Afera za aferom, pa tako danima, gadno drma temelje SDP-a i ozbiljno iskušava već načeti autoritet novog šefa Davora Bernardića. Čovjek jedva da je ispraznio ladice svog prethodnika koji mu ruši rejting ignorirajući svoje saborske dužnosti, a kontroli mu se već otimaju stari i novi stranački prvaci, stranka mu lipše pod teretom vidljivog izostanka konsenzusa oko kandidata za zagrebačkog gradonačelnika, verbalnih ratova na društvenim mrežama, šuplje blagajne. Stotinjak metara dalje u središnjici glavnog oponenta ispostavlja se da će medeni mjesec Andreja Plenkovića potrajati, da će šef HDZ-a uspješno utišati svaki zametak frakcijske borbe, dok je gotovo istodobno dolazak Bernardića na čelo SDP-a unutarstranačke borbe, koji mjesec pred lokalne izbore, poput hepo kocke razbuktao.
Kao da sve to nije dovoljno, upravo mu se događa tempirana bomba u tijelu, liku i djelu Freda Matića. Mnogočemu je Partija u proteklih četvrt stoljeća svjedočila, kao i Hrvatska s njom, ali nikada kerove koji su zapravo pudlice, nikada svinje koje su u biti vjeverice. Nikada se na Iblerovu trgu nije moglo čuti da su stranački drugovi krvoločniji od logorskih čuvara, nikada ih se nije stavljalo u istu rečenicu s Bašarom al-Asadom, nikad javnost nije doznala da se na susretima kolega mogu hladiti gemišti, da je upravo iz njihovih redova plasirana afera o nasilju u obitelji visokopozicioniranog člana Predsjedništva. Nedvojbeno, prljavog veša vagalo se na kilograme, ali nikada ranije nije tako brutalno izložen sudu javnosti.
Ali samo zato što u svojim redovima nikada nisu imali Freda Matića. Bilo im je zabavno kada je verbalnim rafalima udarao prema šatoru ispod prozora svoga ministarstva, no kada je nišan okrenuo prema njima, prestalo je biti. Realno, šator u Savskoj fasovao je ponajviše stoga što je SDP-ov kadar. Kada je to formalno i postao, to ponovno postaje njegov najveći teret, sada već uzajamno, obostrano. Nijemo promatrajući njegovo soliranje nezabilježene do pojave Zlatka Hasanbegovića u HDZ-u, mnogi su požalili što su ga primili u svoje redove, sada već i oni koji su ga u Predsjedništvo izabrali mimo šalabahtera, pa i on sada ozbiljno preispituje svoju ishitrenu odluku da odjene stranački dres. Premda je na izborima osvojio respektabilan broj glasova, možda bi ih bilo i više da je išao sam. Omražen u dijelu braniteljske populacije ali i javnosti, nesporno je stekao valjda identičan broj poklonika, mahom glasača ljevice koji su nagradili njegov specifičan, dotad neviđen javni govor, njegov karakter hiperaktivnog djeteta. Fred Matić, evidentno, nije timski igrač, ne uklapa se lako u šablone, ignorira stranačku stegu, ne priznaje autoritete i ne poznaje granice.
U konačnici, ili će izazvati najveću katarzu koju je SDP vidio ili će otamo izletjeti naglavačke, što je realnije, pa dočekati sudbinu marginaliziranog solera Ive Josipovića. Istodobno, njegove suicidalne poteze s velikom pažnjom i nevjericom promatra središnjica HDZ-a. Što bi udarali po političkim oponentima dok imaju Freda Matića i uplašene vjeverice? Na korak je da postane ikona zahvalne desnice.
>> SDP za Zagreb testira Etlingera i Matića
Veliki borac, Matić je i u Hercegovačkoj bacio bombe i pobjegao sa položaja sa jednim prijateljem, a poslije tog nas je naš zapovjednik poslao da riješimo problem pa smo se javili moj sad već pokojni prijatelj i ja da očistimomo to mjesto poslije Fredovog bježanja. Mislim da i sad još uvijek se Fred služi takvim djelima "baci bombu pa bježi". Pozdrav dobrim ljudima