Žuti, plavi, zeleni i crveni, junaci su velikog svjetskog literarnog hita, ali nipošto ne junaci neke nove distopije. Oni su, razvrstani po bojama, tipovi ljudskog karaktera, točnije, načina na koji ti tipovi ljudi komuniciraju. Knjiga “Okruženi idiotima” djelo je švedskog komunikologa Thomasa Eriksona, veliki hit u cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj. U nas Eriksona objavljuje izdavačka kuća Poetika, koja je za čitatelje Večernjeg lista nabavila kviz (dostupan na internetskoj stranici Večernjeg lista) koji svakome omogućava da otkrije svoju boju.
Vaša knjiga “Okruženi idiotima“ u Hrvatskoj je u tri mjeseca doživjela tri izdanja, što govori da se sviđa čitateljima i da je postala veliki hit. No, možete li je u nekoliko rečenica predstaviti onima koji je još nisu pročitali?
Riječ je o teškoćama u komunikaciji s ljudima koji su drukčiji od vas. Kad nagađanje ne upali, knjiga nudi alternativnu metodu za razumijevanje onih koje je katkad nemoguće razumjeti. Opisujem što se događa kad komunikacija funkcionira ili kad ne funkcionira, a oslanjao sam se na humor i primjere iz svakidašnjeg života.
KVIZ: Otkrijte zašto su svi oko vas idioti
Iza vas je dugogodišnje iskustvo u međuljudskoj komunikaciji. Kako to da ste se među brojnim metodama odlučili upravo za ovu? I zašto razvrstavanje ponašanja u četiri boje?
DISA-model ne obuhvaća baš sve oblike ljudske komunikacije, ali to je vrlo dobra i ponajprije pedagoška metoda razumijevanja razlika među ljudima. Nadam se da će metoda u čitateljima probuditi znatiželju i spremnost da nauče više o drugima, ali i o samima sebi.
Jasno ističete razliku između čovjekova karaktera i ponašanja, vaša se podjela odnosi ponajprije na ponašanje. Koliko je ljudsko ponašanje uopće promjenljivo?
DISA-metoda opisuje samo ponašanje, ništa drugo, i to je jako važno. A zahvaljujući slobodnoj volji, s vremena na vrijeme možemo promijeniti svoje ponašanje. Ali nam za to treba dobar razlog. Bez njega, najčešće očekujemo da se svi drugi promijene. A problem je u tome što oni to isto očekuju od nas…
Koji je najlakši način da svaki čitatelj otkrije koja mu je boja dominantna u osobnosti?
Rekao bih da je najbolje pogledati značajke svake boje opisane u knjizi i vidjeti u kojoj se najbolje prepoznajete. Neke ljude zbunjuje kad se pronađu u više od jedne boje, ali to je tako. Najčešća je kombinacija dviju boja. Tko ne uspije, neka pita nekoga tko ga jako dobro poznaje. Preporučujem bračnog partnera.
No, poslije ste napisali i “Okruženi psihopatima” i u njoj se bavite različitim načinima na koje se mogu zlorabiti vaše teorije.
Tu sam knjigu napisao nakon što sam saznao da je prilično mnogo onih koji su pokušavali znanje iz knjige “Okruženi idiotima” pogrešno iskoristiti, tako da manipuliraju drugima. To mi nikad nije bila namjera. Zato sam morao prokopati malo dublje po temi manipuliranja, što me vrlo brzo dovelo do psihopatologije, a ono što sam otkrio doista me uplašilo. Iz toga je proizišla knjiga “Okruženi psihopatima” koja DISA-metodu odvodi korak dalje.
Može li netko toliko promijeniti svoje ponašanje da dotad dominantnu boju zamijeni nekom drugom?
Ne! Niti bi to itko trebao pokušati jer će mu donijeti samo stres i tjeskobu. Znam da zvuči kao klišej, ali uvijek je najbolje da što više budete ono što jeste.
