U nastavku suđenja bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu za slučajeve Ina – MOL i Hypo danas je pred sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda izašao svjedok Zalan Bacs.
Zalan Bacs bio je MOL-ov predstavnik u Upravi Ine u vremenu izmjene međudioničarskog ugovora, odnosno od početka 2007. do lipnja 2009. kada je imao funkciju financijskog direktora, a nakon toga do sredine 2010. godine obnašao funkciju direktora za rafinerije.
MOL-ov menadžer posvjedočio je da je nakon izmjene međudioničarskog ugovora u Inu uvedeno racionalnije upravljanje. Kazao je da je prema ranijem ugovoru iz 2003. godine uprava imala dvije funkcije, donosila je odluke i provodila ih. Zbog toga je, kaže, bilo lakše raditi nakon što je 2009. izmijenjen ugovor, a operativno je djelovanje prebačeno isključivo na izvršne direktore.
Što se tiče famoznog LODA, Bacs tvrdi da on osobno nijednu odluku kao izvršni direktor nije donio na prethodno usuglašavanje u MOL-u niti da je interni akt to propisivao, što je suprotno navodima hrvatskih članova uprave koji su na sudu tvrdili da je nakon 2009. uprava lišena upravljanja.
Kao član uprave zadužen za financije, koji je funkciju obavljao od siječnja 2007. do lipnja 2009. godine, dobro poznaje financijsku situaciju 2008. i 2009. godine. Tvrdi da je Ina u jesen 2008. godine stvorila znatnije gubitke i to zbog plinskog poslovanja. Gubici su se u samo nekoliko mjeseci utrostručili zbog čega je prijetio i stečaj Ine. Ina se zbog tog katastrofalnog stanja obratila vlasnicima, Vladi RH i MOL-u. Prijedlog Vladi bio je da se ili povisi cijena plina za građanstvo ili da se plinski biznis izdvoji iz poslovanja Ine. Osnovni je problem s plinom bio, tvrdi Bacs, u tome što se plin uvozio po višoj cijeni, a prodavao po reguliranoj, cijeni koju je određivala Vlada. Ina je, ističe, krunski dijamant hrvatskog gospodarstva i u slučaju stečaja njena bi se vrijednost više nego prepolovila i ne bi više mogla plaćati poreze državi što bi RH znatno oštetilo. Zbog toga se tražilo izdvajanje plinskog biznisa što je i učinjeno ugovorom iz siječnja 2009.
Katalin Tamas u ljeto 2008. delegirao je MOL u ekipu koja je s Vladom RH pregovarala o izdvajanju plinskog poslovanja i to sa strane struke. U pregovore je hrvatska strana ušla kako bi osigurala energetsku neovisnost.
– Za Vladu je bilo važno doći u vlasništvo skladišta plina s obzirom na osiguranje opskrbe, smatralo se da je to strateški važno pitanje. Onda se to povezalo s izdvajanjem plina jer su to dva segmenta koja su povezana i mogu se samo zajednički promatrati.
Hrvatskoj državi bilo je bitno da se gubici koje je taj biznis proizvodio minimaliziraju, kazala je sudskom vijeću. Dodala je da je RH u to vrijeme pregovarala s EU koja je nalagala uspostavljanje tržišne cijene plina. MOL-u je, kaže, bilo važno da se izdvoji poslovanje koje je Ini stvaralo gubitke. U pregovore su ušli zbog razlike između kupovne i prodajne cijene plina.
– S obzirom na to da je zbog reguliranih cijena distribucija plina proizvodila gubitke, a plin je Ina nabavljala skuplje nego je prodavala, dugoročno nije bilo osigurano da će Ina nastaviti ili htjeti nastaviti tu djelatnost. Logika je bila ta da s jedne strane Ini to proizvodi gubitke, hrvatska država je ta koja može smanjiti te gubitke ili povećati rezultate posebno povećanjem cijene plina, objasnila je zašto se išlo na izdvajanje plinskog biznisa.
Ugovor iz siječnja 2009. godine opisala je poluuspješnim jer cijene još uvijek nisu dosegle tržišnu razinu, no navela je da je pozitivna bila kupnja skladišta i izgradnja plinovoda između Mađarske i Hrvatske koji su osigurali opskrbu i ove zime. Navela je također da su pregovori bili teški i da su se razmatrali i najsitniji detalji.
