– Moglo se otići s bojišta i ne snositi nikakvu odgovornost. Tako vam je bilo u Pakracu krajem 1991. – rekao je bivši zamjenik obrane Pakraca Željko Špelić u Osijeku na ponovljenom suđenju Damiru Kufneru i još petorici za ratni zločin u Marinu Selu.
Optuženici su radili po zahtjevu zapovjedništva obrane grada, ali su “mogli ne izvršiti naredbe i ne bi im bilo ništa”. Špelić je govorio o interventnom vodu, čije je formiranje počelo u ribarskoj kolibi, inače mjestu zločina. Trebali su to biti, kazao je, najsposobniji, najmlađi ljudi, za koje “ste bili sigurni da vas u trenutku borbe neće napustiti”. Ustvrdio je i kako su oni formalno bili u sastavu vojne policije od 1. prosinca 1991., ali stvarno tek od siječnja 1992.
– Ja sam predložio optuženog Davora Šimića za zapovjednika voda vojne policije. Bio je mlad, tek je završio fakultet u Zagrebu, po meni je bio perspektivan, možda sam pogriješio – rekao je Špelić.
Svjedoci ispitani ovoga tjedna tvrdili su da 1991. nisu znali za zločine u Marinu Selu.
– Čuo sam da su navodno neki ljudi iz Klise odvedeni u Marino Selo – kazao je svjedok Marko Lujić. Bivše pripadnike voda vojne policije Damira Kufnera, Davora Šimića, Pavla Vancaša, Tomicu Poletta, Željka Tutića i Antuna Ivezića tereti se za mučenje 24 srpska civila, zbog čega ih je čak 17 preminulo. Civili su dovođeni u improvizirani zatvor, gdje su ih pojedini pripadnici voda mučili i tukli na najokrutnije načine. Šestorka je lani u ožujku na Županijskom sudu u Požegi za ovaj zločin nepravomoćno osuđena na ukupno 46,5 i godina zatvora. Vrhovni je sud tu presudu poništio zbog proceduralnih pogrešaka. Glavni razlog za poništenje bio je to što su se iskazi preživjelih žrtava temeljili na iskazima koji su od njih uzeli haaški istražitelji.
