Potpredsjednik Vlade Ivan Šuker stekao je hrabrosti da izađe pred televizijske kamere i prizna da stvari ipak ne idu kako je planirao. Rekao je da slijedi novi krug rezanja državnih troškova: regresa, božićnice, povlaštenih mirovina..., svega osim rodiljskih naknada i dječjih doplataka koje je, zacijelo, premijerka Kosor postavila kao svoju zadnju liniju obrane. Ipak je ona stekla zavidnu političku karijeru na brizi o braniteljima, ženama i djeci, pa nije red da ih žrtvuje među prvima.
Neosporno je da Vlada mora smanjiti troškove da bi zadržala kontrolu nad javnim financijama, iako je upravo Šuker do jučer grmio da sve ide po planu i kritizirao sve koji su se usudili govoriti o rebalansu. Čak i da nema brodogradilišta i njihovih dugova, a oni su više nego stvarni jer iznose 10 posto vrijednosti budžeta, rebalans je potreban jer je vlast računala da će gubici biti blaži, a porezni obveznici izdašniji. Osim toga, problemi u Grčkoj i drugim članicama eurozone uznemirili su duhove, pa se sada strože gleda i na hrvatske pokušaje da se dodatno zaduži. Nisu ovo dani kojih će se Šuker rado sjećati, novine i lobiji gotovo svakodnevno pribijaju ga na stup srama, odriču mu stručnost da se nosi s krizom te na njega, dijelom i nekorektno, prebacuju odgovornost za sve što se ružno događa u državi. Šuker je vjeran vojnik partije i lojalan ministar koji će učiniti sve što se od njega zatraži: pa je s te strane krivo vjerovati kako je problem u jednom čovjeku, a ne u cijeloj vladi ili konceptu. Možda ima i neke pravde u tome da sad Šuker mora rezati na sve strane i zamjerati se ljudima, jer je imao sreće da mu prvi mandat prođe u slatkim brigama kome će više dati. Svojevremeno su to morali činiti Slavko Linić i Borislav Škegro, pa i dandanas iz njih izbija gorčina zbog tereta koji su morali preuzeti na leđa u ime nekog općeg dobra.
HDZ-u su stigla na naplatu sva dodvoravanja biračkom tijelu, kupovanja koalicijskih partnera, izgubljene milijarde u korupcijskim aferama, pa je red da nešto od zaostalih problema i sami riješe. Rezovi koje će morati provesti HDZ će možda stajati gubitka vlasti na idućim izborima, no to je građanima mala zadovoljština za stotine tisuća izgubljenih radnih mjesta, potrošenu budućnost brojnih generacija i višegodišnje zaostajanje zemlje.
Sindikati će se dići na noge jednako kao što su to učinili seljaci, ljudi teško žive i nisu krivi što se vlast dovela u situaciju da smanjuje budžetsku potrošnju u vrijeme kad bi je trebalo povećavati. Šuker tek treba pokazati je li nadišao okvire računovođe, osobe koja se brine da prikupi onoliko koliko se od njega traži i proslijedi na račune drugih. Granice novog zaduživanja manje-više su iscrpljene, domaća porezna baza sve je manja i sad treba naći pravu mjeru da se zaštite ljudi, a istodobno ekonomija dobije priliku za oporavak.
Sigurno se puno puta upire prst u Šukera, ali ne može ni on uvijek biti glavni krivac. Plaće i mirovine se i dalje na vrijeme isplaćuju, a dok je tako ne smijemo se previše žaliti