Kada bi se današnje svjedočenje potpredsjednika Vlade i Ministra financija Ivana Šukera pred Povjerenstvom za Inu moglo opisati jednom rečenicom ona bi glasila: "Polančec je kriv za sve."
Bivši ministar gospodarstva Damir Polančec, kojeg je upravo Šuker zamijenio na mjestu predsjednika nadzornog odbora Ine u listopadu 2008., vodio je pregovore o novome dioničarskom ugovoru između Ine i MOL-a za koji oporba smatra da je dao Mađarima znatno veća upravljačka prava. Šuker je također priznao kako su "sporne" izmjene dioničarskog ugovora prihvaćene na sjednici Vlade u siječnju 2009. godine na temelju prezentacije koju je održao Polančec i prema kojoj se u izmjene ugovora trebalo krenuti jer nitko od vlasnika više nije imao 50 posto udjela u tvrtki. Na to mu je predsjednica Povjerenstva Dragica Zgrebec objasnila kako se prema prvotnom ugovoru izmjenama pristupa tek kada udio nekog od vlasnika padne na manje od 25 posto na što je Šuker rekao kako je Polančec na prezentaciji u Vladi rekao drugačije.
Situacija je postala još zanimljivija kad je Šuker priznao kako je i sam bio imenovan za člana povjerenstva za izmjenu dioničarskog ugovora, ali kako se ni jednom nije pojavio na sastancima. Drugim riječima, nije sudjelovao u radu Povjerenstva, a priznao je i da je glasovao za izmjene dioničarskog ugovora iako ih prije toga nije ni vidio.
- Smatrao sam da nema potrebe da sudjelujem u tome kada je kolega to vodio - pravdao se Šuker.
Potvrdio je i na pitanje HNS-ova Zlatka Koračevića kako je znao da je odvjetnik Zoran Marković bio pravni savjetnik Vlade u pregovorima sa MOL-om, ali nije želio odgovoriti je li znao da je Marković u isto to vrijeme bio direktor tvrtke Fima Ami u koju su deponirane Podravkine dionice.
- Sada bih ja vas mogao pitati tko je otac te tvrtke Fima Ami - dobacio je Šuker Koračeviću aludirajući očito na njegova stranačkog šefa Radimira Čačića. Inače, Šukerova se "obrana" uglavnom svela na uporno ponavljanje kako su Mađari kupnjom 25 posto plus jedne dionice 2003. godine u vrijeme Vlade Ivice Račana dobili velika upravljačka prava i zapravo postali "zajedničari" čime se zacrtala pregovaračka pozicija naše strane.
Istaknuo je i kako HDZ-ova Vlada nije prodala ni jednu jedinu dionicu MOL-u nego je 7 posto dionica dala braniteljima bez naknade, 15 posto prodala na burzi, a sedam posto zaposlenicima Ine. Stalno je spominjao i da je cijena od 900 kuna, koliko se dobilo 2003. godine po Ininoj dionici, premala s obzirom na to da je za te iste dionice MOL nudio 2800 kuna nekoliko godina poslije.
– Godine 2003. za 25 posto plus jednu dionicu dobilo se 505 milijuna dolara što je 202 dolara po dionici. Dolar je tada iznosio 6,50 kuna. Dakle, dionica nije bila 900 kuna, no i jučer smo imali problema s matematikom - poručio mu je SDP-ov Gordan Maras još se jednom našalivši na račun Šukrerova stranačkoga kolege Borisa Kunsta koji jučer nije znao da 1 dionica nije isto što i jedan posto.
lopovi uvijek tvrde da nisu ništa ukrali