Sljedeći tjedan svjedoči mađarska svjedokinja Ilona Fodor, koja je sudjelovala u donošenju dioničarskog ugovora, i G. Bacsa, pravni savjetnik u MOL-u, koji je sudjelovao u zaključenju međudioničarskog ugovora.
Detaljan tijek suđenja možete pratiti ovdje:
9.36 sati Današnje ročište počinje svjedočenjem Zalana Bacsa.
Jadranka Sloković: Koje ste poslove obnašali u Ini tijekom svog rada?
Zalan Bacs: U siječnju 2005. stigao sam u Hrvatsku i postao član uprave Ine. Pored mene bio je još jedan član uprave s naše strane, prema tadašnjem ugovoru MOL je imao pravo delegirati dva člana uprave, osobu koja se bavila financijama, i mene. Od siječnja 2007. preuzeo sam financije, na toj sam dužnosti bio do lipnja 2009. godine, a od tog razdoblja do kraja 2009. vodio sam sektor rafinerija kao izvršni direktor.
9.42 sati JS: Kako je uprava funkcionirala u to vrijeme, kako su se donosile odluke?
ZB: Članovi su nastojali o podnescima detaljno razgovarati i donositi konsenzusne odluke.
JS: Tko je imao izvršnu ulogu, tko je donosio, a tko izvršavao odluke?
ZB: Članovi uprave ujedno su bili izvršni direktori, operativno su bili odgovorni što znači da su bili odgovorni i za provedbu odluka, to je bila dvostruka funkcija.
9.47 sati JS: Kako uspoređujete dva sustava funkcioniranja, prije i nakon 2009.?
ZB: U prosincu 2009. završio sam poslove u Ini, do tada sam radio kao izvršni direktor. Nakon toga radio sam u Budimpešti u MOL-u do lipnja 2010. Članovi su do lipnja 2009. imali dvostruku funkciju, naše sjednice u to su doba bile prilično duge, jedna je osoba tada donosila odluke i provodila ih. Mogu reći da su članovi uprave bili malo preopterećeni. Nakon toga razdvojilo se donošenje odluka i provedba. Time smo postigli da su osobe koje su se bavile provedbom mogle fokusirati na provedbu.
Sudac Turudić: Kako cijenite tu razliku, pozvani ste ovdje da biste usporedili ta dva načina upravljanja?
ZB: Radio sam u oba sustava i meni se više sviđalo kad sam se mogao fokusirati na svoju struku i zadaću, a to je operativna provedba.
JS: Imate li saznanja posluju li druge naftne kompanije s razinom izvršnih direktora?
ZB: Osobna iskustva, naravno, nemam, ali pratim svjetsku praksu. Velike kompanije kao BP i Shell funkcioniraju slično ovom razdvojenom modelu. Izvršni dio i uprava su razdvojeni.
9.51 sati JS: Je li funkcija izvršnog direktora postojala i prije?
ZB: Koliko se sjećam ugovora iz 2003., bilo je ukupno sedam članova uprave, svi su obnašali i dužnost izvršnih direktora, samo je u jednom periodu u poduzeću Naftaplin ta funkcija bila razdvojena na dvije osobe.
10.02 sati JS: Od 2007. do 2009. bili ste financijski direktor, kakva je bila financijska situacija u tom periodu?
ZB: Ina je 2007. bila stabilna i likvidna tvrtka iako su i tada postojale gubitaške poslovne grane, konkretno plinski biznis. Koliko se sjećam, plinski biznis proizvodio je 450 milijuna kuna gubitka godišnje. Godine 2008. gubici su znatno porasli, utrostručili su se, a utjecaj je pojačalo znatno smanjenje cijena nafte. S obzirom na to da je rezultate Ine tada uglavnom donosila domaća proizvodnja, to je znatno utjecalo na dobit.
ZB: Znatan pad dogodio se u dva mjeseca, tvrtka se na to nije mogla ni pripremiti. Tada smo imali znatne investicije, u rafinerije, na Jadranu, u Siriji, a sve je to dovelo do toga da se u jesen 2008. godine Ina našla u problemu hoće li uspjeti ispoštovati zahtjeve kredita od milijardu dolara zbog čega je postojala opasnost da će kredit morati biti vraćen odjednom. Situacija je bila kritična.
