U Zemuniku je u sklopu 30. obljetnice osnivanja Krila HRZ-a, majka poginulog hrvatskog pilota Mirka Vukušića predala zapovjedniku zračne baze u Zemuniku svilom izvezenu hrvatsku himnu, koju je vezla dvije godine. Svečanosti je nazočio i predsjednik RH Zoran Milanović, a gospođa Adelheida Sejfović, majka heroja Domovinskog rata, pilota po kojem škola u Zemuniku nosi ime, za Večernji list je ispričala kako je njezin sin ratovao i poginuo za Hrvatsku, ali i o predivnom radu u koji je uložila godine rada i ljubavi.
Pilotska škola
- Prije četiri godine počela sam raditi Danicu ilirsku staru 132 godine koju sam pronašla i za koju sam htjela da bude baš kao slika. To je zlatovez na crvenom samtu, zlatnim i srebrnim koncem izvezena slika veličine 1,65 metara, a predstavlja Mihanovićevu himnu. Zlatnim koncem izvezeni su stihovi koji se pjevaju, a srebrnim oni koji se ne pjevaju. Sliku je napravio jedan anonimni slikar, a meni ju je dala prijateljica kojoj je to dao Vice Vukov - rekla nam je majka poginulog hrvatskog pilota.
Ispričala je da sam vez ima ornamente, sliku šahovnice, tu su i stilizirani kraljevi, zlatne trake, cvjetići ljiljana.
- Treba naći elemente koje želite ugraditi, i nije to bilo lako. Izradila sam dosad puno goblena, tapiserija i ručnih radova, ali ovo je doista bilo zahtjevno. Palo mi je na pamet da pokušam to napraviti nakon svega što se događalo, pa mi je srednji sin dao okvir. Potom je trebalo nategnuti svileni samt, a kad sam bila u Vinkovcima kod čovjeka koji radi oglase on mi je napravio otisak koji sam nalijepila. Tu ima čak nekoliko tisuća štihova, a za svaki štih morala sam okretati iglu i konac i opet provući natrag težak okvir od dva kilograma i stalno ga okretati. Sve mora biti jako precizno i to je zadnji moj rad - rekla nam je majka poginulog hrvatskog pilota.
- Moj Mirko poginuo je 2. prosinca 1991. Tada sam otišla u Zagreb i bila tamo do sredine 1992. godine. A onda sam se s drugim sinom vratila u Vinkovce u stan koji je bio pogođen granatom. Teško je majci koja izgubi sina. Kada je ova pilotska škola nazvana njegovim imenom, palo mi je na pamet da za školu izradim ovaj rad koji sam predala zapovjedniku. Trebalo je prije to napraviti i predati, ali je tada bila korona i samo sam rekla sama sebi da želim dočekati živa kraj korone i predati rad - rekla nam je pa s ponosom nastavila govoriti o svom sinu, poginulom hrvatskom pilotu.
- Bio je genijalac koji je ni od čega stvorio mogućnost da se suprotstavi vojnoj mašineriji, i to s avionom koji je imao samo polugu za gore-dolje, a uništavali su njime neprijatelje plinskim bocama. Dečki su ih danima varili i dobro im zapaprili. Poginuo je pred jutro, a snaha me zvala u podrum i samo sam se skljokala da dođem k sebi - rekla je pa dodala: - Nije se tada uopće prikazivalo koliko su srpska paravojska i JNA uništavali Vinkovce.
Oborila ih protuzračna obrana
Kako nam je gospođa Adelheida rekla, škola je dobila ime po Mirku 2018. godine. Na kraju razgovora spomenula je i rat u Ukrajini i dron koji je pao na Zagreb.
- Zaintrigirao me taj dron jer sam mislila da je letio nisko kao i Mirko u svom avionu, ispod 500-600 metara. Užasan je taj rat u Ukrajini i podsjeća me na rat kod nas, samo što je tamo na puno većem području. Kako su nas napadali Srbi, tako Ukrajinu napadaju Rusi. Nije mi jasno zašto NATO ne reagira. Ja sam ovaj rad radila i zato što mi je to bilo veliko zadovoljstvo i smirilo me, zahvalna sam i što sam ostala koliko-toliko normalna, jer jako je teško izgubiti sina. Sva tri moja sina bila su u Hrvatskoj vojsci i j,ako se ponosim svom trojicom - rekla nam je majka poginulog hrvatskog pilota i nadodala:
- Moj je Mirko s dječjim avionom neprijatelju napravio puno više nego mnogi drugi sa pravim jakim avionima. Naravno da sam ponosna što sam ovdje i što vojarna nosi njegovo ime. Moja majka je Mađarica, otac porijeklom Austrijanac, a ja prava ponosna Hrvatica - rekla nam je Adelheida, udana Sejfović.
Mirko Vukušić poginuo je ujutro 2. prosinca 1991. godine kada je s pilotom Markom Živkovićem i padobrancima Antom Plazibatom i Radom Grivom letio iznad Otoka kraj Vinkovaca poljoprivrednim zrakoplovom An-2. U njihovu borbenu letu oborio ih je u 6 sati i 10 minuta protuzračni sustav tzv. Jugoslavenske narodne armije.
- U nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili su 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar. Vod je ponovno nakratko reaktiviran 1993. za prijevoz ranjenika što je bila i prva prenamjena poljoprivrednih zrakoplova An-2. No, tada su već dotrajale osječke dvokrilce zamijenili suvremeni borbeni zrakoplovi Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva - navodi portal Sinovi oluje.
VIDEO Vježba vojnih zrakoplova rafalea iznad Zagreba
Majka heroja je dvostruki Heroj! Svaka cast!