Znamo ga i kao Djeda Božićnjaka, ponekad i kao Djeda Mraza, no koliko doista znamo o svetom Nikoli? Kako je zaslužio svoju svetost, zbog darivanja po kojemu ga danas znamo, zbog djece koja mu se najviše vesele ili je posrijedi nešto potpuno drugačije?
Nikola je rođen u mjestu Patara u pokrajini Liciji na prostoru današnje Turske 260. godine od bogatih trgovaca, kršćana, štovatelja vjere koja je tada u Rimskom Carstvu još bila izvan zakona. Tako je Decije počeo i s progonom kršćana 250. godine. U tom je mučeništvu lokalne kršćanske zajednice rođen Nikola 260. godine. Nesreća se nastavlja smrću njegovih roditelja od kuge za Nikoline mladosti nakon čega se on uputio na hodočašće u Palestinu i Egipat. Priča zbog koje je Nikola ušao u legendu dogodila se za njegovih ranih 20-ih godina. Prema prvoj legendi o njegovoj darežljivosti, u susjedstvu je živjela obitelj, pobožan otac s tri kćeri koji je vražjim djelom ostao bez imovine. Takva je situacija značila da će se djevojke teško udati, pa čak i da će biti prisiljene postati prostitutkama. Kako Nikola nije želio da se zna za njegov dar, otišao je pod okriljem noći do njihove kuće i kroz prozor ubacio vrećicu zlatnika. Isto i sljedeće dvije noći.
Udario heretika na koncilu
Povjesničari još debatiraju o tome koliko je priča autentična jer ima dodirnih točaka s pričama o Apoloniju iz Tijane, no prilično je čvrst argument kako je doista moguće kako je Nikola bio motiviran time da spasi djevojke jer je žena u ranom kršćanstvu bila izuzetno štovana. Druga je priča o Nikolinoj dobrohotnosti ona o spašavanju trojice nedužnih muškaraca od egzekucije. I ovdje povjesničari povlače paralele s pričama o Apoloniju iz Tijane, no njezine kasnije verzije ipak neraskidivo s njom identificiraju Nikolu.
>> Pogledajte kako je Djed Božićnjak oteo ulogu Svetom Nikoli
Po toj verziji, Nikola spašava trojicu generala koje podmitljivi guverner Mire Eustatije optužuje za nerede koje su njihovi vojnici izazvali dok su njihovi brodovi bili usidreni u luci. Kako je Tijana nedaleko od Mire gdje je Nikola dugo živio, moguće je da su se te priče i pomiješale. I sam je Nikola bio progonjen i bačen u tamnicu za vrijeme Dioklecijanova progona kršćana, da bi ga iz tamnice pustio Konstantin.
Poslije je bio i sudionikom Nikejskog koncila kao biskup od Mire, mjesta u Liciji u kojem je i završio svoj život, kako se vjeruje, 6. prosinca, na dan koji danas slavimo kao njegov. I oko tog se događaja povjesničari prepiru, ima verzija da uopće tamo nije bio, a onda i onih drugih da je izbrisan s popisa prisutnih kako bi se zaboravila njegova nazočnost. To se povezuje s pričom o šamaranju ili čak udaranju heretika Arija na tom događaju. No ponajveći se misterij razvio u posljednje dvije godine - gdje su zapravo posmrtni ostaci svetog Nikole? U dva su navrata ostaci svetog Nikole odneseni iz Mire. Prvi put 1087. kada su ih moreplovci iz Barija odnijeli iz njegova posljednjeg počivališta ponad kojeg je izgrađena crkva s opravdanjem kako bi mogli biti izgubljeni u navali dolazećih Turaka. Odneseni su protiv volje pravoslavnih svećenika koji su ih čuvali.
Galerija: Mladi Isus
Slomljen nos u progonu
U Bari su, međutim, odnesene samo glavne kosti ostataka, dok su ostale odnijeli Mlečani 1100. godine kada su se na putu s Prvog križarskog rata zaustavili u Miri. Opet protiv volje četvorice pravoslavnih svećenika, odneseni su ostaci Nikole kao i nekoliko drugih biskupa Mire. Turska je vlada 2009. godine i službeno zatražila da se kosti svetog Nikole vrate u njegov grad, današnji Demre. Ako se to i dogodi, sasvim sigurno neće biti vraćene sve. Jer, tijekom transporta iz Mire u današnju Italiju manje kosti i drugi dijelovi ostataka poput zubi pronalazili su svoj put prema drugim lokacijama gdje se danas štuju kao relikvije. Kosti su u Bariju pregledane za rekonstrukcije kripte u kojima su ležale. Bilo je to i prvi put da su pomaknute nakon što su pohranjene 1089. godine.
Muškarac koji leži u Bariju bio je stariji od 72 godine, visok 178 centimetara u vrijeme smrti te je imao slomljen nos što bi se poklapalo s pričom da je Nikola bio mučen za Dioklecijanovih progona kršćana. Napravljeno je i datiranje ugljikom-14 na jednom djeliću ostataka za koji se tvrdilo da pripadaju Nikoli. Utvrđeno je da se doista radi o fragmentu osobe koja je živjela u 4. stoljeću, upravo negdje u vrijeme kada je Nikola preminuo. No prije nešto više od godinu dana sve je opet dovedeno u sumnju.
Naime, turski su arheolozi objavili da su ispod crkve svetog Nikole u Miri, današnjem Demreu, pronašli netaknute hram i grobnicu za koje vjeruju da su posljednje Nikolino počivalište. Kosti koje su odnijeli moreplovci iz Barija te mletački križari iz sarkofaga koji još oštećen stoji u crkvi, navode turski znanstvenici, vjerojatno pripadaju nekom lokalnom svećeniku prije nego Nikoli, čije je tijelo ostalo dobro skriveno. Svećenici su drugim tijelom, smatraju turski arheolozi, naprosto zavarali sve one koji bi došli u potrazi za tijelom. Ipak, na skupljanje sve potrebne dokumentacije za otvaranje grobnice još se čeka. Tako se čeka i na odgovor gdje je zapravo posljednje počivalište Djeda Božićnjaka.
>> Ovaj dječak je dobio najbolji poklon za Božić. Pogledajte i zašto
ma kakao svetac, običan Četnik.