10.05 sati ZB: Dio problema pokušao se riješiti u samoj kompaniji, a dio su pokušali riješiti Vlada RH i MOL. Trend je nastavljen do lipnja 2009. godine. Koliko znam, u to je vrijeme postojao krizni menadžment.
JS: Zašto je dolazilo do gubitaka u plinskom poslovanju?
ZB: Razlog gubitaka u plinskom poslovanju bilo je u tome da se tržište u RH opskrbljivalo sa 35-40 posto uvoznog plina koji se kupovao po određenoj formuli kojom bi se utvrdila cijena koja je bila bitno viša od one po kojoj se plin prodavao u Hrvatskoj.
10.10 sati JS: Je li u to vrijeme bilo i poreznog duga?
ZB: Dugovi su zapravo nastali u tom razdoblju 2008. i 2009. jer je došlo do problema likvidnosti i to su bila područja koja smo planirali riješiti zajedno s vlasnicima. Morali smo donijeti odluku hoće li zbog problema likvidnosti obustaviti investicije, ili će se s državom dogovoriti kasnija otplata poreznih obveza i ostalih dugovanja prema državi.
JS: Je li postojala objektivna opasnost od stečaja?
ZB: Da.
10.14 sati JS: Što bi taj stečaj značio za RH s obzirom na novac koji dobiva od Ine i što bi značio za samu Inu?
Tužiteljica Laptoš protivi se pitanju, smatra da svjedok ne može znati kakve bi posljedice to imalo za državu.
Sudac dopušta pitanje riječima: Moramo se uvjeriti može li svjedok odgovoriti na to pitanje.
ZB: Mislim da je Ina krunski dijamant hrvatskog gospodarstva. Bitno utječe na gospodarstvo RH, a u slučaju stečaja, ne da bi se vrijednost Ine prepolovila nego bi se svela na komadić. Ina je i značajan porezni obveznik, to bi vrlo negativno utjecalo na RH.
10.20 sati JS: Što je napravila Ina, a što vlasnik kako bi se krizna situacija izbjegla?
ZB: Mi u Ini dotakli smo tri glavna područja, troškove smo sveli na minimum, drugo područje je upravljanje potraživanjima, a treće investicije. Ostavili smo samo one investicije koje su neophodne i nužne. No, u jesen 2008. vidjelo se da to neće biti dovoljno. Tada smo se obratili vlasnicima. Fokusirali smo se na plinsko poslovanje. Koliko se sjećam, 2008. donijelo nam je gubitak oko 1,5 mlrd. kuna. Uvoz nam je bio visok, a prodajna cijena je bila regulirana, država ju je regulirala i uprava je predložila da se plinsko poslovanje izdvoji iz Ine i da se prepusti državi koja je imala kompetenciju reguliranja cijena. Oni su bili ti koji su za plinsko poslovanje mogli učiniti da prijeđe u plus ili minus.
ZB: U trećem tromjesečju 2008. NO-u smo rekli da je potrebno nešto napraviti s plinom. Prvi naš prijedlog bio je da se cijena plina za građanstvo poveća, a drugi prijedlog da se plinsko poslovanje izdvoji. Sljedeća stvar koju je trebala riješiti Vlada RH bilo je reprogramiranje poreznog duga.
10.24 sati Sudac. Što je Vlada na to učinila, što se ostvarilo?
ZB: Krajem siječnja 2009. sklopljen je sporazum o izdvajanju plinskog poslovanja što je stvorilo mogućnost izbjegavanja stečaja. Dio tog paketa ugovora bila je prodaja skladišta plina Plinacru.
10.28 sati JS: Je li osim tih mjera nešto i MOL poduzeo, je li dao neki kredit?
ZB: MOL je preko tvrtke kćeri MOL-Trade nabavljao naftu uz odgodu plaćanja, to je bio doprinos. Nakon što je u lipnju 2009. računovodstveno konsolidirao Inu, nastupila je mogućnost da je kreditira kao članicu grupe.
JS: Zašto je MOL dao kredit Ini s tržišnom kamatom?
ZB: Drukčije nije bilo moguće. U slučaju nekog povoljnijeg kreditiranja, bila bi riječ o poklonu, a ne o kreditu.
JS: Koja je bila kamata, a kako je RH obračunavala porezne dugove Ini?
