Kad se govori o gradnji cesta, sve je jednostavno i lako ako se sa sigurnošću može utvrditi da će planirana cesta imati dovoljno prometa. I obrnuto, pokaže li se da na nekoj cesti neće biti dovoljno prometa kako bi bila isplativa, onda nastaju brojni problemi u zatvaranju financijske konstrukcije koje je teško premostiti. Prometna infrastruktura bez prometa za posljedicu u pravilu ima gomilanje troškova koje nema tko platiti pa, posljedično, i dugova. Dakle, ako netko sa sigurnošću može utvrditi da bi jadransko-jonski pravac od Ploča prema Dubrovniku do Albanije i Grčke zaista imao dovoljno prometa, onda bi bilo ludo prepustiti da ta autocesta završi u inozemstvu.
Budući da tih podataka nema, a kamoli uvjerljive studije isplativosti, bilo bi doslovno ludo upuštati se u novi megalomanski projekt cestogradnje nakon što smo se već doveli u situaciju da postojeće autoceste moramo iznajmiti na 40 godina kako bismo namirili skupe kredite koje te prelijepe autoceste ne mogu vraćati. Ako netko ipak dokaže da će prometa biti dovoljno, onda su moguća svakakva rješenja. Primjerice, mostarina prema prosječnom bruto nacionalnom dohotku ili kupovnoj moći. Lokalnom stanovništvu za prelazak mosta cijena može biti deset kuna, Nijemcu 50, Švicarcu 70... Sve je moguće kad ima prometa...
>> 'Ako ne možemo s drugima, bar da sa Srbijom pokušamo riješiti pitanje granice'
