Hrvatska postizborna partija pokera i dalje ne da naslutiti rasplet. Znamo da svi imaju dosta loše karte, nema tu asova, kraljeva i dama, a ulozi se sve više dižu kako bi se odgodio trenutak kada treba pokazati karte. Igra živaca u kojoj je jedino važno prvi ne popustiti. Nikome ne ide u prilog završiti partiju, jer nijedan od aktera ne može popraviti svoju poziciju a da se ne izloži riziku da bude prevaren i na kraju dobije manje nego što je imao. Zato se igra nastavlja.
Teoretičari igara rekli bi da se nalazimo u situaciji "Neshove ravnoteže", iz koje nas može izvući samo neki deus ex machina, ako takav postoji. Naime, nije sigurno ni da bi čak i novo dijeljenje karata donijelo rezultat koji bi ponudio izlaz iz ove neželjene ravnoteže, premda sve češće gledamo prema skelama na koje bi se taj bog trebao uzverati. Da nam se boginja ironije htjela gorko narugati, ne bi bolje namjestila rezultate izbora od ovih koje smo sami sebi udijelili.
Neuspjeh konstituiranja novog saziva Sabora bio je zorna slika nemogućnosti suradnje i bezizlaza u kojem smo se našli. Koalicija Hrvatska raste predložila je predstavnika Mosta za predsjednika Sabora, koji je pak tu kandidaturu odbio zbog toga jer za nju nije dobio potporu i zastupnika Domoljubne koalicije. Mostovcima odgovara jedino podrška obiju koalicija, dok HDZ-ovoj i SDP-ovoj koaliciji to nikako ne odgovara. Dakle nije stvar u tome da se ne može formirati saborska većina, već u tome da bi jedna od strana time dobila manje nego što misli da bi inače mogla dobiti. Da je samo do formiranja većine, još jučer je mogao biti konstituiran 8. saziv Sabora i bio izglasan predsjednik.
Takav rasplet bi, svakako, bio povoljan za Milanovićevu koaliciju, ali ne i za Most Bože Petrova. Naime, da je došlo do glasovanja, vjerojatno bi se na njemu slomilo i famozno jedinstvo Mosta. Da bi ostao na okupu, Most ne smije baciti kartu, već samo dizati uloge. Prva situacija konkretnog odlučivanja pokazala bi koliko su im karte "neuparene". To je upravo situacija koju priželjkuje koalicija Hrvatska raste, jer oni mogu praviti koaliciju i s neuparenim Mostom. Zbog toga je SDP-ova koalicija bez ikakve dvojbe i predložila Mostova kandidata za predsjednika Sabora, a Most je tu ponudu odbio. HDZ se pak nada da Most ima jače karte, jer oni samo s "uparenim" Mostom mogu praviti koaliciju. Ta nada je, kako vidimo, jako tanka. Jer da je tako, opet bismo već imali konstituirane i Sabor i Vladu.
Mogli bismo, dakle, reći da Most zarad očuvanja privida svog jedinstva održava ovu pat-poziciju. Međutim, ta njihova neodlučnost također odgovara i drugim dvjema koalicijama, ili bar njihovim liderima. Naime, odbijanje Mosta da formira vladu s jednom od koalicija istovremeno čuva i pozicije lidera tih koalicija, koje su ovakvim izbornim rezultatima prilično narušene. To posebno vrijedi za Tomislava Karamarka, jer je ostvario znatno lošiji rezultat od očekivanog. Ako bi Most pokazao spremnost da uđe u koaliciju s Domoljubnom koalicijom, uz uvjet da mandatar ne bude Karamarko, HDZ bi se vjerojatno riješio Karamarka. Međutim, kako Most to, bar u ovom sastavu, zasad ne želi – ne zbog Karamarka, već zbog očuvanja vlastitog jedinstva – Karamarkova pozicija ostala je nepoljuljana. Tako svatko svakom "čuva leđa" vođen vlastitim interesima.
Postoji li izlaz iz ove "zatvoreničke dileme" bez obraćanja višim silama? Ako isključimo kao trenutačno nerealan već okušani uvjet Bože Petrova da se Karamarko ili Milanović odreknu premijerske pozicije u zamjenu za podršku Mosta njihovoj koaliciji, čini mi se da su vidljive samo dvije – ili raspad Mosta ili novi izbori. Od te dvije opcije realnijom se čine novi izbori, opet zbog toga jer je to jedini način da se Most održi na okupu. Naime, as u rukavu Bože Petrova je da članove Mosta može ucijeniti novim izborima i mogućnošću da izgube svoje sadašnje pozicije ako mu otkažu lojalnost i krenu stopama Drage Prgometa. Novi izbori bi, također, značili i novi udar na, po svemu sudeći, "najslabiju kariku" u čitavoj ovoj postizbornoj slagalici, a to je pozicija Tomislava Karamarka u HDZ-u. On je, međutim, neočekivano lako preživio udar nakon samih izbora, tako da ne izgleda vjerojatnim ni da će se HDZ upustiti u unutarstranački okršaj uoči eventualnih novih izbora.
Zasad je jedino jasno da će se eventualni novi izbori riješiti pozicioniranjem prije njihova održavanja ili ćemo opet prizivati božanstva da nas ispetljaju iz klupka koje smo si sami zamrsili.
>> Ne treba nam revolucioniranje demokracije
>> Pokolj u Parizu poziv je na razmišljanje