ZB: Zatezna kamata na reprogramirani porezni dug bila je 15 posto, a kredit se dao po kamati libor plus pet posto, a libor je tada bio 3-4 posto.
10.33 sati JS: Kakva je bila dinamika ulaganja u Siriju nakon ugovora Ina – MOL 2003.?
ZB: Cjelokupna investicija istraživanja bila je oko 6 milijardi kuna. Godine 2008. i 2009., kad je bio vrh investicijskog ciklusa, uloženo je oko 45 posto ukupne investicije.
JS: Jeste li uspjeli naplatiti dugovanja?
ZB: Ina je potraživala velike iznose od dužnika, no u to vrijeme svi su dugovali svima.
JS: Sjećate li se tko su vam bili najveći dužnici, je li Dioki bio među njima?
Tužiteljica V. Marušić protivi se pitanju.
Sudac Turudić: Dopuštam pitanje, ali ono je sugestivno. Znate li kakvu ste štetu sad učinili sugerirajući odgovor?
ZB: Najveći dužnici bili su HEP, Petrokemija, Dioki. Iako su bili istaknuti kupci, razlog za to nisu bile samo količine koje su kupovale nego i dugogodišnja suradnja. Kod potraživanja dugova i njima smo morali striktnije pristupiti što oni nisu baš dobro prihvatili, ali mi smo to morali učiniti. Tu smo razdvojili cijene i plaćanje.
10.43 sati JS: Kako biste ocijenili te mjere?
ZB: Ina je još uvijek živa. Sve te odluke trebalo je donijeti do kraja 2008. zbog pritiska kreditora.
10.51 sati Počinje unakrsno ispitivanje.
Vanja Marušić: Je li poslovanje Ine u prvih devet mjeseci 2008. bilo pozitivno?
ZB: Ne mogu se sjetiti.
VM: Uvijek ste imali uvid u financijsku situaciju, kao financijski direktor, proizlazi li ovaj gubitak iz 2008. koji ste spominjali iz velikog pada cijene nafte?
ZB: Pad nije rezultirao gubicima nego se odrazio na nedostatak dobiti. Gubici su dolazili od plinskog poslovanja.
VM: Ako je 2007. Ina bila likvidna, a svejedno je imala plinske gubitke, je li onda 2008. značajan gubitak u plinskom poslovanju nastao zbog pada cijene nafte?
ZB: Problem je u tome što u formuli po kojoj se određuje cijena uvezenog plina stoji odredba da se ona određuje po cijeni nafte, ako raste cijena nafte, raste cijena plina, ali uzima se vrijednost nafte. Kad su u ljeto 2008. pale cijene nafte, plin je pojeftinio tek za devet mjeseci. Gubici u 2009. od plina bili su manji nego 2008. zbog pada cijene nafte, ali su 2008. bili veći zbog cijene nafte 2007. godine.
ZB: Nabava nafte također se obračunava s odgodom, ali samo od mjesec dana. Točno je da pad cijena nafte može negativno utjecati na kompaniju, ako je naftu kupila po većoj cijeni. To se dogodilo u ljeto 2008.
10.59 sati VM: Znači to su ipak gubici, a ne izmakla dobit?
ZB: Pad cijene nafte negativno je utjecao na kompaniju. U slučaju eksploatacije nafte negativno je utjecao u tome što je nafta proizvedena i mogla biti prodana po nižoj cijeni nego prije. To nužno ne znači gubitak nego izostanak dobiti. U slučaju prerade nafte za kompaniju je također bolje da prerađenu naftu proda po višoj cijeni, što nije bilo moguće zbog pada cijene na svjetskom tržištu i to se sigurno negativno može odraziti na kompaniju.
11.04 sati VM: Postoje li mjere osiguranja rizika od pada cijene nafte?
ZB: Postoji više pristupa, postoje poslovi s pokrićem, ali postoji i pristup koji kaže da kod integrirane naftne kompanije gdje se obavlja i eksploatacija i prerada i prodaja, u određenim segmentima može pristupiti i korist padom cijene, a u određenima gubitak.
Sudac Turudić: To je kao u staroj poslovici "na mostu dobio, a na ćupriji izgubio", ako sam vas dobro razumio.
11.07 sati VM: koliko Ina proizvodi svoje nafte, a koliko je upućena na svjetsko tržište?
