Kao i mnogi drugi mladi Hrvati, 29-godišnji Zagrepčanin Antonio Mlikota odlučio je bolji život za sebe i svoju tek osnovanu obitelj potražiti izvan Hrvatske. Prvo je pokušao naći posao u Njemačkoj. U omiljenu je destinaciju hrvatskih gastabajtera, kako kaže, otišao na blef, nije imao nikakav unaprijed dogovoren posao. Nakon dva tjedna vratio se doma u Zagreb jer ipak nije uspio naći posao. A onda je na internetu vidio oglas za posao u Danskoj – za perača prozora. Javio se na taj oglas i vrlo brzo se sa svojim budućim poslodavcem sve dogovorio. Tog 28. kolovoza prošle godine sjeo je u autobus i do danskog Aarhusa putovao 30 sati.
Pao u kupaonici
- Odlučio sam otići iz Hrvatske ne samo zbog sebe i bolje plaćenog posla u Danskoj nego i zbog mog, sad 14-mjesečnog sina Matea. Smatram da on ne bi imao u Hrvatskoj mogućnosti za bolji, kvalitetan život kao što to ima u Danskoj – objašnjava nam svoje motive za odlazak iz Hrvatske Antonio. Poslije nekoliko dana za njim je u Aarhus došla i supruga Dragana sa sinom Mateom. Antonio kaže da su počeli lijepo živjeti, poslodavac mu je našao stan, posao perača prozora je, veli, jako dobro plaćen, radi se pet dana u tjedanu i sam biraš radno vrijeme. A onda se nakon mjesec i pol dana sve preokrenulo. Mlada hrvatska obitelj Mlikota u dalekoj Danskoj našla se u velikoj volji.
- Taj dan smo supruga, sin i ja bili na bazenima. Vratili smo se doma, otišao sam u kupaonicu i odjednom me počelo probadati u prsima. Srušio sam se na pod i počeo povraćati krv. Supruga je odmah pozvala hitnu pomoć – prisjeća se Antinio. U bolnici su ustanovili da ima rupturu aorte i uspjeli su ga spasiti. Ugradili su mu, objašnjava, plastični stent kako bi mogao koliko-toliko funkcionirati, ali za potpuni oporavak bila je potrebna još jedna operacija aorte, za koju je morao ići u bolnicu u njemački Haidelberg.
Video - Karlovčanin Nikola Sumina: Evo kako sam prebolio koronavirus
Trpio bolove mjesec dana
- U Njemačkoj su mi pak ustanovili da imam i infekciju na jednjaku. Stogu su mi uklonili donji dio jednjaka, a aortu su mi zamjenili tkivom drugog čovjeka - objašnjava mladi Mlikota koji je preživio rupturu aorte i 2012. u Zagrebu. Uz to je, dodaje, u Njemčakoj imao još dvije operacije – zbog ugruška koje je nastao u žili koja se spaja na aortu u lijevom bederenom mišiću, a tri dana nakon te operacije pojavili su mu se jaki bolovi u prsima i trbuhu zbog, objašnjava, puštanja pušta lijevog plućnog krila.
Zbog svega toga je, veli, trpio velike bolove mjesec dana. U Dansku su ga pak vratili 23. prosinca i ondje je u bolnici bio sve do 15. siječnja ove godine. A onda se situaciju dodatno zakomplicirala zbog koronavirusa. Naime, krajem ožujka ili početkom travnja trebao je ići na novu operaicju, kako bi mu vratili dio jednjaka koji bi bio napravljen od njegovog slijepog crijeva, ali zbog pandemije koronavirusa ta operacija je odgođena već nekoliko puta. Prvo za svibanj, a zatim za lipanj. A dok Antonio čeka tu operaciju mora jesti preko sonde koja mu je spojena izravno na želudac. Ne može, veli, ništa jesti jer nema dio jednjaka, preko sonde dobiva specijalnu tekuću hranu u kojoj su svi potrebni sastajci – proteini, vitamini, ugljikohidrati... Na vrat su mu pak, veli, spojili vrećicu kako bi mogao slinu probavaljati odnosno gutati.
- I kad mi vrate dio jednjaka neću moći jesti kao prije. Moći ću jesti samo mekšu i tekuću hranu - kaže Antonio i dodaje da sad pije četiri vrste tableta protiv bolova. Objašnjava da nema puno energije, da ne može puno hodati niti se puno igrati sa svojim malim sinom. A ne može ni raditi. Dansko zdravstveno osiguranje mu je pokrilo troškove liječenja, ali u cijeloj ovoj nesreći imao je i dodatni peh - nedostajalo mu je još 18 radnih dana u toj zemlji kako bi ostvario pravo na državnu pomoć odnosno bolovanje. Tako da je on sad bez ikakvih primanja.
Za hranu 4000 kuna mjesečno
- Nisu mi moglo izaći u susret jer sam ipak tek bio došao u Dansku i građanin sam druge države. Supruga je prijavljena za posao na četiri sata dnevno i za to dobiva oko 3800 danskih kruna mjesečno, što je otprilike isto toliko i u kunama. A to nam pokriva troškove za stan, koji plaćamo 4000 kruna mjesečno. No moja, posebna hrana koju moram uzimati košta još 4000 kruna mjesečno, a tu su i dodatni troškovi za dijete, kućnastvo – objašnjava Antonio i tešku financijsku situaciju u kojoj se našla njegova obitelj. Dodaje da mu supruga traži bolji posao, ali još ne zna dobro Danski jezik, a i nije lako, veli, naći posao u vrijeme ove krize zbog koronavirusa. Pomažu im roditelji koliko mogu, no i njima je sve to teže jer nisu imućnog stanja te i oni sami jedva preživljavaju u ovoj krizi. Antonijev otac je inače hrvatski branitelj.
- Bili smo sretni, taman smo se počeli navikavati na novi, bolji život i onda nam se dogodila ova nesreća – priča Antinio u čijem glasu se ipak ne osjeća da je klonuo nego optimizam.
Skupljanje pomoći preko Facebooka
A svjesni teške situacije u kojoj se našao njihov Trnjanin, ekipa iz tog zagrebačkog kvarta pokrenula je akciju da pomogne Antoniju i njegovoj obitelji kako bi uspjeli izdržati do sljedeće operacije i njegovog oporavka i povratka na posao.
- Svi možemo odvojiti bar iznos jedne kave ili dvije. Malo po malo, skupit ćemo za Trnjanna. Pokažimo veliko srce jer mi to možemo – stoji među ostalim u objavi Blaženka Galović – Šešlek u Facebook grupi Trnje u srcu.
Ondje je navedeno i da se uplate za pomoć Antoniu Mlikoti mogu izvršiti na račun njegove sestre koji je u Zagrebačkoj banci, IBAN HR 6423600003240287516, SWIFT ZABA2X, Anamarija Milobara, na napomenom za Antonia.
Neki su otišli zbog neimaštine, neki zbog nepravde i rezača etiketa, a neke su otjerali otrovni mediji plaćenim oglasima kako preko granice počinje raj... Istina je: preko granice ne počinje raj.