Iskazima svjedoka na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljeno je suđenje Damiru Keleminčiću (65), koji se tereti za teško ubojstvo Slavojke Senišin (76). Motiv odioznog ubojstva je bilo koristoljublje, jer se prema optužnici, Keleminčić tereti da se htio domoći stana svoje susjede pa ju je 2011. ubio. Tijelo je zamotao u tepih i bacio u bunar na svom imanju u Prečnom, gdje su posmrtni ostaci nesretne žene, koja se sve te godine vodila kao nestala, nađeni 2022.
Među svjedocima koji su saslušani bila je i Dragica M., koja je živjela u kući preko puta kuće u Dinarskoj ulici u Zagrebu u kojoj je živjela Slavojka Senišin. - Jednom sam s Damirom pričala o Slavojkinu nestanku. Prolazio je pored kuće i rekao je da misli da je Slavojka otputovala jer ju je vidio da nosi vrećicu iz koje je virio rozi šlafrok. Meni je to bila čudno jer je ona uvijek bila uredna i nikada ništa nije virilo iz njezinih vrećica. Pitao me jesam li prijavila njezin nestanak. Rekla sam da jesam jer je to moja građanska dužnost. Nas dvije nismo bile bliske no pomagale smo jedna drugoj i poštovale se.
Poznajem je od djetinjstva jer sam živjela u susjednoj ulici, a kasnije sam se doselila u kuću preko puta njezine kuće. Povremeno smo se čule telefonom i svakodnevno se sretale na ulici, no nismo se redovito posjećivale. Kod nje sam bila možda nekoliko puta, uglavnom kada joj je trebalo nešto pomoći. Posljednji put čule smo se u listopadu 2011. Rekla mi je da ne dolazim jer je prehlađena i zvučala je prehlađeno. Kroz nekih desetak dana primijetila sam da u njezinu stanu navečer nema svjetla. Nekako u to vrijeme nazvala me i susjeda Anđa, koja je sad u domu, i rekla da ju je zvala i da se ne javlja - iskazivala je Dragica M.
Nije mogla precizirati je li zvala Slavojku Senišin ili je išla provjeriti je li kod kuće, no kada joj je došao sin, odlučili su nazvati sina Slavojke Senišin kako bi mu kazali da mu majku nisu vidjeli nekoliko dana, pa je on policiji prijavio nestanak. - Slavojka je imala planove. Iako je bila u mirovini, radila je na ugovor i sređivala arhivu za jednu tvrtku, a od novca koji bi dobila jednom godišnje promijenila je prozore i ogradu na balkonu. Znam da je htjela od svog dijela podruma napraviti garsonijeru. Nikad nije spominjala da bi svoj stan prodala Damiru, jedino je rekla da joj je nudio zamjenu, ali to joj nije padalo napamet - kazala je svjedokinja.
Kazala je i da ne zna je li Slavojka Senišin s nekim bila u vezi, no upitana zna li nekog Marijana, navela je da je Slavojka Senišin imala majstora koji se tako zvao i koji je radio u istoj tvrtki u kojoj je ona sređivala arhivu. Taj je majstor, kazala je svjedokinja, pomagao Slavojki Senišin oko radova u stanu. Na klupu za svjedoke je sjela i Mila Č., javna bilježnica iz Splita, koja je 2010. preuzela arhivu pokojnog javnog bilježnika Domagoja Matejčića. On je ovjerio potpis na kupoprodajnom ugovoru iz 2005., za koji tužiteljstvo smatra da je krivotvoren.
Pojasnila je da nije u posjedu ugovora jer se oni po zakonu uništavaju tri godine nakon ovjere, no u upisniku o ovjerama pod brojem ovjere i datumu pronašla je potpis druge stranke Josipa G., koji je u ovjerio Ugovor o kreditu. - Osim što stranka potpisuje ugovor, potpisuje se i u upisnik o ovjerama i on se čuva za razliku od arhive ugovora - kazala je Mila Č.
Prema optužnici, Keleminčić je odiozno djelo počinio između 12. listopada i 5. studenog 2011.. Bio je susjed Slavojke Senišin te je, tvrdi tužiteljstvo, želio ući u posjed stana koji je bio u njezinom vlasništvu i vlasništvu njezina sina. Riječ je o stanu velikom 72 metra kvadratna, a Keleminčić se tereti da je iskoristio činjenicu što je žrtva živjela sama i što mu nije mogla pružiti otpor. Prišao joj je s leđa, zadavio je žicom, koju joj je dvostruko omotao oko žrtvina vrata.
Zatim je vukao i stezao krajeve žice dok je nije udavio, nakon čega joj je zapešća vezao selotejpom, a njezinom mrtvo tijelo zamotao u tepih i prevezao u Prečno. Tamo je imao vikendicu s dvorištem i gospodarskim objektima. Tijelo je bacio u bunar, a bunar zatrpao građevinskim materijalom, ciglom, dijelovima betona... Naknadno je površinsko okno bunara premjestio ispred kuće, kao bi prikrio mjesto gdje je bacio tijelo. Keleminčić je ispravno smatrao da će biti prijavljen nestanak Slavojke Senišin, a prijavio ga je njezin sin 5. studenog 2011. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina od nečijeg nestanka za proglašenje te osobe mrtvom.
Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U ugovoru koji nikada nije sklopljen pisalo je da je kupoprodaja stana obavljena 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika!? Keleminčić je bio čak toliko bezobziran da sud požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina. A sin je u njemu živo dok nije otkriveno što mu je otac učinio.
Tijelo žrtve nađeno je u rujnu 2022. u spomenutom bunaru na dubini od sedam metara i identificirano je preko DNK. Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, dok joj je oko glave više puta bila omotana PVC vrećica, dok joj je oko vrata bila omotana plastificirana žica dugačka 175 centimetara. Kada je policija ponovo pokrenula istragu nestanka nesretne žene, prije no što je Keleminčić uhićen, jedno je vrijeme bio tajno praćen i prisluškivan. Pa su tajno snimljeni razgovori koje je vodio u rujnu 2022. s raznim osobama dok su psi za detekciju mrtvih tijela njuškali po njegovom imanju u Prečnom dok nisu našli posmrtne ostatke Slavojke Senišin.
>>> FOTO Vratilo se 'zagorsko more': Trakošćan opet dobio prepoznatljiv bajkoviti krajolik, pogledajte kako sada izgleda
