Katastrofa, zdvajaju nad svojim njivama na krajnjem istoku slavonski ratari, kojima su dugotrajna suša i visoke temperature gotovo potpuno uništile usjeve šećerne repe. Sve do druge polovice srpnja repa je bila zdrava, urod obećavajući. Očekivalo se da će Hrvatska industrija šećera u Županji otkupiti gotovo 750 tisuća tona sirovine, od čega više od 90%, odnosno 700 tisuća tona s hrvatskih oranica. No nakon vala ekstremnih vrućina, koje su utjecale na dehidraciju korijena repe, nakon čega je pao imunitet biljaka i pojavile se razne bolesti i štetnici, u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji ukupne su štete veće od 70%, gdjegdje i 100%. Nije puno pomoglo ni navodnjavanje na dijelu površina pa se mnogi pitaju hoće li to uzdrmati i poslovanje jedine naše preostale šećerane i hoće li biti dovoljno šećera na tržištu.
Najlošija godina do sada
Miroslav Božić, savjetnik Uprave HIŠ-a, kaže kako je na nekim površinama udio truleži veći od 20% pa tu nije isplativo vađenje i isporuka repe na preradu.
– Zadnje procjene pokazuju da bi od oko 10.760 ha zasijanih površina ostalo čak 14%, najmanje 1500 ha, s kojih neće biti isporuke repe našoj tvornici u Županji. U preradu će, procjenjuje se, oko 500 tisuća tona od čega na domaću repu otpada oko 95% – tvrdi Božić, ističući kako su šećerna repa i proizvodnja šećera neraskidivo povezani. Lošija godina za repu automatski znači lošiju "šećernu" godinu iako ne vrijedi uvijek i obrnuto, što je najbolje pokazala godina ukidanja proizvodnih kvota u EU. Tada je naime u svim zemljama EU bila izvrsna proizvodna godina za šećernu repu, ali jako loša za europske proizvođače šećera koji su bez iznimke pretrpjeli ogromne gubitke zbog do tada nezabilježenog pada cijena.
– Na polovici ovogodišnje kampanje, sad je sasvim izvjesno da će ova godina biti najlošija proizvodna godina od hrvatskog osamostaljenja, kako za proizvodnju šećerne repe tako i za domaću proizvodnju repnog šećera – objašnjava Božić. No iako je to snažan udarac na njihovo poslovanje, ipak nije toliko snažan da bi ugrozio opstanak šećerane i budućnost proizvodnje šećerne repe i šećera u Hrvatskoj, dodaje.
– Ovaj je sektor više puta potvrdio iznimnu otpornost na razne vrste šokova i sposobnost prilagodbe. Na koncu, šećer je u zadnjih 25 godina, zbirno promatrano, i nadalje prvi izvozni poljoprivredni proizvod RH, iako se taj udjel postupno smanjuje nakon ulaska u EU – napominje. Predsjednik Uprave HIŠ-a Željko Zadro nedavno je rekao kako su se nadali proizvodnji od oko 110 tisuća tone repinog šećera, a sada će to biti najmanje upola niža.
– Ipak, kampanjsku proizvodnju repnog šećera treba uvijek promatrati u kontekstu cijele proizvodne godine u kojoj važnu ulogu imaju i prijelazne zalihe, mogućnost dodatnog rafiniranja sirovog šećera... kako bi se osigurao kontinuitet sigurne opskrbe glavnih kupaca šećera, prije svega domaće prehrambene industrije kojoj je HIŠ tradicionalno glavni dobavljač. Moguće je određeno smanjenje udjela izvoza u našoj ukupnoj prodaji, što će, vjerujemo, biti privremenog karaktera jer je malo vjerojatno ponavljanje agro-klimatoloških uvjeta zabilježenih ove godine – naglasio je Božić te dodao kako se potrošači ne trebaju bojati nestašica šećera na tržištu.
