– Merčep je u dotadašnjem djelu rata postao kult. Nametnuo se kao ratnik i borac za Hrvatsku. Kroz Vukovar je postao osoba u koju je hrvatski narod polagao nade da neće doći do okupacije. I neke druge osobe, poput Glavaša, nametnule su se, ljudi su išli za njima. Njih se poštovalo, bili su pojam u narodu, tračak nade, svjetlo na kraju tunela – hvalospjevom je Tomislava Merčepa, ratnog savjetnika ministra policije i zapovjednika pričuvnih postrojbi MUP-a, a sada optuženika za ratni zločin nad civilima, opisao Zvonimir Trusić.
Trusić, koji je bio jedan od osnivača dragovoljačkih postrojbi svjedočio je u srijedu na zagrebačkom Županijskom sudu u nastavku suđenja Merčepu. Među ostalim, kazao je da nema saznanja o masovnim uhićenjima i likvidacijama srpskih civila na tom području. Slično njemu svjedočili su Đemal Paloš, Zvonimir Zakošek i Nikola Cvitanović, koji su ustvrdili da nikada nikakve zapovjedi od Merčepa nisu primali. Paloš, koji je svjedočio kako je u listopadu 1991. s Merčepom imao prometnu nesreću, kada su išli put Pakraca, u svom je iskazu bio toliko neuvjerljiv te na momente smušen, da ga je u jednom trenutku Zdravko Majerović, predsjednik sudskog vijeća upitao:
Potvrdili da je postojao zatvor
– Ako sam vas dobro razumio, vi ste kao obični službenik Odjela za strance u PUZ-u s Merčepom išli na ratište kako bi tamo potražili vašeg prijatelja koji je nestao na neprijateljskoj barikadi. Imali ste nesreću, a kada ste se vratili, tamo ste zatekli nekakvu pričuvnu postrojbu MUP-a kojoj ste se stavili na čelo, sami sebe proglasivši zapovjednikom, i pri tome nikoga u MUP-u o tome niste obavijestili?
– Da, točno ste razumjeli. Ne znam što je tu čudno? – odgovorio je svjedok.
– Pa, ako nikome drugome, trebalo bi biti čudno tim dečkima, kojima ste, kako kažete, zapovijedali – replicirao mu je sudac. No Paloš je ostao kod svojih tvrdnji, opetovano ponovivši da s Merčepom nije komunicirao niti mu je ovaj ikakve zapovjedi izdavao. O zapovjednom lancu, kako tvrdi, ništa nije znao ni Trusić, koji je na upit je li on bio zapovjednik postrojbe u Pakračkoj Poljani, što proizlazi iz dokumenata, odgovorio:
– Ne, ja sam bio organizator dragovoljaca, zadužen za logistiku. A što se tiče zatvora, nemam osobnih saznanja da su oni postojali, iako ne vidim ništa neobično da je u zoni ratnog djelovanja potreban prostor za držanje zarobljenika.
No dok je Trusić tvrdio da za postojanje zatvora nije znao, Nikola Cvitanović i Zvonimir Zakošek potvrdili su da je postojao zatvor ili pritvor za zarobljenike. No nisu se mogli složiti na kojoj je lokaciji bio jer je jedan tvrdio da je bio na željezničkom kolodvoru, a drugi da je bio u svlačionici lokalnog nogometnog kluba.
"Uvijek je bilo crnih ovaca"
– Za zatvor sam čuo na primopredaji zapovjedništva od Đemala Paloša zvanog Kobra. Sjećam se da je jedna starica došla tražiti dvojicu zatvorenika. Oni su bili tamo tri dana, raspitao sam se ima li protiv njih dokaza, a kako ih nije bilo, odveo sam ih u selo pored Garešnice, gdje su živjeli. U zatvoru su bili i neki taksisti koje sam osobno odveo u policijsku postaju u Kutinu. Isto sam učinio i s vojnikom JNA zarobljenim u jednoj akciji. Kada smo oslobodili Lipik, zatekli smo četiri žene srpske nacionalnosti koje su htjele ostati u svojoj kući pa smo ih tamo i ostavili – kazao je Cvitanović, inače zadnji zapovjednik postrojbe. Cvitanović je potvrdio i priču o zarobljavanju braće Nikole i Dušana Mijokovića, koji su se kasnije pridružili 1. gardijskoj brigadi. Zakošek je pak, pričajući o njima dvojici kazao:
– Pretučene ih je u sjedište doveo Munib Suljić. Kako bi ih spasio, tražio sam od Merčepa ili Trusića da ih uzmem u skladište. Kasnije su postali pripadnici naše jedinice, a Suljić me zbog toga tri puta htio ubiti. Opisujući Suljića, Cvitanović je pak kazao:
– Uvijek je bilo crnih ovaca. Došao je sa Zagorcima koji su ga brzo izbacili. Kasnije je dolazio i družio se s ljudima koji nisu bili pripadnici naše postrojbe i žalosno je da se naša jedinica koja je puno napravila u Domovinskom ratu danas pljuje zbog kriminalaca – kazao je Cvitanović. Dodao je da je poslije doznao kako su Suljić i ljudi oko njega koji su tvrdili da imaju odobrenje odozgo mučili i ubijali ljude.
– Među vojskom svašta se priča, a poslije se vidjelo da gdje ima dima, ima i vatre – zaključio je Cvitanović.
Među vojskom svašta se priča, a poslije se vidjelo da gdje ima dima, ima i vatre Zar nije bivši merčepovac MIRO BAJRAMOIĆ u medijima i tv priznao da je sam osobno pobio 164 civila po naredjenju Merčepa?!? ------------ Opet reklaekla kazala kao glavni argument optužbe. A za ovih 164 si se zabunio pa nisi dodao nulu. Pravi broj je 1640. Za sada.