ZB: Nisam siguran da ću vam reći točne brojke. Čini mi se da domaća proizvodnja pokriva jednu petinu proizvodnje nafte.
Sudac: Je li Sirija domaća ili uvoz?
ZB: Sirija je plin.
Sudac: Dobro.
ZB: Pod domaćom se smatra samo proizvodnja na domaćem teritoriju.
VM: Jesu li onda gubici došli jer se Ina kao integrirana kompanija nije zaštitila?
ZB: Izostanak osiguranja rizika nije povezan s gubicima iz 2008, kategorički tvrdim. Plinski biznis proizveo je gubitke, a cijena nafte izostanak dobiti.
VM: Jeste li vi kao član uprave s cijelom upravom suodgovorni za rezultate poslovanja?
ZB: Naravno, uprava je odgovorna za poslovanje tvrtke pa tako i svaki član uprave.
VM: Prema ugovoru iz 2003. koji dioničar je imao pravo imenovati člana uprave za financije?
ZB: Mislim da svi u dvorani znaju da je to imao MOL.
11.12 sati VM: Tko vas je u lipnju 2009. zamijenio u upravi za financije?
Sudac: Zabranjujem odgovor jer je izvan predloženih okolnosti.
VM: Imaju li svoje resore u novom sistemu upravljanja članovi sadašnje uprave?
ZB: Od lipnja 2009. razdvojili smo donošenje odluka i izvršavanje te su izvršni direktori raspodijelili zadaće. Koliko se ja sjećam, toga nema među članovima uprave.
11.15 sati VM: Kasnije ste bili izvršni direktor, jeste li dolazili na sjednice odbora izvršnih direktora i jesu li tamo dolazili članovi uprave?
ZB: Koliko se sjećam, imali smo i zajedničkih sjednica, ali to su odvojena tijela. Naše je tijelo bilo operativnije, sastajali smo se više puta tjedno.
VM: Je li odbor izvršnih direktora svoje odluke upravi dostavljao na odlučivanje ili samo kao informaciju?
JS: Mi bismo prigovorili. Tražili smo samo usporedbu.
Sudac. Vi ste sami proširili okolnosti, naravno da ćemo dopustiti odgovor.
ZB: Nismo trebali sve odluke odbora izvršnih direktora podnositi upravi, bilo je ovisno o temi i vrijednosti.
Sudac: Što to znači, da manje vrijedne ne bi trebali donositi upravi, a one preko tog iznosa bi trebali?
ZB: Da, i NO-u.
VM: Znate li visinu tog cenzusa?
ZB: Ne mogu se sjetiti.
VM: Jesu li te odluke dostavljanje MOL-u na prethodnu konzultaciju?
ZB: Ja svoje odluke sigurno nisam.
VM: Znate li da je prema LODU to propisano, nije to vaša samovolja?
ZB: Ja nemam saznanja da se tako nešto događalo. Sindicirani kredit od milijardu dolara bio je predviđen za investicije, i za Siriju i za Sjeverni Jadran i investicije u rafinerije.
11.21 sati VM: Koliko je MOL uložio novca osim tog sindiciranog kredita? Koliko sam shvatila, Ina je korisnik tog kredita. Je li pored Inina zaduživanja MOL uložio kakva sredstva?
ZB: MOL nije mogao investirati u Inu, on je vlasnik Ine. Ne može postojati situacija da MOL ulaže u Inu, kupio je određeni broj dionica i preko Ine ostvaruje one ciljeve koje su postavili s ostalim suvlasnicima.
11.23 sati J. Sloković: Je li se MOL protivio investiranju u Sjeverni Jadran ili Siriju?
ZB: Ne da smo se protivili, nego smo podupirali te investicije. Ono što mislim da smo mi uspjeli uključiti u poslovanje Ine je nov način poslovanja, jedna puno veća strogost u financijskom poslovanju.
Sudac: Je li se MOL uopće mogao protiviti?
ZB: Prema dioničarskom ugovoru iz 2003. MOL je imao pravo veta, ali ga nijednom nije iskoristio. Prihvaćanjem ili neprihvaćanjem poslovnog plana MOL se mogao protiviti investicijama.
Sudac: Pauza do 12.30 sati.
12.31 sati U nastavku suđenja nakon pauze na klupu za svjedoke sjela je Katalin Tamas iz MOL-a, zadužena za pitanja plina. U MOL-u radi od 2005. godine.
