Ideja, koja je još uvijek u pelenama, o euroregiji Herceg-Dalmaciji nije, kako se očekivalo, naišla na plodno tlo kod hrvatskih političara. Zapravo, prošla je nezapaženo osim nekoliko reakcija političara koje su novinari pitali što misle o toj ideji. Razlog tome je, čini mi se, što je ideja objavljena u trenutku kada se na hrvatskoj političkoj sceni rasplamsao sukob o sporazumu koji je Ivo Sanader htio potpisati s Austrijom o odšteti za imovinu koju su folksdojčerima oduzele komunističke vlasti.
Ipak, iz reakcija što smo prikupili, vidljivo je da u Hrvatskoj političari, bez obzira bili oni lijevi ili desni, protiv povezivanja dviju regija nemaju ništa. Dapače, tu inicijativu podržavaju, ali odmah nakon što su izrekli tu rečenicu dodaju ogradu u smislu: "Važno je da se unaprijed odbaci svaka insinuacija o teritorijalnom prekrajanju" ili "uključivanje istočne Hercegovine uklonile bi se sumnje da se radi o ekskluzivnom etničkom projektu".
Kada čujete te riječi ili savjete, kako ih hoćete formulirati, čovjek se zapita zašto se na svaku ideju koja dolazi od Hrvata iz BiH gleda sumnjičavo. Prije nego što su nešto napravili moraju se opravdati da nemaju nikakvih "zlih namjera oko prekrajanja granice". Svima je jasno, čak i najvećem hrvatskom političkom romantiku u BiH, da je BiH suverena država koja ima svoje granice koje nitko ne može prekrojiti. One se ne mogu izbrisati ni osnivanjem jedne šire regije koja bi kao i ostale regije u Europi međusobno surađivale za dobrobit građana s jedne i druge strane granice.
Ako je suradnja Istre s euroregijama u Sloveniji, Italiji i Austriji, nešto normalno u čemu se ne vidi nikakva težnja političara koji vode tu regiju da bi prekrajali granice i pridružili se Italiji, zašto bi onda trebalo staviti zrno sumnje na moguću regiju Herceg-Dalmaciju da se radi o teritorijalnom prekrajanju. Možda samo zbog toga što u svijesti mnogih u BiH i Hrvatskoj postoji kliše o Hrvatima iz BiH koji na svaki način žele postati dio Hrvatske.
Dok im se god bude na leđa tovario "nepostojeći grijeh" i oni strahovali od njega, kod njih neće biti inicijativa koje bi prije svega pomogle da na područjima gdje žive osiguraju sebi normalan život kakav imaju ljudi u svim europskim regijama.
