S gotovo 70 tisuća članova iz 157 zemalja, Europsko društvo radiologa najveća je stručna i znanstvena organizacija kojoj je na čelno mjesto prvi put izabran ekspert iz manje europske zemlje, i to iz Hrvatske! Predstojnik Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KB Dubrava, prof.dr.sc. Boris Brkljačić, predložen je za jednog od kandidata te potom i odabran da vodi Društvo koje je, ukratko, autoritet za radiologiju u svijetu.
Kako ide procedura izbora za čelno mjesto Europskog društva radiologa i što to znači za hrvatsku radiologiju?
Šest godina bio sam u Izvršnom odboru, a da biste bili nominirani morate biti vrlo aktivni u društvu, raditi, predavati, izdavati publikacije. Nominiran sam uz kolegicu iz Londona i izabran, što mi je velika čast jer su dosad na tome mjestu uglavnom bili kolege iz velikih zemalja. U odboru direktora sad ću biti pet godina i 2020. predsjedati kongresom u Beču na koji dolazi više od 20 tisuća ljudi. Europsko društvo radiologa izdaje tri stručna časopisa od kojih je najvažniji “European Radiology” u kojem je doista prestižno objaviti znanstveni rad. Društvo omogućava pristup europskoj diplomi, organizira tzv. europsku školu radiologije odnosno tečajeve u svijetu na kojima predaju najbolji stručnjaci, a jedan takav bit će u rujnu u Splitu. Imamo odnose s 27 međunarodnih društava, a svake godine se na zajedničkom sastanku u studenome raspravlja o mnogim europskim temama, prezentiraju stavovi i Hrvatsko društvo radiologa u tome aktivno sudjeluje iako smo mali, imamo 400 članova.
Koje teme trenutačno dominiraju u radiologiji, o čemu se raspravlja?
Kod nas se puno govori o odlasku liječnika, to je problem i u Rumunjskoj odakle liječnici masovno odlaze u Francusku pa su se kolege žalili da educiraju svoje mlade ljude da bi zapravo radili u Francuskoj, a problem je i u drugim tranzicijskim zemljama. I Britanci se jako žale na efekte Brexita, imaju jako malo radiologa i ovisni su o uvozu ljudi pa ondje i naši ljudi lako dobiju posao. I mi imamo manje radiologa nego mnoge zemlje, ali puno više nego Engleska i Irska. Rekao bih da imamo ozbiljan problem u malim bolnicama.
Kako mi stojimo kad je u pitanju radiološka oprema, MR i CT se uvijek spominju kad se govori o listama čekanja?
Zahvaljujući Hrvatskom društvu radiologa, europskim smjernicama i utjecaju na zdravstvene administracije, uspjeli smo prilično obnoviti CT opremu, a sad je u procesu nabava mamografskih uređaja, što je posebno važno jer imamo nacionalni mamografski probir i vrlo stare aparate. Još treba zamijeniti MR i angiografske uređaje pa će situacija što se tiče opreme biti vrlo dobra. Svi pričaju o listama čekanja, a nitko ne govori koja je korist od tih brojnih pretraga. U bolnicama u Dubravi, Osijeku, Zadru i Pakracu koristili smo u pilot-projektu prevedeni sustav “clinical decision support”, uz pomoć Europskog društva radiologa, kroz pilot-projekt u kojem oni koji upućuju pacijente na CT i MR moraju ispuniti točno određena klinička pitanja i sustav automatski izračunava što je opravdano, a što nije. Podaci su pokazali iz samo ove četiri bolnice, i to na primjeru upućivanja na preglede bolničkih pacijenata, da se između 25 i 30 posto tih pretraga ordinira bez opravdanih indikacija.
Što se sad planira s takvim rezultatom, zapravo dokazom o barem četvrtini suvišnih MR i CT pretraga?
Trebamo vidjeti kako ćemo te podatke koristiti, znamo da je puno pretraga suvišno. U SAD-u od sljedeće godine nijedna pretraga neće biti plaćena ako narudžba nije prošla kroz sustav automatskog naručivanja s nizom podataka o pacijentu. Činjenica je da iz godine u godinu raste broj pretraga, ali nije bitan samo broj nego i kvaliteta. Nije radiološki nalaz laboratorij pa vam se automatski izračuna kolika je koncentracija šećera u krvi. Morate imati itekako dobro educirane ljude da kvalitetno interpretiraju pretragu. Specijalist sam 23 godine i mogu reći da gotovo ništa od onoga što sam trebao znati kada sam išao na ispit danas nije relevantno, dakle trebamo stalno učiti. U velikim europskim bolnicama, poput AKH u Beču, u kojoj radi više od 100 radiologa, moguće je da se radiolog bavi samo određenim područjem, netko dojkom, netko mozgom, netko prsnim košem... To je moderna radiologija, a nas u bolnicama za takvu organizaciju nema dovoljno, ali se radiolozi ipak subspecijaliziraju za dva-tri uža područja. U KB-u Dubrava nalazimo se svaki dan, kirurzi, patolozi i radiolozi, i raspravljamo o svakom konkretnom pacijentu, zajednički se donosi odluka, za vaskularne pacijente, za žene s karcinomima dojke, za neurološke pacijente itd. Dakle, mijenja se i ta klinička praksa. Predterapijskom slikovnom obradom i preoperativnom biopsijom određuje se tip tumora dojke i ovisno o tome onda odlučite treba li pacijentica prvo ići na kemoterapiju. Najbolje se uz MR pretragu može procijeniti kako je tumor reagirao na terapiju, kad je vrijeme za operaciju, vrstu operacije jer više se ne mora ukloniti cijela dojka. I u tome je uloga slikovnih metoda vrlo važna.
Puno se govori o sve većoj pojavnosti i smrtnosti upravo od raka dojke u nas?
Danas u Hrvatskoj 79 posto liječenih žena preživljava pet godina, što je više od svih tzv. tranzicijskih zemalja osim Češke i Slovenije. Isto tako, 65% karcinoma otkriva se u lokaliziranom stadiju. Od broja umrlih žena o kojem se govori mora netko reći i da je njih više od 30 posto umrlo u dobi iznad 80 godina, što znači da su te žene doživjele i iznadprosječan životni vijek.
Koje novosti slijede kod nas kad je riječ o radiologiji?
U intervencijskoj radiologiji ima jako puno novosti; neurointervencijske procedure postale su standardne, a veliki napredak ostvaruje se u liječenju moždanog udara, zatim ima sve više pacijenata s dijabetesom koji imaju začepljenja žila na potkoljenicama i mnogi završavaju s amputacijama, a intervencijska radiologija je tu od velike pomoći.
>>Brkljačić: Privatnim se ustanovama omogućuje monopol
