovorio nam je predsjednik DSV-a Željko Šarić dodajući da nam ne može odgovoriti je li sudac Boban bio dužan o tome izvijestiti DSV jer njegovo mišljenje ne moraju dijeliti i ostali članovi DSV-a, a i njegov osobni stav ne moraju dijeliti i ostali članovi Vijeća. Zbog tajnosti vijećanja i glasovanja predsjednik DSV-a nije nam mogao odgovoriti ni na pitanje kako se Boban izjašnjavao o sutkinji Petyo, ali skrenuta nam je pozornost na činjenicu da sutkinja Petyo nije imenovana županijskom sutkinjom. Premda, to ne mijenja eventualnu etičku obvezu za suca Bobana, koji je očigledno sam presudio svoj mogući sukob interesa umjesto da je to prepustio kolegama.
Uostalom, ako je pravomoćnost kriterij za prijavljivanje, zašto Boban nije tu okolnost prijavio na ranijim natječajima na kojima je sutkinja Petyo bila kandidatkinja, a kad još nikakva presuda u njegovoj parnici kod te sutkinje nije donesena. Inače, svoje poznavanje medija sutkinja je pokazala time i što je u obrazloženju svoje odluke prigovorila Večernjem listu što je o slučaju Boban pisao prije nego što je bila poznata konačna odluka nadležnih tijela o regularnosti izbora. Iz toga proizlazi da novinari o nekim sudskim slučajevima koji traju i desetljećima ne bi mogli pisati sve dok odluka ne postane pravomoćna.
Umanjiti nedopušteni utjecaj
Kao da nije vidjela novinske izvještaje o istragama ili suđenjima, zaključila je da stoga tu nije riječ o novinarskom postupanju u dobroj vjeri!? I taj njezin stav potvrdila je i sutkinja Tanta. Sud nije uzeo u obzir čak ni navode novinara kako se vidi da nije bilo namjere naštetiti časti i ugledu suca Bobana, već i po tomu što smo u svim objavljenim tekstovima prešutjeli informaciju koja je svojedobno objavljena na portalu Jutarnjeg lista jer to nismo smatrali bitnim za suštinu teksta. Sutkinja je zaključila da to ništa ne govori o namjeri, već jedino da autor nije smatrao relevantnim to što je Boban kao prekršajni sudac dvaput bio biran članom DSV-a u Saboru 2005. i 2009. premda je opća sjednica Vrhovnog suda oba puta prednost dala sucu Visokog prekršajnog suda Marku Raši. Također, prešutjeli smo i da je Boban, dok je bio član DSV-a, napredovao na Visoki prekršajni sud. Sada to smatramo relevantnim jer je u biti ovog slučaja sudska etika. S obzirom na sve okolnosti, prvo što je na prijedlog ove teme urednik Obzora pitao bilo je, a što drugo nego: “Ali, zar nas sudac Boban ne bi mogao opet tužiti?”. Naravno da bi, ali javnost ima pravo znati. Boban je tužio Večernji list i zbog drugog teksta u nizu na istu temu, također tražeći 80.000 kuna, ali za sada je nepravomoćno odbijen.
Žustro se amerikaniziramo; i pravo nam postaje sve nedokučivije pa i akademski obrazovanom pojedincu nužno treba odvjetnički tim da bi razumio propise, a dva-tri odv.tima da bi ga zastupala ppri ovakvim biserima. Rvacka