Što bi čitatelji zainteresirani za vaše teorije i metode mogli učiniti da dodatno prošire znanje izneseno u knjizi?
Mogu otići na internet i saznati tko na njihovo tržište dobavlja DISA-alat za procjenu ponašanja. Pravo je otkriće kad dobijete vlastiti izvještaj na dvadesetak stranica. Pronađite ga na internetskoj stranici https://www.ttisuccessinsights.com/locations/
Koje biste još publicističke naslove preporučili čitateljima?
Doista ih je mnogo. Jedna od dražih mi je knjiga Susan Cain “Tišina”. Fascinantno djelo o povratku introverzije u naše društvo.
Kakvi su vam planovi za budućnost? Pišete li možda novu knjigu?
U Švedskoj sam prošle jeseni objavio treću knjigu iz serijala Okruženi. Naziva se “Okruženi lošim šefovima” i u njoj opisujem kako lakše razumjeti ponašanje svojega šefa i ponajprije – što učiniti kako biste mu pomogli da postane bolji vođa. Dvostruka korist za obje strane.
Tijekom dugogodišnje prakse vjerojatno ste otkrili koje su boje naročito kompatibilne u poslu, prijateljstvu ili osobnim odnosima. Možete li nam dati koji savjet vezan uz to?
Mislim da ne mogu. Svatko od nas ima svoje boje i to je u redu.
Bilo bi zanimljivo znati iz vašega iskustva, a savjetovali ste brojne poslovne tvrtke, koje vrste radnih timova funkcioniraju najbolje, odnosno koji timovi dugoročno postižu najbolje rezultate?
Dinamika će biti najbolja u skupini koja se sastoji od svih četiriju boja. Ali – i to je veliko ali – skupina mora imati vođu koji se zna nositi sa sve četiri boje.
Kao što smo iz vaše knjige naučili, nije uvijek lako procijeniti nečiju boju, odnosno morate biti u duljem kontaktu s osobom koju procjenjujete. Ipak, ima li situacija kad se to može izvesti u, recimo, tri do pet minuta (ili pola sata) ili možda postavljanjem konkretnih pitanja?
Neke je osobe lakše razumjeti nego druge, primjerice one koje u svojem ponašanju pokazuju samo jednu boju. Zapravo vam treba prakse. Umjesto da samo odložite knjigu, pogledajte oko sebe i obratite pozornost na to kako se ljudi ponašaju. Promatrajte i analizirajte ono što vidite. I isprobavajte različite pristupe prema istoj osobi kako biste vidjeli što najbolje na nju djeluje. Iz pomnog promatranja tuđeg ponašanja može se izroditi mnogo dobroga.
U knjizi navodite nekoliko primjera boja slavnih osoba. Jeste li procijenili boje danas najmoćnijih svjetskih vođa poput Donalda Trumpa, Vladimira Putina ili Angele Merkel? S kojim tipovima osoba oni najbolje surađuju ili s kojima se najlakše sukobe?
Gospodin Trump je bez sumnje crveni tip, ali vjerojatno to nije cijela priča. Njegov prethodnik, predsjednik Barack Obama, bio je kombinacija crvene i plave. Bio je dobar govornik, ali kad bi izgubio “blesimetar”, izgubio bi se i on. A američki predsjednik kojeg je on naslijedio, George W. Bush, uglavnom je žuti. Kako to znam? Pa, za svoje je dobro bio malo previše spontan, zbog čega bi katkad izgledao pomalo glupavo. Jednom je prilikom, na velikome međunarodnom sastanku glavnih svjetskih lidera, počeo Angeli Merkel masirati ramena. Na snimkama sa tog sastanka svi smo vidjeli da ona time nije bila ni najmanje oduševljena. A gospođa Merkel je plavi tip.
Pogledajte video: Pavle Kalinić o novoj satelitskoj opremi za komunikaciju u hitnim situacijama