12.39 sati Čedo Prodanović: Koju funkciju obavljate u MOL-u, što ste radili 2008. vezano za pregovore o preuzimanju plinskog poslovanja?
KT: Danas sam zaposlena u MOL-ovoj tvrtki kćeri koja se bavi trgovinom plina gdje sam ja savjetnica. Ekspert sam za pitanja plina te sam u kolovozu 2008. uključena u ekipu MOL-a koja je pregovarala o plinskom poslovanju, odnosno izdvajanju iz Ine.
ČP: Zašto je uopće došlo do pregovora o preuzimanju plinskog poslovanja?
KT: Za Vladu je bilo važno doći u vlasništvo skladišta plina s obzirom na osiguranje opskrbe, smatralo se da je to strateški važno pitanje. Onda se to povezalo s izdvajanjem plina jer su to dva segmenta koja su povezana i mogu se samo zajednički promatrati. Hrvatskoj državi bilo je bitno da se gubici koje je taj biznis proizvodio minimaliziraju. Izdvajanje je bilo dobro rješenje, a bilo je i u interesu MOL-a.
12.43 sati KT: U to vrijeme RH je vodila i pregovore s EU i jedan od naputaka bio je uspostavljanje tržišne cijene plina. Izdvajanje je bilo važno i sa strateškog aspekta. RH je smatrala vrlo važnim da pod svojim nadzorom ima opskrbu plina što je htjela realizirati kupnjom skladišta plina.
KT: S obzirom da domaća proizvodnja nije dostatna za pokrivanje svih potreba, zimi se nekim potrošačima moralo ograničavati opskrbu pa su oni morali smanjivati potrošnju na nekoliko dana kako bi se mogle podmiriti potrebe stanovništva. To je bila situacija u kojoj se razgovaralo o pitanju opskrbe. Svježe je bilo i sjećanje na zimu 2006. kad su Rusi smanjili dovod plina.
12.48 sati Sudac: Kako trgovina plinom osigurava energetsku neovisnost, u čemu je razlika ako opskrbu osigurava Ina ili ta buduća tvrtka?
KT: S obzirom na to da je zbog reguliranih cijena distribucija plina proizvodila gubitke, a plin je Ina nabavljala skuplje nego je prodavala, dugoročno nije bilo osigurano da će Ina nastaviti ili htjeti nastaviti tu djelatnost. Logika je bila ta da s jedne strane Ini to proizvodi gubitke, a hrvatska država je ta koja može smanjiti te gubitke ili povećati rezultate posebno povećanjem cijene plina.
12.53 sati KT: U distribuciji bi se realiziralo isto što i u skladištu koje je kupio Plinacro. Nakon što je donesena regulativa o tarifi skladištenog plina po europskoj tarifi, PSP Okoli počeo je poslovati s dobitkom. Dok je bio u Ini, stvarao je gubitke.
ČP: Možemo li reći da je MOL išao u pregovore zbog razlike u cijeni nabavne i prodajne cijene plina?
Sudac: Mogli ste pitati zašto su Mađari ušli u pregovore!
KT: Da, cilj MOL-a je bio da se ukinu gubici nastali plinskim poslovanjem.
ČP: Koja je strana u pregovorima inzistirala da se kupi Okoli?
KT: Prema mom saznanju hrvatska strana, no ja sam se u pregovore uključila kad su se obje strane već usuglasile da se izdvoji plinsko poslovanje i proda PSP Okoli.
13.00 sati ČP: Je li mađarska strana imala kakav prijedlog u vezi otkupa?
KT: Namjera MOL-a bila je da se skladištenje i trgovina plinom prodaju zajednički i to iz tehničkih razloga. Sklopljen je dogovor da će se i trgovina plinom prodati za nekoliko mjeseci jer je MOL ta dva segmenta htio integrirati, tražio je osiguranje, ako se prodaja plinskog biznisa spriječi, MOL je tražio da dobije pravo reotkupa skladišta plina.
KT: Dan-dva prije potpisivanja ugovora hrvatska nas je strana obavijestila da moramo promijeniti jedan uvjet, a to je da se briše ta odredba o reotkupu skladišta plina što je i učinjeno.
