– Prije jednog stoljeća, kada nije bilo struje, postojala je pegla, ali na ugljen. Jako je teška jer je sva od željeza, jedva je držim. U nju se stavljala žera i čekalo se da se zagrije pa se onda glačalo – stručno je objašnjavala Magda Galić, učenica 3.b. razreda OŠ Julija Kempfa u Požegi, svojim kolegama u sklopu projekta “Putujemo kroz vrijeme”.
Predmeti bez struje
Nastavnu jedinicu iz prirode i društva, objasnio je njihov učitelj Mario Gavran, mogli su obraditi na klasičan način, ali oni su se odlučili na mali istraživački pothvat. Učenici su se podijelili u šest grupa, a svaka je imala jedan zadatak.
Tako je Magdina grupa istražila kako su živjeli Požežani i ljudi iz okolnih sela prije jednog stoljeća, odnosno kakve su uporabne predmete koristili u domaćinstvu kada nije bilo električne struje. Osim pegle učenici su na izložbenoj klupi vidjeli i mlinac za kavu i papar, stari pribor za jelo, pastirsku torbu, korito, staru stolicu, vrč i vagu. Dorotea Dvoraček, pak, donijela je svježe pečeni kruh iz krušne peći.
Igra “vrući krumpir”
– Moja baka Nada Šolić iz Mihaljevaca i danas peče kruh u krušnoj peći, a ponekad joj i ja pomažem – rekla je Dorotea.
Karla Pavić i Klara Šimunović ispred svoje grupe govorile su o saznanjima do kojih su došle proučavajući Bašćansku ploču i glagoljicu. Toliko su bili vrijedne da su čak uspjele na glagoljici napisati i ekološku poruku. Kakva je to igra vrući krumpir te kako su se igrala djeca sredinom prošloga stoljeća ispričali su Dino Gašparović i Arijan Radusin.
