Hvaleći u četvrtak na sjednici Vlade prijedlog Zakona o humanitarnoj pomoći, koji je tog dana i usvojen i poslan u saborsku proceduru, njezina je potpredsjednica i ministrica Milanka Opačić zapravo – koje li ironije – razotkrila kako ni ona ni njezini kolege svih proteklih godina vladavine nisu ni prstom maknuli kako bi riješili makar neke nedostatke ili praznine u zakonu koji je još na snazi.
Štoviše, trebali su se dogoditi tragična smrt jedne djevojčice i brojne tužbe i sudski postupci kako bi na vidjelo izašlo da vlastodršci i njihovi zakonodavci pojma nemaju ni što piše u Zakonu ni što se zbiva u osinjem gnijezdu humanitarnih akcija. Samo dan nakon te sjednice Vlade, u Novoj Gradiški sutkinja Općinskoga suda Mirjana Šebalj Meglajec donijela je nepravomoćnu presudu prema kojoj se odbija žalba obitelji umrle Nore Šitum protiv odluke da udruzi Hrabro dijete pripadnu oko četiri milijuna kuna iz humanitarne akcije za liječenje male Nore. Predloženim zakonom tek sada Državno odvjetništvo dobilo bi mogućnost da zatraži povrat nenamjenski utrošenog novca. Tek sad se uvodi i obveza prijavljivanja akcije u uredima državne uprave. Tek sad se krenulo u otklanjanje ne poteškoća, kako to kaže ministrica, nego bezakonja i skandala. Posrnula i napaćena Hrvatska bila se digla na noge da spasi život male Nore, u humanitarnoj akciji bez premca. Tko će i kako sada spasiti humanitarne akcije?
Zakasnjeli zakon zacijelo neće.
>> Odbijena tužba obitelji Šitum: Moraju platiti sudske troškove 155 tisuća kuna
Pohlepa roditelja je bar dovela do toga da se taj dio donekle zakonski regulira. S druge strane bilo je teško i zamisliti da ima takvih roditelja koji bi na smrti vlastitog djeteta htjeli profitirati.