U kontekstu proširenja Europske unije dvije europske zemlje osobito su zanimljive. Radi se o Norveškoj, koja je bila na samom pragu EU i koja je u posljednjem trenutku odbila ući u punopravno članstvo, i o Švicarskoj, koja, iako je potpuno okružena Europskom unijom, ne želi ući u nju.
Od 1994. godine, kada su Norvežani na referendumu po drugi put rekli ne Europskoj uniji, pa do danas, traju polemike o tome treba li u uniju ući ili ne. Glavni argumenti koji su prevagnuli 1994. godine bili su da će ulazak u EU potpuno uništiti norvešku poljoprivredu i izuzetno razvijeno ribarstvo, a tu je bila i nafta iz Sjevernog mora koja je donosila ogromno bogatstvo. Debata o potrebi ulaska u EU ponovno se zagrijala prije dvije godine kada su istraživanja javnog mnijenja pokazala da gotovo 60 posto Norvežana želi u EU, dok je broj euroskeptika pao na 40 posto.
Zanimljivo je da je gotovo drastično pao broj euroskeptika upravo u ruralnim i priobalnim područjima. No usprkos svemu tome, pa i pobjedi lijevog centra na izborima prije dvadesetak dana, novi premijer Jens Stoltemberg kaže da će proći još puno vremena do eventualnog novog zahtjeva za članstvo u EU.
Švicarci, s druge strane, vjeruju da bi članstvo u Europskoj uniji bitno ugrozilo neutralnost njihove zemlje i da bi odluke iz Bruxellesa ozbiljno potkopale švicarski sustav izravne demokracije u kojem se birači izravno na referendumu izjašnjavaju o svim važnim političkim pitanjima i odlukama. Švicarska je 1992. odbila ući u Europsku ekonomsku zonu i od tada, pa sve do lipnja ove godine držala je EU na popriličnoj udaljenosti. No, u lipnju Švicarci su na referendumu odlučili da žele ući u Schengensku zonu te da su spremni sa svojim europskim kolegama dijeliti međunarodnom kriminalu i osobama koje traže azil, a prije desetak dana izjasnili su se za otvaranje svojih granica radnicima iz deset novih država članica EU.
Sadašnja švicarska proeuropski orijentirana vlada i brojni poslovni ljudi koji upozoravaju da zemlja postaje izolizani otok unutar Europe, osjetili su veliko olakšanje nakon što su objavljeni rezultati referenduma, no tu se stvar ne završava. Bruxelles najvjerojatnije neće u budućnosti biti pretjerano sklon tomu da dopusti Švicarskoj da iz "europskoga paketa" uzima samo ono što joj se sviđa, a da odbacuije ono što joj se ne sviđa. Stoga možda nije daleko trenutak kada EU više neće imati ni vremena ni energije sa Švicarskom voditi takvu vrstu pregovora.
