Želimo pokazati javnosti da i policija na tajnom zadatku mora poštovati pravila kako bismo osigurali legalnost i etičnost policijskog postupanja, izrekao je u ljeto 2016. godine Alex Marshall, šef College of Policing, objasnivši tako zbog čega je donesen novi pravilnik za britanske policajce na tajnom zadatku kojim je prikrivenim čuvarima reda zabranjen seks i drogiranje dok časno obnašaju povjerenu im zadaću.
“Tajni su zadaci ključni alat u zaštiti javnosti i privođenju pravdi organiziranih kriminalnih organizacija”, naglasio je Marshall.
Odvjetnik Jules Carey, koji je zastupao žene koje su zaveli policajci na tajnom zadatku, u biti je pohvalio pravilnik iznoseći tek jednu primjedbu – da se njime mora decidirano reći kako stupanj nadgledanja pojedinca mora biti proporcionalan istraživanom zločinu.
Automobil prodan Macoli
– Prikrivene mjere i radnje – poput praćenja osobe – mogu provoditi svi policijski službenici, ali uz odobrenje načelnika ili ravnatelja. No takve mjere nemaju dokaznu snagu. Naime, prema odredbama Zakona o kaznenom postupku, posebne dokazne radnje odvijaju se prema nalogu suca. Obavljaju ih obučeni policajci iz Službe za posebne kriminalističke poslove. Takvim se kadrom postaje nakon godine-dvije obuke. Ad hoc tajni zadaci bez ičijeg odobrenja i znanja jednostavno ne postoje – objašnjava stručnjak za sigurnost, kriminalist Željko Cvrtila propise koji vrijede u Hrvatskoj.
Kaže nam on još da se u takve akcije ne ide privatnim, već službenim automobilom jer nema potrebe da bude drukčije s obzirom na to da policija ima dovoljno vozila bez vidljivih oznaka. K tome, civilni policijski automobili imaju po nekoliko setova registracijskih pločica koje se mijenjaju po potrebi. Tajni zadatak nikada ne obavlja jedan policajac sam, niti na tajni zadatak ide osoba koju se zbog funkcije koju obnaša često može vidjeti u medijima. Ide li se na primopredaju oružja, u blizini mora biti tim koji će biti spreman “uletjeti” u akciju. Nakon obavljenog tajnog zadatka, policajac je dužan napisati izvješće, baš kao što mora postojati dokument da ga je netko na takav zadatak uputio. Odluku o skidanju oznake tajnosti sa spisa donosi nadležni ministar.
Četiri godine nakon što su Britanci dobili pravilnik o zabrani seksa i droge, na prašnjavoj cesti pustog zadarskog zaleđa hrvatski su prometni policajci, i ne znajući, “upali” u slučaj za koji će se tek mjesecima poslije utvrditi da je bio jedan “sasvim običan” tajni zadatak. I da je bio policijski.
Priča je manje-više svima poznata: Josip Ćelić, u to doba zamjenik glavnog ravnatelja policije, morao je toliko stisnuti gas da brzina kojom je vozio u naseljenom mjestu bude čak tri puta brža od dopuštene. I ne bi se za taj slučaj ni saznalo da snimka sedam mjeseci poslije nije dospjela u medije, nakon čega su uslijedila traljava objašnjenja i Ćelića i nadređenih mu što se taj dan zapravo zbilo. Uslijedila je svojevrsna farsa – premješten je na drugo radno mjesto na kojem, zbog poduljeg godišnjeg odmora, baš i nije bio. Po kuloarima u MUP-u govori se da Ćelić financijski nije osjetio “promjenu” posla jer sve ovo vrijeme prima plaću zamjenika ravnatelja, a pločica s tom funkcijom i njegovim imenom i dalje stoji na vratima u MUP-u. Policajci prepričavaju i da je Audi RS kojim je Ćelić lanjskog proljeća jurio po zadarskom zaleđu nije bio u njegovu, već u vlasništvu jedne agencije. U međuvremenu je navodno prodan, i to Željku Oreškoviću Macoli.