POVEZANI ČLANCI:
– Hrvatska je već punih 11 godina potpuno integrirana na tržište EU gdje je slobodan protok svih roba pa tako i šećera. Ne postoji nikakva opasnost nestašica na domaćem kao ni na europskom tržištu. Domaća je industrija i nakon ulaska RH u EU nastavila izvoziti više od polovice domaće proizvodnje kupcima izvan Hrvatske, jednako tako je uvijek određena količina šećera iz uvoza prisutna na našem tržištu. Stoga potrošači mogu biti potpuno mirni – kaže Božić. Lani je proizvedeno ukupno nešto više od 105 tisuća tona šećera što uključuje i rafiniranje sirovog trščanog šećera. Ukupno je otkupljeno oko 550 tisuća tona šećerne repe, od čega 500 tisuća tona od domaćih proizvođača. Strateški važnim pokazao se porast zasijanih površina u Hrvatskoj od 30% u ovoj u usporedbi s prošlom godinom pa unatoč najvećoj prirodnoj katastrofi neće biti znatnijeg pada količina za preradu, uvjeren je Božić. Što se tiče iznimno loše tehnološke kvalitete sirovine, ona će se puno negativnije odraziti na poslovanje HIŠ-a nego na same proizvođače.
– S naše strane, učinili smo sve kako bi na preradu bila prihvaćena i ona sirovina koja je bila na rubu ili nešto ispod prihvatljive kvalitete za normalan rad postrojenja. Svjesni smo da postoje dobre i loše godine i naš je strateški interes nastaviti iznimno korektnu suradnju koju imamo s proizvođačima. Vjerujemo da je i njihovo stajalište slično – rekao je Božić. Doznajemo kako domaća potrošnja šećera čini manje od 1% potrošnje šećera u EU, a kako na unutarnjem tržištu Unije nema ograničenja trgovine, bespredmetno je pomisliti da bi pad proizvodnje domaćeg šećera mogao imati presudan utjecaj na kretanje cijena, pojasnio je Božić, a s njime se slažu i u resornom Ministarstvu poljoprivrede. Ističu kako se maloprodajna cijena šećera u Hrvatskoj formira na razini velikih trgovačkih lanaca preko kojih ide većina opskrbe, a njihova opskrba veže se za veleprodajne cijene šećera na tržištu EU, gdje je dovoljno repe.
Obratili se i Bruxellesu
– Proizvodnja u Njemačkoj, Francuskoj i Poljskoj, gdje se proizvodi najviše šećera u EU, dobra je do jako dobra, čime će se kompenzirati pad proizvodnje na našem području. S druge strane, padom proizvodnje zbog suše i naknadnim problemima s truleži i retrovegetacijom iz našeg su okruženja snažno pogođene i Mađarska, Rumunjska i Srbija, dijelom i susjedna Italija – kažu iz Ministarstva. Na upit hoće li država i kako pomoći, dodaju kako je u tijeku donošenje posebnog programa pomoći sektoru. Iznos programa je 9 milijuna eura koji će se raspodijeliti na proizvođače šećerne repe sukladno razinama štete koju su imali.
– Šećerana će morati poslovne probleme pokriti iz vlastitih resursa, ali i u tom dijelu država je putem HBOR-a u postupku odobravanja šećerani kredit za refinanciranje u iznosu od deset milijuna eura. Od Bruxellesa je tražena pomoć za više sektora koji su pogođeni ovogodišnjom sušom, pored šećerne repe i za proizvođače sjemena, voćare i vinogradare te ratare. Vidjet ćemo kako će se o tome očitovati, za očekivati je određenu pomoć – ističu iz Ministarstva.
– Pomoć od 9 milijuna eura koja bi, prema najavama, trebala biti isplaćena do kraja ove godine, u najvećoj će mjeri nadoknaditi pretrpljenu štetu proizvođačima repe. U kombinaciji s redovnim mjerama poljoprivredne politike u koje spadaju proizvodno vezana, osnovna i de minimis plaćanja, vjerujemo da će proizvođači zadržati interes za sjetvu i u idućim godinama – rekao je Božić te dodao kako je krizni program potpore ratarima bez kojih nema domaće proizvodnje šećera posredna pomoć i priznavanje važnosti očuvanja ove proizvodne grane koja ima najveći multiplikativni učinak na zapošljavanje u manje razvijenim ruralnim prostorima. – Iznimno cijenimo napor ministra poljoprivrede i cijele Vlade koji su osigurali sredstva za ovaj krizni program potpore, bez kojeg je postojao ozbiljan rizik ugroze sjetve iduće godine s nesagledivim posljedicama – zaključio je.
>> FOTO Ovo su prosječne cijene najma stana u gradovima u EU: U jednom treba izdvojiti čak 2275 eura