13.05 sati KT: Neovisnoj konzultantskoj tvrtki povjerili smo da utvrdi vrijednost skladišta i da odredi cijenu od – do. Izvorni dogovor bio je da će se uzeti sredina tog raspona. Međutim, hrvatska strana tu je opet zahtijevala da se koristi najniža cijena, a MOL je to i prihvatio.
ČP: Možete li nam opisati kako su tekli pregovori o preuzimanju tvrtke Prirodni plin?
KT: Prirodni plin bio je kompleksnija situacija jer je imao brojne ugovore. Cijeli postupak izdvajanja dulje bi trajao. O uvjetima prodaje pregovaralo se s Vladom. U tom razdoblju detaljno se pregovaralo na koji način bi se moglo razvijati poslovanje PP-a.
13.10 sati ČP: Je li postojala projekcija profitabilnosti tog poslovanja?
KT: Da, MOL je radio takvu projekciju, a i Ministarstvo gospodarstva dalo je tu procjenu jednoj konzultantskoj tvrtki. Radile su se različite projekcije. Povećanjem prodajne cijene plina, na koji način se gubici mogu sanirati. Na temelju tih analiza pregovaralo se o pogodnosti koje bi Ina pružala PP-u. U prvim godinama Ina je trebala podupirati tu tvrtku, prodajom plina po povlaštenim cijenama, proizvedenog u RH. Osiguranjem kredita za poslovanje te tvrtke, odnosno trebala je dati garancije za pokriće uvoza plina. Garantirati da će za taj plin biti plaćeno. Znači, ako tvrtka PP u prvim godinama ne bi platila uvozni plin, trošak bi snosila Ina.
13.14 sati ČP: Kako su tekli pregovori, glatko ili je bilo sporova?
KT: Bili su to jako teški pregovori. Hrvatska strana vidjela je da će neke gubitke morati pokriti, pogotovo u prijelaznom razdoblju. Svaku MOL-ovu ponudu analizirali su i tražili dodatne pojedinosti. Razmatrali su se najsitniji detalji, pogađali su se oko svake stvari.
ČP: Je li sklapanjem ugovora o plinskom poslovanju RH postigla energetsku neovisnost i kako je to prije bilo?
KT: Samo djelomično jer su i ugovori samo djelomično provedeni.
13.20 sati KT: Pozitivno je što je i u ugovorima navedeno, izgradnja interkonekcijskog plinovoda Hrvatska – Mađarska, čime se i ove zime omogućila dostava plina. Da bi se postigli potpuni korisni učinci, potrebno je deregulirati tržište plina i stvaranjem konkurencije omogućiti potpunu opskrbu. Cijena plina jest doduše porasla, ali samo u određenom segmentu i još nije dosegla tržišnu. Pozitivna posljedica ugovora je i otkup skladišta plina.
13.25 sati JS: Ta nova tvrtka, je li bilo govora o ranijim gubicima, je li trebala rješavati te gubitke iz ranijih razdoblja?
KT: Ina je trebala snositi stare gubitke, a nova firma novonastale.
13.30 sati Počinje unakrsno ispitivanje.
Vanja Marušić: Gdje su održavani ti pregovori na kojima ste bili?
KT: U zgradi Ministarstva gospodarstva u Vukovarskoj ulici.
VM: Je li dogovoreno da će rudarska renta rasti do maksimalno 10 posto?
KT: Bilo je riječi o tome.
VM: Je li istina da je u Mađarskoj renta 12 do 60 posto?
Sudac Turudić: Pitanje je sugestivno, a obzirom na to da je tužiteljica zbog toga prigovarala kolegi Prodanoviću, preformulirat ću pitanje. Kolika je rudarska renta u Mađarskoj?
Marušić: Ja sam u unakrsnom, ja mogu.
KT: Formuliranje rudarske rente je komplicirano, time se nisam bavila šest godina.
Sudac: Kolika je bila prije šest godina?
KT: Između 12 i 60 posto, no to se ne može usporediti s Hrvatskom jer se u Mađarskoj cijena plina prilagođava tržištu. S obzirom na diskont koji bi Ina davala tvrtki PP, odnosno prodavala plin PP-u u pola cijene, isplaćivala bi se ista rudarska naknada kao i u Mađarskoj.
13.25 sati Sudac: Suđenje se nastavlja sljedeći četvrtak i petak svjedočenjem daljnjih svjedoka obrane iz Mađarske.
Izgubili MI i na mostu i na ćupriji!!!