I dok su Ćelićeve kolege i javnost prežvakavali aferu, cijeli je slučaj prebrze vožnje “zapečatila” presuda sutkinje Prekršajnog suda u Zadru Magde Torskot po kojoj Ćelić ni za što nije kriv jer je, eto, bio na tajnom zadatku. Toliko tajnom da ga ni Ćelić ni njegovi šefovi nakon izbijanja afere ni riječju nisu spomenuli jer za nj nisu ni znali, što su poslije i sami rekli. Da će presuda biti oslobađajuća, i to upravo zbog tajnog zadatka, u MUP-u se govorilo i prije nego što je donesena. Naposljetku je u tom za javnost zatvorenom postupku oslobađajuća presuda Josipu Ćeliću postala pravomoćnom jer se policija nije žalila ignorirajući tako okružnicu koju je prije desetak godina bio poslao Boris Orlović, bivši šef MUP-ova Odjela za sigurnost cestovnog prometa, tražeći da se na sve oslobađajuće presude u prometu treba žaliti jer koji je smisao da policija protiv nekog podigne optužni prijedlog ako ne reagira kad sud njihove čvrste argumente i dokaze pokopa. I tako, na kraju je u slučaju Ćelić ostalo da je “u postupku utvrđeno da je okrivljenik vozilom upravljao u obavljanju službene zadaće otkrivanja predmeta pribavljenih počinjenjem kaznenog djela pri čemu je prekoračio ograničenje brzine u naselju. Stoga je sud primijenio odredbu čl. 150. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja propisuje da se u tim slučajevima ne primjenjuju odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje se odnose na ograničenja brzine”, obrazložila je sutkinja očito prihvativši Ćelićeve argumente da je njegova prebrza vožnja bila sigurna jer je tijekom policijske karijere prošao brojne obuke za “brzu i dinamičnu vožnju”.
– Znači li to da mi koji smo obučeni za rukovanje oružjem smijemo pucati u svatovima – pitaju se policajci.
Šerifske akcije nezamislive
– Koji je rezultat Ćelićeve službene zadaće? Ne mora reći tko je švercao, ali neka kaže što je on to točno spriječio, je li snimio spomenute predmete, podnio izvješće? – pita Branko Lazarević, umirovljeni šef ekipe za očevide zagrebačke policije, iznova se čudeći oslobađajućoj presudi utemeljenoj na poprilično fantomskim “otkrivanjem predmeta pribavljenih počinjenjem kaznenog djela”. A ti famozni “predmeti” su, kako doznajemo, zapravo oružje ukradeno lanjskog siječnja iz Ćelićeve kuće. I zato je on jedini koji ga je mogao prepoznati. No, je li to i smio?
– On je u tom slučaju mogao samo ići prepoznati oružje u policijsku postaju, a ne i loviti lopova. Zar je privatno oružje od državnog interesa? Odakle osobi s kojom se navodno išao naći ukradeno oružje koje je predmet kaznenog djela. Čak i da je ta osoba policijski informator, mora se znati od koga ga je on pribavio– govori nam jedan zaposlenik MUP-a.
– Neosporno sukob interesa – potvrđuje i Željko Cvrtila.
– U uređenim policijama ti ne možeš znati ništa o istrazi svoje krađe bez obzira na to što si po hijerarhiji. Šerifske su akcije potpuno nezamislive – objašnjava ovaj stručnjak za sigurnost.
– Tajni zadatak mora biti planiran i netko te mora uputiti na njega – odlučan je policajac s dugogodišnjim iskustvom koji naglašava da zadatak mora biti i elaboriran i odobren, da ne može netko na svoju u privatnom vozilu odjuriti kamo ga volja.
– Takvom nesmotrenošću i sam policajac može upasti pod mjere jer nije isključeno da je osoba s kojom se ide naći pod nadzorom. Mogao je uništiti akciju, moglo je doći do pucnjave... Razni su scenariji. I što bi onda bilo? – pita se zaposlenik MUP-a.
– Ako je točno da je išao “u lov” na svoje oružje, onda je taj slučaj u najmanju ruku na granici disciplinskog postupka – smatra Cvrtila.
Prometni stručnjak Željko Marušić nazvao je cijeli ovaj slučaj apsurdnim slijedom događanja i nelogične argumentacije koja vrijeđa inteligenciju građana: “Da je bilo kako se sada tvrdi, Ćelić bi, nakon zaustavljanja policijskim službenicima iz presretača, autoritarno i argumentirano rekao o čemu je riječ i premda je, i za takve okolnosti, vozio prevelikim i izravno smrtonosnim prekoračenjem brzine u naselju ne koristeći nužnu signalizaciju kojom bi upozorio ostale sudionike, postupak bi išao drugim smjerom. Snimka bi se izuzela, slučaj u normalnoj unutarnjoj proceduri MUP-a riješio i zaključio. Pa sve što se kasnije dogodilo, uključujući Ćelićevo razrješenje s dužnosti i izjave policijskih čelnika, govore upravo suprotno! Osim ako sve građane ne proglasimo, barem, intelektualno potkapacitiranima”, naveo je Marušić na Autoportalu.
Profesionalna sudbina Josipa Ćelića – kojeg mnogi vide na staroj funkciji, a i ministar Davor Božinović javno je rekao da nije nesklon takvom ishodu dokaže li se da nema nikakvog krimena – ovisit će o rezultatima istrage koju USKOK provodi protiv dvojice šefova zadarske prometne policije. Želje za ishodom su podijeljene, no u svakom će slučaju donijeti olakšanje jer će se odluka, bez obzira kakva bila, moći pripisati tuđim rezultatima.
Video: Akcija policije: Snimka spektakularnog uhićenja osumnjićenih za ubojstvo Karmelina Fistanića
Apsurdni slucaj u apsurdistanu sa apsurdnim krivosudem