Sa zgražanjem sam slušao izjave sindikalistice iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske da su poslodavci u dvije godine Plenkovićeve Vlade dobili sve što su tražili! Sindikalistica javno i bez srama kaže da stalno sluša što priča predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja pa, onako, posprdno kaže da što ona više hoće i što priča kad su poslodavci sve dobili, valjda na račun radnika koje svi redom teško izrabljuju. Nevjerojatna lakoća laganja i manipuliranja!
Kako je to poslodavcima, evo jedan primjer kolege iz jedne prijevozničke tvrtke koja ima poslovnice u svim većim hrvatskim gradovima. I kaže on da je na sto muka, i da već u kalendaru ima zapisano kad će koji radnik u nekoj od poslovnica uzeti bolovanje, jer ima posao sa strane, sezonske radove, berbu, što već, i jednostavno nestane s radnog mjesta, a posao mora ići dalje.
Što hoću reći? Nije da su svi poslodavci banda razbojnička, pljačkaška, jer ih ima i dobrih i loših, i nikad ne treba ništa i nikoga generalizirati. Isto tako i s radnicima, kojih ima i ovakvih i onakvih. I često je poslodavcima izuzetno teško naći radnike koji će odgovorno raditi svoj posao za koji su plaćeni. I svi bi sigurno htjeli veće plaće.
I poslodavci bi rado dizali plaće jer znaju što to znači za radnika bez kojeg ne mogu, posebno dobrog, kvalitetnog radnika. I svi znamo što znači plaća za nečiji ostanak u mjestu, gradu, državi. No ne mijenja se ništa. Mentalitet ljudi se ne mijenja, pogled na poduzetništvo se ne mijenja, vlada teška antipoduzetnička klima, poduzetnicima se nazivaju i teške hulje koje sramote većinu drugih poduzetnika koji se bore s hrvatskim vjetrenjačama.
I onda imamo na vidiku neke nove političke snage, nova politička obećanja. Sadašnji saziv Sabora nije samo ušao u povijesne anale po broju nezavisnih zastupnika koji su mahom otpali iz svojih stranaka, nego je ušao u anale i po novim strankama koje su ti isti zastupnici osnovali. Recimo, Mirando Mrsić, nekadašnji SDP-ov ministar rada i mirovinskog sustava, ima Demokrate, a Vlaho Orepić, nekadašnji Mostov ministar unutarnjih poslova, Novu politiku. Baš me zanima kako će sa svojim strankama proći na idućim izborima. Pretpostavljam da će se naći negdje na razini statističke pogreške. Imena stranaka da ti pamet stane. No to nije sve. Imamo već jednu političku zvijezdu koja puni medije i naslovnice, koja se postavlja i predstavlja kao da je već nezaobilazni čimbenik, da je se obvezno treba uzeti u obzir, njoj dati glas, na nju računati. Još ništa u politici nije pokazala, ali zauzima pretenciozne stavove o sebi i svojem mogućem uspjehu.
Da, riječ je o Daliji Orešković o kojoj javnost ne bi znala puno da je ostala u odvjetničkim vodama. Ali ju je u političku orbitu izbacilo vođenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, i to posebno odluka Povjerenstva protiv bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. I ona će u politiku, i ona će svoju stranku imati, i zvat će se Start. Kako izgleda, opet će biti ja i stranka, kao što je i Orepić i stranka i Mrsić i stranka… Dobro se na sve ovo osvrnula moja prijateljica u raspravi o novoj političkoj figuri na sceni: „Uskoro će svaki kvart imati stranku. Pa neka i to, budemo mi koji radimo plaćali. Svaki peti Hrvat ima stranku.
Neka ih, neka se nadmeću. No ovog časa mislim da je svakoj stranci cilj saborska fotelja, a može i preko puta. Dobro, bit će zanimljivo. Ali tko će plaćati i osigurati novac za programske ciljeve? I kako? Kako, mislim, kojim financijama osigurati socijalnu pravdu (socijalna pravda košta), kojim financijskim sredstvima osigurati promjene u zdravstvu? Gdje su izvori novca za sve te lijepe promjene? Turistička sezona nije dovoljna. A što je sa Slavonijom i poljoprivredom? Nismo svi u gradu.
A ništa od nikoga ne čujem o programu revitalizacije Slavonije. Sve je to meni, kao sto sam jednom napisala, sjaši Kurta da uzjaši Murta. I odakle moć da tiskovine i televizija ustupaju toliki prostor novoj stranci koja u programu ne spominje kako puniti proračun, koji bi sve plauzibilne poteze financirao. I s kime u koaliciju? I to me zanima. Je li opet netko ima plan za Lijepu Našu izvan Lijepe Naše? Ako osnivačica misli da će imati apsolutnu većinu za promjene, onda već na samom početku pokazuje da joj je percepcija uska i nerealna. Nemojte na nama više vježbati demokraciju. Osigurajte resurse za izmjene“. To je ključ svega! Kako puniti proračun, a da nije za uhljebe, za državu? Kako dići gospodarstvo? Kako smanjiti birokraciju? Kako privući investicije? Nema odgovora. Opet, i opet, samo parole! Od parola nema kruha, osim za one u foteljama!
Gdje su crveni rogovi i vile dotičnoj?