Najavljeni poziv Hrvatskoj za priključenje zapadnom obrambenom savezu 2008. godine u svojem komentaru o summitu NATO-a u Rigi pozdravlja jedan od najuglednijih njemačkih dnevnika. Frankufrter Algemeine Zeitung čitateljima objašnjava da je "poziv za članstvo Hrvatskoj već unaprijed osigurao američki predsjednik Bush".
Za Hrvatsku i njenu sigurnost to je najvažnija integracija. Važnost tog pristupa ističe i predsjednik Stjepan Mesić upozoravajući da je ta integracija potrebna kada najjača stranka u susjednoj državi zastupa granicu na klasičnoj velikosrpskoj liniji od Vitovitice prema moru. Međutim, fantazijama u susjednoj državi NATO je pokušao podrezati krila, pozivajući usnatoč nesuradnji s Haaškim tribunalom i Srbiju i Crnu Goru i BiH u Partnerstvo za mir. Valja se nadati da će vrata za ulazak u zapadne integracije tamošnjim biračima ipak biti primamljivija od ravnogorskih ojkalica.
S druge strane, najveći skup NATO-a održan je ovaj put u glavnom gradu Letonije, Rigi, bivšoj sovjetskoj republici, dakle u neposrednoj blizini Moskve, što je ruski predsjednik Putin osjetio kao provokaciju. Nastojao je svim silama sam sebe pozvati na summit, što mu nije uspjelo. Međutim, glavni se je sukob odigravao iza kulisa, i to između Nijemaca s jedne i Angloamerikanaca s druge strane. Njemačka kancelarka Angela Merkel izjašnjava se, za razliku od svog prethodnika, za transatlantsku suradnju, što su Washington i London nastojali iskoristiti za pritisak da Nijemci uključe svoje postrojbe u borbe u Afganistanu. No, nije uspjelo.
Kancelarka je ostala pri svom tvrdom stavu da Nijemci neće sudjelovati u operacijama na jugu zemlje. Istodobno, sukob unutar NATO-a također je sukob između dva različita viđenja saveza: Nijemci slijede staru berlinsku koncepciju i žele suradnju s Rusima što bi, smatraju, ojačalo i EU i kontinent, dakako pod njemačkim vodstvom. Englezi i Amerikanci to odbijaju. E-mailovi čitatelja po njemačkim novinama kritiziraju NATO, mnogi se zalažu za istup iz saveza i za jačanje EU. Međutim, Unija je ograničena na stari kontinent i ne može zastupati zapadne vrijednosti izvan kontinenta, pogotovo kada je riječ o važnoj suradnji triju kontaktnih religija, kršćanstva, islama i judaizma, što je napokon svrha papina posjeta Turskoj.
Srbija nije Milošević, isto kao što Irak nije Sadam Husein. Irak je domovina Gilgameša, vječnog epa o ljepoti, istini i smrti, a Turska je kolijevka antičke kulture, da ne govorimo o arapskim filozofima koji su utjecali na Zapad. Buduća uloga NATO-a trebala bi tu zapadnu koncepciju oživotvoriti. Arapske zemlje su saveznici Zapada, ali to nisu Al-Qaida ni talibani.
