Arsen Dedić u jednoj dobroj staroj pjesmi opisuje košaru s lijekovima svoje matere i svog ćaće. Oni prije spavanja moraju popiti: 6 žutih, 6 plavih, 6 bijelih kao ljiljan, 4 roza, 1 malu gorku crnu i 3 od ultramarina, ukupno 26. Ali nekih boja ponekad nedostaje pa ćaća – tada, a i inače silnik, kako kaže Arsen – otima materi pojedine boje. Na što mater, skonšumana, nježna, zgađena, bezvoljna i skamenjena popije bešćutno dvadesetak zelenih i ode na spavanje.
A da su Arsenovi mater i ćaća u svojoj košari za lijekove imali jednu dozu cjepiva, nema sumnje tko bi se cijepio – nasilnik ili onaj nježan, zgađen i bezvoljan. Jer covid je gadna bolest, stvara trombove, patološke krvne ugruške koji mogu izazvati moždani ili srčani udar. Ali u nezgodnom obratu, otkrilo se i da dugo žuđeno cjepivo također može izazvati trombove. Da Woody Allen snima film o cijepljenju, razgovor Arsenova ćaće i matere išao bi ovako: “Gadna je ova boleština, a i cjepivo je opasno”, rekao bi ćaća, a mater bi bešćutno odgovorila: “Da, a i tako ga malo proizvode”.
A da se u njihovoj košari za lijekove nađu slučajno dva cjepiva, od dva proizvođača, recimo od Pfizera i AstraZenece, i opet je jasno što bi se dogodilo: nasilnik bi se brzinom munje cijepio Pfizerovim, koje te famozne trombove ne izaziva, ili se barem za to još ne zna, a ženi bi velikodušno prepustio ono drugo – i ona bi ga si uštrcala, ravnodušno, kao narkoman koji za svaki šut očekuje da mu je zadnji, i otišla spavati.
I to su ta dva vječna ljudska tipa: siledžija koncentriran na sebe, i onaj defetist koji kaže “daj što daš”. Prvi je drugoga izbacio iz čamca za spašavanje na Titanicu, prvi je drugoga ostavio u svakom ratu na fronti i sebe sklonio u zaleđe, prvi vlada i sprda se sa sudstvom, a drugi plaća porez, račune i kazne. I baš zato što više vrijedi i više ima, može smrću više izgubiti, pa se i bori za život i zdravlje na račun drugoga, koji ne drži previše ni do sebe ni do svijeta.
Ali, kvragu, sada se taj tromb ispriječio. Vreba u bolesti, vreba u lijeku. I sad je nastala panika: kad liječnik nazove da se dođe cijepiti u ambulantu, nitko se ne javlja na telefon, iako su mjesecima opsjedali ordinacije. Zar da dobijemo tromb? A to što su svi ionako puni trombova, na to se ne misli. Jer nitko ne vježba i ne jede zdravo, svi se tanjuri pune masnim i zalijevaju alkoholom, puši se sto na sat, sjedi pred televizorom, uzrujava zbog politike, psuje se na semaforu, prijeti susjedu, ljutnja i mržnja tjeraju tlak u nebo, oralno se uzima kontracepcija i hormonske terapije, i tako se godinama slaže tromb na tromb, tromb na tromb, tromb na tromb, samo je pitanje dana i sata kad će se tko srušiti od ugruška – ali ne, baš sad taj tromb vreba, i baš samo iz cjepiva.
Uostalom, nismo samo mi puni trombova, i država nam je puna trombova. Jer što je tromb nego neka tupa i bezoblična masa, zgrušana na nekom mjestu koje bi trebalo biti protočno, ali taj anonimni ugrušak usporava sustav i ne da nikome proći. Taj tromb sjedi u kancelariji kad vam treba građevinska dozvola, sjedi u skupštini kad poslušno diže ruku, sjedi u parlamentu, sjedi u županiji, sjedi u vladi. Ima Škoro jednog tromba na listi, pa taj nije znao je li studirao tri ili pet godina kad su ga pitali; i ona Rimac je običan tromb koji je zauzimao prostor, a sad je bila na sudu jer je projurila 130 na sat kroz selo; i došla je pred tromba na sudačkom stolcu koji joj je uzeo kao olakotnu okolnost to da joj auto treba da odlazi na saslušavanje u USKOK – jedino u zemlji trombova počinjenje jednog prekršaja može biti olakotna okolnost za počinjenje drugoga; i onda trombovi naprave spomenik svojoj zemlji i ugrade u njega stroj za maglu koji košta 200 eura dnevno; i može se tako u beskraj, u bilo kojem smjeru: sve hrvatske arterije i vene, svi hrvatski organi, unutarnji i vanjski, trup, udovi i glava, sve je puno partijskih ugrušaka, koji blokiraju naš sklerotični sustav. A trombu je dobro. Trombu je lijepo.
Tromb je beskrajno samozadovoljno biće. On je nasilnik koji ima pravo na nasilje. Vrijedi više od drugih, i prezire sve one druge skonšumane, nježne, zgađene, bezvoljne i skamenjene. Ugnijezdio se u žilu kucavicu i sretno preživa. Nažalost, tromb je i beskrajno glup. On uopće ne shvaća da će i sam umrijeti kad nas ubije.
...tromb je na tronu...